|
|
|
|
1642
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio B. K. iz B. S., na sjednici održanoj 9. svibnja 2006. godine, donio je
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Gvozdu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod poslovnim brojem: O-53/06 (ranije: O-83/91), u najkraćem mogućem
roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana
nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositelju ustavne tužbe B. K. iz B. S., određuje se primjerena naknada zbog
povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 19. svibnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine ostavinskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gvozdu pod brojem: O-53/06 (ranije: O-83/91), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63.
Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u
Gvozdu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Gvozdu, broj: O-53/06 (ranije:
O-83/91), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog
prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Sud je 16. travnja 1991. godine zaprimio smrtovnicu iza pokojnog L. K.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 20. rujna 1996. godine kada je
utvrđeno rodoslovlje (supruga M. K., sinovi B. K. i T. Š. te izvanbračna kćerka
S. J.), te 18. listopada 1996. godine kada je sud S. J. uputio u parnicu radi
utvrđenja očinstva, a M. V. (sina M. K.) radi utvrđenja imovine koje ne pripada
u ostavinsku masu, uz obvezu da u roku od 30 dana dostave dokaz o pokretanju
parnica, te je rješenjem prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja parnica.
Podneskom od 20. studenoga 1996. godine M. V. je obavijestio sud da je pokrenuo
parnicu.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, podneskom od 23. kolovoza 2001. godine
podnositelj je predložio nastavak ostavinskog postupka jer S. J. nije pokrenula
parnicu, a M. V. nije nasljednik iza pokojnog L. K. pa nema osnova za prekid
postupka.
Budući da M. V. nije nasljednik, sud je nastavio postupak ne čekajući okončanje
parničnog postupka kojeg je pokrenuo M. V.
Na ročištu 20. ožujka 2002. godine S. J. je izjavila da je pokrenula postupak
radi utvrđivanja očinstva koji se pred Općinskim sudom u Glini vodi pod brojem:
P-196/97. Sud joj je naložio da u roku od 8 dana dostavi dokaz o pokrenutom
parničnom postupku, ali ga ona nije dostavila.
Podneskom od 17. travnja 2002. godine M. K. ističe da su nekretnine koje su
predmet nasljeđivanja imovina stečena u braku te traži da se ostavinski postupak
provede samo u odnosu na 1/2 tih nekretnina.
Sud je 22. travnja 2002. godine zatražio od Općinskog suda u Glini na uvid spis,
broj: P-196/97.
Općinski sud u Glini je dopisom od 21. svibnja 2002. godine dostavio rješenje,
broj: P-196/97 od 26. veljače 2001. godine, koje je postalo pravomoćno 19.
ožujka 2001. godine. Tim rješenjem utvrđeno je da se tužba, koju je podnijela S.
J. radi utvrđenja očinstva, smatra povučenom.
Na ročištu 4. rujna 2003. godine S. J. je izjavila da je postupak koji je
pokrenula radi utvrđenja očinstva u tijeku pred Županijskim sudom u Sisku pa je
sud riješio zakazati raspravu pismenim putem nakon okončanja tog postupka.
Sud je dopisom od 11. rujna 2003. godine pozvao S. J. da dostavi dokaz o tijeku
postupka radi utvrđenja očinstva, ali ga ona nije dostavila.
Na ročište 25. veljače 2004. godine pristupio je samo podnositelj. Sud ga je
izvijestio o sadržaju podneska kojeg je M. K. podnijela 17. travnja 2002. godine
i dodijelio mu rok od 15 dana radi očitovanja na navode iz tog podneska.
Podneskom od 9. ožujka 2004. godine podnositelj se očitovao na navode M. K. iz
podneska od 17. travnja 2002. godine.
Na ročište 21. srpnja 2004. godine pristupio je samo podnositelj kojem je sud
naložio da pribavi novi povijesni zemljišnoknjižni izvadak za sve nekretnine
koje spadaju u ostavinsku masu i preda ga sudu na sljedećoj raspravi.
Podnositelj je istog dana predao u spis novi zemljišnoknjižni izvadak.
Na ročištu 3. kolovoza 2004. godine sud je rješenjem prekinuo postupak te uputio
M. K. u parnicu radi utvrđenja visine bračne imovine, uz obvezu da u roku od 8
dana izvijesti sud o pokretanju parnice.
Sud je službenom provjerom 15. travnja 2005. godine utvrdio da M. K. nije u
ostavljenom roku pokrenula parnicu.
Podnositelj je nepozvan 18. travnja 2005. godine pristupio sudu i dao na
zapisnik nasljedničku izjavu.
Podneskom od 24. travnja 2005. godine M. K. je izvijestila sud da je pokrenula
parnicu.
Na ročištu 2. svibnja 2005. godine T. Š. je dao nasljedničku izjavu. Sud je
riješio o nasljednom pravu M. K. odlučiti na temelju stanja spisa, te je istog
dana donio rješenje o nasljeđivanju.
M. K. je 18. svibnja 2005. godine izjavila žalbu protiv rješenja, a T. Š. 25.
svibnja 2005. godine.
Spis je 18. kolovoza 2005. otpremljen Županijskom sudu u Sisku radi odlučivanja
o žalbama.
Županijski sud u Sisku je 10. veljače 2006. godine remisorno vratio spis
Općinskom sudu u Gvozdu od kojeg je zatražio da dostavi spis ili izvješće o tome
je li M. K. pokrenula parnicu u razdoblju od 15. travnja 2005. do 2. svibnja
2005. godine.
Općinski sud u Gvozdu je 17. veljače 2006. godine otpremio zatraženo izvješće i
spis Županijskom sudu u Sisku.
Županijski sud u Sisku je rješenjem, broj: Gž-782/06 od 29. ožujka 2006. godine,
ukinuo rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Gvozdu i vratio predmet tom
sudu na ponovno suđenje.
Sljedeće ročište zakazano je za 10. svibnja 2006. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Ostavinski je postupak započeo 16. travnja 1991. godine zaprimanjem osmrtnice.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine
kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj
18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu:
Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči,
između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 19. svibnja 2004. godine, a do tog dana postupak nije
pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, jedan (1) mjesec i tri (3)
dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseca i
četrnaest (14) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u pravno relevantnom razdoblju postupak cijelo
vrijeme vodio pred prvostupanjskim sudom koji je bio neaktivan od 5. studenoga
1997. do 20. ožujka 2002. godine (četiri godine, četiri mjeseca i pet dana) i od
21. svibnja 2002. do 4. rujna 2003. godine (jedna godina, pet mjeseci i
četrnaest dana), i koji je rješenje o nasljeđivanju donio nakon sedam godina,
pet mjeseci i dvadeset sedam dana.
Razmatrajući postupanje prvostupanjskog suda razvidno je da taj sud nije trebao
M. V. uputiti u parnicu jer on nije nasljednik a time ni stranka u smislu
odredbe članka 224. Zakona o nasljeđivanju pa s te osnove nije bilo razloga za
prekid ostavinskog postupka. Nadalje, S. J. nije u roku od 30 dana dostavila
prvostupanjskom sudu dokaz o pokretanju parnice radi utvrđivanja očinstva već je
tek na ročištu 20. ožujka 2002. godine istaknula da je tu parnicu pokrenula.
Međutim, iako je Općinski sud u Glini dostavio 21. svibnja 2002. godine
obavijest Općinskom sudu u Gvozdu da je parnični postupak koji je radi
utvrđivanja očinstva pokrenula S. J. pravomoćno okončan 19. ožujka 2001. godine,
Općinski sud u Gvozdu je zakazao ročište tek za 4. rujna 2003. godine te na tom
ročištu ponovno riješio prekinuti ostavinski postupak do okončanja parnice radi
utvrđivanja očinstva.
Od 18. kolovoza 2005. godine postupak se povodom žalbe vodio pred Županijskim
sudom u Sisku. Taj sud je nakon oko sedam mjeseci donio rješenje kojim je ukinuo
rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Gvozdu i predmet vratio tom sudu na
ponovno suđenje.
Činjenica je da u postupku do sada nije doneseno pravomoćno rješenje o
nasljeđivanju te da nije postupano u skladu s odredbom članka 175. stavka 1.
Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 52/71., 47/78. i 56/00.) odnosno
odredbom članka 180. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj
48/03. i 163/03.), a prema kojima sud tijekom cijeloga postupka pazi da prava
stranaka budu što prije utvrđena i osigurana.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(STRANKE U OSTAVINSKOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred
prvostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, šest mjeseci i četrnaest dana,
te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, dva dulja
razdoblja neaktivnosti i izrazito neučinkovito postupanje Općinskog suda u
Gvozdu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost
da do sada nije donijeto pravomoćno rješenje o nasljeđivanju već se postupak
ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno
pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka
kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Gvozdu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu
obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana
njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II.
izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog
zakona.
Broj: U-IIIA-3512/2004
Zagreb, 9. svibnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |