MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA

1657

Na temelju članka 41. stavka 6., članka 28. stavka 3., članka 58. stavka 2. i 3., članka 66. stavka 5. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, broj 70/97, 105/01 i 172/03) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva donosi

PRAVILNIK

O VETERINARSKO-ZDRAVSTVENIM UVJETIMA ZA STAVLJANJE U PROMET GOVEDA I SVINJA

POGLAVLJE I.
OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom uređuje način obavljanja veterinarsko-zdravstvenih pregleda i kontrola te propisuju uvjeti za stavljanje u promet goveda i svinja, izuzev divljih svinja.

Značenje pojmova

Članak 2.

U smislu ovoga Pravilnika pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
(a) stado je životinja ili skupina životinja držanih na gospodarstvu kao epidemiološkoj cjelini, a ako se na gospodarstvu odvojeno drži više od jednog stada, smatra se da sve odvojene skupine životinja imaju isti zdravstveni status;
(b) životinja za klanje je govedo (uključujući vrste bizon Bison bison i bivol Bubalus bubalus) ili svinja koja se upućuje na klanje ili sabirni centar iz kojeg se može uputiti samo na klanje;
(c) životinje za uzgoj ili proizvodnju su goveda (uključujući vrste bizona i bivola) i svinje osim onih iz točke (b) ovoga članka, uključujući one namijenjene za rasplod, proizvodnju mlijeka ili mesa, ili one namijenjene za držanje, priredbe ili izložbe, osim životinja koje sudjeluju u kulturnim ili sportskim događajima;
(d) stado službeno slobodno od tuberkuloze goveda je stado goveda koje ispunjava uvjete navedene u Dodatku A. Poglavlju I. točkama 1. i 2. ovoga Pravilnika.
(e) država službeno slobodna od tuberkuloze ili regija države je država ili dio države koji ispunjava uvjete navedene u Dodatku A. Poglavlju I. točkama 4. i 5. ovoga Pravilnika.
(f) stado službeno slobodno od bruceloze goveda je stado goveda koje ispunjava uvjete navedene u Dodatku A. Poglavlju II. točkama 1. i 2. ovoga Pravilnika;
(g) regija službeno slobodna od bruceloze je regija države koja ispunjava uvjete iz Dodatka A. Poglavlja II. točaka 7., 8. i 9. ovoga Pravilnika.
(h) država službeno slobodna od bruceloze je država koja ispunjava uvjete navedene u Dodatku A. Poglavlju II. točkama 7., 8. i 9. ovoga Pravilnika;
(i) stado slobodno od bruceloze goveda je stado goveda koje ispunjava uvjete navedene u Dodatku A. Poglavlju II. točkama 4. i 5. ovoga Pravilnika;
(j) stado slobodno od enzootske leukoze goveda je stado koje ispunjava uvjete navedene u Dodatku D. Poglavlju I. točkama A. i B. ovoga Pravilnika;
(k) država ili regija službeno slobodna od enzootske leukoze goveda je država ili regija koja ispunjava uvjete navedene u Dodatku D. Poglavlju I. točkama E. i F. ovoga Pravilnika;
(l) veterinarski inspektor je državni službenik nadležnog tijela, postavljen u navedeno zvanje u skladu sa Zakonom o veterinarstvu i posebnim propisima;
(m) ovlašteni veterinar je veterinar kojega je imenovalo nadležno tijelo u skladu sa Zakonom o veterinarstvu;
(n) bolesti koje se obvezno prijavljuju su bolesti navedene u Dodatku E. Poglavlju I. ovoga Pravilnika;
(o) sabirni centri su objekti, sabirališta i sajmovi u kojima se goveda ili svinje podrijetlom iz različitih objekata grupiraju za pošiljke životinja namijenjene stavljanju u promet. Sabirni centri moraju biti odobreni od nadležnog tijela i ispunjavati uvjete iz članka 11. ovoga Pravilnika;
(p) regija je dio područja države površine od najmanje 2 000 km2 koja je pod nadzorom nadležnog tijela i uključuje područje barem jedne županije ili Grada Zagreba;
(r) trgovac je svaka fizička ili pravna osoba koja kupuje i prodaje životinje iz komercijalnih razloga izravno ili neizravno, koja ima redovan promet životinjama i koja u roku od najviše 30 dana proda životinje koje kupi ili ih premjesti iz prvobitnog prostora u drugi prostor koji nije u njegovu vlasništvu te koja ispunjava uvjete iz članka 13. ovoga Pravilnika;
(s) nadležno tijelo je Uprava za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva;
(š) nadziranje je sustav nadzora životinja propisan od nadležnog tijela;
(t) mreža nadzora je odobreni sustav kompjuterske baze podataka;

Članak 3.

1) U promet se mogu stavljati samo životinje koje ispunjavaju uvjete propisane odredbama ovoga Pravilnika.
2) Goveda i svinje na koje se odnosi ovaj Pravilnik:
(a) moraju biti podvrgnuti:
– kontroli identitifikacije, i
– kliničkom pregledu od strane ovlaštenog veterinara unutar 24 sata prije stavljanja u promet pri kojem ne smiju pokazivati kliničke znakove bolesti;
(b) ne smiju potjecati s gospodarstva ili područja koja podliježu zabrani ili ograničenju u odnosu na vrste na koje se odnosi ovaj Pravilnik;
(c) moraju biti označeni u skladu s posebnim propisima;
(d) ne smiju biti namijenjeni klanju i/ili ograničenju prometa u okviru nacionalnog programa iskorjenjivanja zaraznih bolesti,
(e) moraju ispunjavati uvjete propisane člancima 4. i 5. ovoga Pravilnika.

Članak 4.

1) Goveda i svinje na koje se odnosi ovaj Pravilnik ne smiju ni u jednom trenutku u razdoblju od napuštanja gospodarstva s kojega potječu do dolaska na odredište doći u kontakt s papkarima, osim papkara jednakog zdravstvenog statusa.
2) Goveda i svinje na koje se odnosi ovaj Pravilnik moraju se prevoziti u skladu s posebnim propisima o načinima i zaštiti životinja tijekom prijevoza.
3) Čišćenje i dezinfekcija obavlja se u skladu s posebnim propisima.

Članak 5.

1) Goveda i svinje na koje se odnosi ovaj Pravilnik mora tijekom prijevoza do odredišta pratiti svjedodžba o zdravstvenom stanju životinja, izdana u skladu s propisanim modelom svjedodžbe. Svjedodžba se sastoji od jednog lista papira ili ako je potrebno više listova i takvog je oblika da svaki od dvaju ili više listova čine dio nedjeljive cjeline i ima serijski broj. Svjedodžba se izdaje na dan veterinarsko-zdravstvenog pregleda i važi 10 dana od dana obavljanja pregleda.
2) Veterinarsko-zdravstveni pregled na temelju kojeg se izdaje svjedodžba o zdravstvenom stanju (uključujući dodatna jamstva) za pošiljku životinja može se obaviti na gospodarstvu s kojega životinje potječu ili u sabirnom centru. Svjedodžbu o zdravstvenom stanju izdaje ovlašteni veterinar nakon pregleda i kontrole propisane odredbama ovoga Pravilnika. Iznimno:
(a) za životinje koje dolaze iz odobrenih sabirnih centara, svjedodžba mora biti izrađena:
– na temelju službenog dokumenta koji sadrži potrebne podatke koje je ispunio ovlašteni veterinar nadležne veterinarske organizacije za gospodarstvo s kojega životinje potječu, ili
– u obliku odgovarajuće svjedodžbe u skladu s propisanim modelom svjedodžbe koju ovlašteni veterinar mora ispuniti i potvrditi podatke za gospodarstvo s kojega životinje potječu,
(b) svjedodžba za životinje koje dolaze iz poljoprivrednog gospodarstva koje sudjeluje u mreži nadzora propisanoj odredbom članka 14. ovoga Pravilnika, mora biti izrađena:
– na temelju službenog dokumenta koji sadrži potrebne podatke koje je ispunio ovlašteni veterinar nadležne veterinarske organizacije za gospodarstvo s kojega potječu životinje, ili
– u obliku svjedodžbe u skladu s propisanim modelom svjedodžbe, koju ovlašteni veterinar, mora ispuniti i potvrditi podatke za gospodarstvo s kojega životinje potječu.
Za potrebe nevedene u točki (b) ovoga stavka ovlašteni je veterinar dužan osigurati i ispunjavanje dodatnih jamstava, kad je to primjenjivo.
3) Ovlašteni veterinar nadležan za sabirni centar mora provesti sve potrebne kontrole životinja koje tamo dolaze.

Članak 6.

1) Životinje za uzgoj ili proizvodnju uz ispunjavanje zahtjeva iz članaka 3., 4. i 5. ovoga Pravilnika moraju:
– ostati na jednom gospodarstvu s kojega potječu tijekom 30 dana prije utovara ili od rođenja na gospodarstvu s kojeg potječu kad su životinje mlađe od 30 dana. Ovlašteni veterinar dužan je na temelju službene identifikacije iz članka 3. stavka 2. točke (c) ovoga Pravilnika i službene evidencije, utvrditi da je ispunjen navedeni uvjet i da su životinje uvezene u skladu s posebnim propisima. Međutim, u slučaju da životinja prolaze kroz neki odobreni sabirni centar u državi iz koje potječu, razdoblje tijekom kojega se odvija okupljanje tih životinja izvan gospodarstva s kojega potječu ne smije prelaziti šest dana,
– životinje podrijetlom iz uvoza moraju se držati u karanteni u skladu s posebnim propisima, i ne smiju se uvesti u stado dok veterinar odgovoran za gospodarstvo ne utvrdi da životinje o kojima je riječ ne predstavljaju opasnost za zdravstveni status gospodarstva na koje se životinje uvode.
2) Goveda za uzgoj i proizvodnju, osim ispunjavanja zahtjeva iz članaka 3., 4. i 5. ovoga Pravilnika:
(a) moraju dolaziti iz stada službeno slobodnog od goveđe tuberkuloze, a u slučaju životinja starijih od šest tjedana, moraju imati negativnu reakciju na intradermalni tuberkulinski test proveden tijekom 30 dana prije napuštanja stada iz kojih potječu, u skladu s odredbama Dodatka B. točka 2.2. ovoga Pravilnika.
Navedeni se intradermalni tuberkulinski test ne traži ako životinje potječu iz dijela države priznate kao službeno slobodne od tuberkuloze ili iz dijela države koja ima odobrenu mrežu propisanog sustava nadziranja;
(b) u slučaju nekastriranih životinja koje dolaze iz stada službeno slobodnog od bruceloze goveda koje su starije od 12 mjeseci, i koje pokazuju vrijednosti Brucelle ispod 30 međunarodnih jedinica (IU) aglutinira po mililitru dobivenih testom serumske aglutinacije ili nekim drugim testom službeno odobrenim od nadležnog tijela koji se provodi tijekom 30 dana prije nego životinje napuste stado svojeg podrijetla, u skladu s odredbama Dodatka C. točke A. ovoga Pravilnika.
Navedeni se test serumske aglutinacije ne traži ako životinje potječu iz dijela države koja je službeno slobodna od bruceloze ili iz dijela države s odobrenom mrežom nadzora;
(c) moraju dolaziti iz stada koje je službeno slobodno od enzootske leukoze goveda i ako su starije od 12 mjeseci, moraju imati negativnu reakciju na individualni test koji se provodi 30 dana prije napuštanja stada iz kojeg potječu i u skladu s odredbama Dodatka D. ovoga Pravilnika. Navedeni test nije obvezan ako životinje potječu iz države ili dijela države koja je službeno slobodna od enzootske leukoze goveda ili dijela države koja ima odobrenu mrežu propisanog sustava nadziranja;
(d) ni u kojem trenutku od napuštanja gospodarstva s kojega potječu do dolaska na odredište ne smiju doći u dodir s govedima koja ispunjavaju zahtjeve samo iz stavka 3. ovoga članka;
(e) nisu podložna zahtjevima testa navedenog u točkama (a) odnosno (b) ovoga stavka u slučaju goveda mlađih od 30 mjeseci koja su namijenjena proizvodnji mesa i:
– dolaze iz gospodarstva koje je službeno slobodno od goveđe tuberkuloze i bruceloze,
– su popraćena valjano ispunjenom propisanom svjedodžbom o zdravstvenom stanju životinja,
– ostaju pod nadzorom do klanja,
– nisu tijekom prijevoza došla u dodir s govedima koja ne dolaze iz stada koja su službeno slobodna od tih bolesti, i pod uvjetom da:
– se taj promet ograniči na trgovinu među regijama s istim zdravstvenim statusom s obzirom na tuberkulozu i brucelozu,
– se na mjestu odredišta poduzmu sve potrebne mjere kako bi se izbjegla svaka kontaminacija stada,
– nadležno tijelo propiše odgovarajući sustav slučajnog uzorkovanja, pregleda i kontrola koje trebaju osigurati učinkovitu provedbu tih uvjeta,
– nadležno tijelo nadzire provedbu ovoga Pravilnika kako bi se osiguralo da se u cijelosti primjenjuju propisani uvjeti.

Članak 7.

Životinje za klanje moraju se po dolasku:
– u klaonicu, klati što je prije moguće, ali obvezno u roku od 72 sata nakon dolaska, u skladu s posebnim propisima, ili
– u odobreni sabirni centar, otpremiti izravno u klaonicu na klanje što je prije moguće, ali obvezno u roku od tri radna dana nakon dolaska u sabirni centar. Ni u jednom trenutku između njihova dolaska u sabirni centar i dolaska u klaonicu ne smiju doći u kontakt s papkarima, osim sa životinjama koje ispunjavaju uvjete propisane odredbama ovoga Pravilnika.

Članak 8.

Sumnja na bolesti navedene u Dodatku E. Poglavlju I. ovoga Pravilnika obvezno se mora prijaviti nadležnom tijelu u skladu s posebnim propisima.

Članak 9.

Nadležno tijelo propisuje nacionalni program kontrole za jednu od zaraznih bolesti navedenih u Dodatku E. Poglavlju II. ovoga Pravilnika za cijelo područje ili dio područja, uzimajući u obzir osobito:
– proširenost bolesti u državi,
– razloge donošenja programa, uzimajući u obzir važnost bolesti i moguće koristi od programa u odnosu na njegove troškove,
– zemljopisno područje na kojem će se program provoditi,
– statusnu kategoriju koja će se primjenjivati na farmi, norme koje se u svakoj kategoriji moraju postići i testove koji će se primjenjivati,
– postupke nadzora nad provedbom programa,
– mjere koje će se poduzeti ako iz bilo kojeg razloga objekt izgubi stečeni status,
– mjere koje će se poduzeti ako su rezultati testova provedenih u skladu s odredbama programa pozitivni.

Članak 10.

Kad nadležno tijelo smatra da je područje zemlje ili dio područja zemlje slobodno od jedne od bolesti navedenih u Dodatku E. Poglavlju II. ovoga Pravilnika, izradit će izvješće uz odgovarajuću popratnu dokumentaciju s posebnim naglaskom na:
– prirodu bolesti i povijesti njezina pojavljivanja na području zemlje ili dijelu područja zemlje,
– rezultate testiranja koja se temelje na serološkom, mikrobiološkom, patološkom ili epidemiološkom ispitivanju te na činjenici da se bolest mora prijaviti nadležnom tijelu prema posebnim propisima,
– razdoblje u kojemu je propisani sustav nadziranja proveden,
– kad je primjenjivo, razdoblje tijekom kojega je cijepljenje protiv bolesti zabranjeno te zemljopisno područje na koje se zabrana odnosi,
– postupke za potvrđivanje odsutnosti bolesti.

Članak 11.

1) Sabirni centri moraju ispunjavati najmanje ove uvjete:
(a) biti pod nadzorom ovlaštenog veterinara koji je dužan osigurati posebno postupanje u skladu s odredbama članka 4. stavaka 1. i 2. ovoga Pravlnika,
(b) biti smješteni u području koje ne podliježe zabrani ili ograničenju u skladu s posebnim propisima,
(c) biti očišćeni i dezinficirani prije uporabe u skladu s posebnim propisima,
(d) s obzirom na kapacitet životinja sabirnog centra, imati:
– nastambu namijenjenu isključivo korištenju kao sabirni centar,
– odgovarajuće objekte za utovar, istovar i smještaj odgovarajućeg standarda za životinje, za njihovo hranjenje i napajanje te za svu ostalu potrebnu obradu, koji se moraju lako čistiti i dezinficirati,
– odgovarajuće prostorije za pregled životinja,
– odgovarajuće prostorije za izolaciju životinja,
– odgovarajuću opremu za čišćenje i dezinfekciju prostorija i teretnih vagona za prijevoz životinja,
– odgovarajući prostor za pohranu hrane za životinje, stelje i organskog gnojiva,
– odgovarajući sustav za prikupljanje otpadnih voda,
– ured za ovlaštenog veterinara odnosno veterinarskog inspek­tora,
(e) prihvaćati samo životinje koje su identificirane i koje dolaze iz uzgoja koji su službeno slobodni od tuberkuloze, bruceloze i leukoze ili stoku za klanje koja zadovoljava uvjete propisane odredbama ovoga Pravilnika, a osobito odredbom članka 6. stavka 3. ovoga Pravilnika. U tu svrhu, kad se životinje primaju, vlasnik ili osoba koja vodi sabirni centar dužan je osigurati da budu propisno identificirane i da imaju zdravstvenu dokumentaciju ili odgovarajuće svjedodžbe za određene vrste ili kategorije,
(f) biti pod stalnim nadzorom kako bi se utvrdilo da se zahtjevi za dobivanje odobrenja i dalje ispunjavaju.
2) Vlasnik ili osoba koja vodi sabirni centar treba na temelju popratnih dokumenata za životinje ili identifikacijskih brojeva ili oznaka životinja unijeti u registar ili bazu podataka i čuvati najmanje tri godine sljedeće podatke:
– ime vlasnika, podrijetlo, datum ulaska i izlaska, broj goveda i identifikacijske brojeve goveda ili registracijski broj gospodarstva iz kojeg govedo potječe ili stada iz kojeg potječu svinje koje ulaze u centar i njihovo predloženo odredište,
– registracijski broj prijevoznika i registraciju kamiona koji isporučuje ili sakuplja životinje iz centra.
3) Nadležno tijelo vodi upisnik odobrenih sabirnih centara i izdaje broj odobrenja svakom odobrenom sabirnom centru. Navedeno se odobrenje može ograničiti na posebnu vrstu ili na životinje za uzgoj i proizvodnju ili na životinje za klanje.
4) Nadležno tijelo može privremeno ili trajno oduzeti odobrenje u slučaju da sabirni centar ne ispunjava odredbe ovoga članka ili druge odredbe ovoga Pravilnika, odnosno odredbe posebnih propisa s obzirom na zdravstvena ograničenja. Odobrenje se može ponovno izdati kad se uklone utvrđeni nedostaci.
5) Nadležno tijelo je dužno osigurati da odobreni sabirni centri imaju dovoljan broj ovlaštenih veterinara za obavljanje poslova.

Članak 12.

1) Nadležno tijelo je dužno osigurati da prijevoznici moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
(a) za prijevoz životinja dužni su koristiti prijevozna sredstva koja:
– su konstruirana tako da ne dopuštaju propuštanje ili ispadanje životinjskih fekalija, stelje ili hrane za životinje iz vozila,
– su očišćena i dezinficirana odmah nakon svakog prijevoza životinja ili svakog proizvoda koji bi mogao utjecati na zdravlje životinja i ako je to potrebno i prije svakog utovara životinja, koristeći odobrena sredstva za dezinfekciju;
(b) moraju imati odgovarajuće uređaje za čišćenje i dezinfekciju koje je odobrilo nadležno tijelo, uključujući mogućnosti za pohranu stelje i gnoja ili moraju osigurati dokumentaciju kao dokaz da te poslove obavlja treća strana koju je nadležno tijelo odobrilo.
2) Prijevoznik je dužan osigurati da se za svako korišteno vozilo za prijevoz životinja vodi registar koji sadrži sljedeće informacije koje se čuvaju najmanje tri godine:
– mjesto, datum i vrijeme ukrcaja, ime ili naziv tvrtke i adresa poljoprivrednog gospodarstva ili sabirnog centra gdje su životinje ukrcane,
– mjesta, datume i vrijeme isporuke i ime ili naziv tvrtke i adresa primatelja,
– vrstu i broj prevezenih životinja,
– datum i mjesto dezinfekcije,
– pojedinosti popratne dokumentacije (serijski broj, itd.).
– očekivano trajanje putovanja
3) Prijevoznici moraju osigurati da pošiljka životinja ni u jednom trenutku od napuštanja gospodarstva ili sabirnog centra do prispijeća na svoje krajnje odredište ne dođe u dodir sa životinjama nižeg zdravstvenog statusa.
4) Nadležno tijelo dužno je osigurati da prijevoznici poštuju odredbe ovog članka koje se odnose na dokumentaciju koja mora pratiti životinje.
5) Ovaj se članak ne primjenjuje na osobe koje prevoze životinje na udaljenost koja ne prelazi 65 km računajući od mjesta polaska do mjesta odredišta.
6) U slučaju nepridržavanja odredaba iz ovog članka, odredbe o kršenju i prijava kršenja iz posebnih propisa primjenjuju se mutatis mutandis na zdravlje životinja.

Članak 13.

1) Svi trgovci životinjama moraju biti registrirani u skladu s posebnim propisma te ispunjavati sljedeće uvjete:
(a) moraju trgovati samo životinjama koje su identificirane i koje dolaze iz stada koja su službeno slobodna od tuberkuloze goveda, bruceloze i enzootske leukoze goveda ili moraju klati životinje koje ispunjavaju uvjete propisane odredbama ovoga Pravilnika, a osobito odredbom članka 6. stavka 3. ovoga Pravilnika. U tu je svrhu trgovac dužan osigurati odgovarajuću identifikaciju životinja, odnosno odgovarajuću dokumentaciju o njihovu zdravstvenu stanju za pojedine vrste.
Međutim, nadležno tijelo može dopustiti stavljanje u promet identificiranih životinja koje ne ispunjavaju uvjete predviđene stavkom 1. ovoga članka, ako se izravno upućuju na klanje u klaonicu što je prije moguće, bez da prolaze kroz njihove objekte, kako bi se spriječilo širenje bolesti. Klaonica mora osigurati potrebne uvjete da te životinje kad stignu do klaonice ne mogu doći u dodir s drugim životinjama te da se kolju odvojeno od drugih životinja,
(b) trgovac treba ili na temelju dokumenta koji prate životinju ili na temelju identifikacijskog broja ili oznake na životinji, voditi evidenciju ili bazu podataka te čuvati sljedeće podatke najmanje tri godine:
– ime vlasnika, mjesto podrijetla, datum nabave, kategoriju, broj životinja i identifikacijske oznake goveda ili registracijski broj gospodarstva mjesta podrijetla ili stada iz kojeg potječu kupljene svinje,
– registraciju prijevoznika i/ili broj dozvole kamiona koji prevozi životinje,
– ime i adresu kupca i odredište životinja,
– primjerke plana puta i serijskog broja svjedodžbi o zdravstvenom stanju i podrijetlu životinja,
(c) kad trgovac drži životinje u svojem prostoru dužan je osigurati da:
– se osoblje odgovorno za životinje upozna s odredbama ovoga Pravilnika te da je obučeno za brigu o životinjama i njihovu zaštitu,
– ako je potrebno, ovlašteni veterinar redovito provodi kontrole i testove na životinjama i da se poduzmu svi potrebni koraci da bi se spriječilo širenje bolesti.
2) Nadležno tijelo dužno je osigurati da svi objekti koje trgovac koristi u poslovanju poslovanju budu registrirani i posjeduju broj odobrenja te da ispunjavanju najmanje sljedeće uvjete:
(a) moraju biti pod kontrolom ovlaštenog veterinara,
(b) moraju biti smješteni na području koje ne podliježe zabranama ili ograničenjima u skladu s posebnim propisima.
(c) moraju imati:
– odgovarajuće objekte s dovoljno kapaciteta, a posebno objekte za inspekciju i za izolaciju tako da se životinje mogu odvojiti u slučaju izbijanja zarazne bolesti,
– odgovarajuće objekte za istovar i gdje je to potrebno, odgovarajući smještaj prikladnog standarda za životinje, za njihovo napajanje i ishranu i za svaki drugi potreban tretman; objekti se moraju lako čistiti i dezinficirati,
– odgovarajući prostor za prihvat stelje i stajskog gnojiva,
– odgovarajući sustav za prikupljanje otpadnih voda,
(d) moraju se prije uporabe čistiti i dezinficirati u skladu s posebnim propisima.
3) Nadležno tijelo može privremeno ili trajno ukinuti odobrenje u slučaju nepridržavanja odredaba ovoga članka ili drugih odredaba ovoga Pravilnika odnosno posebnih propisa s obzirom na zdravstvena ograničenja. Odobrenje se može ponovno izdati kad se uklone utvrđeni nedostaci.
4) Nadležno tijelo dužno je provoditi redovne inspekcije da bi utvrdilo da se odredbe ovog članka ispunjavaju.
5) Nadležno tijelo vodi Upisnik trgovaca životinjama.

Članak 14.

1) Nadležno tijelo može propisati sustav nadziranja, a tako propisani sustav nadziranja mora uključivati najmanje sljedeće informacije:
– broj i veličinu stada,
– vlasnika ili drugu fizičku ili pravnu osobu odgovornu za gospodarstvo,
– ovlaštenog veterinara ili veterinarskog inspektora odgovornog za gospodarstvo,
– ovlaštenu veterinarsku organizacija,
– službene veterinarske dijagnostičke laboratorije ili svaki drugi laboratorij koji je odobrilo nadležno tijelo,
– kompjutersku bazu podataka.
Veterinarski inspektori i ovlašteni veterinari nadležni za objekte registrirane za klanje i za odobrene sabirne centre povezuju se u mrežu nadzora propisanog sustava nadziranja.
2) Mreža nadzora propisanog sustava nadziranja uključuje sljedeće uvjete:
– Glavni je cilj mreže nadzora propisanog sustava nadziranja službeno klasificirati gospodarstva, održavati tu klasifikaciju redovnim inspekcijskim nadzorom, prikupljati epidemiološke podatke te pratiti monitoring bolesti, kako bi se osiguralo ispunjavanje svih odredaba ovoga Pravilnika i drugih propisa s obzirom na veterinarsko-zdravstvena ograničenja;
– Mreža nadzora propisanog sustava nadziranja obvezna je na svim gospodarstvima;
– Nadležno tijelo može odobriti uspostavljanje mreže nadzora propisanog sustava nadziranja na dijelu područja koje se sastoji od jedne ili nekoliko susjednih regija kao što je definirano člankom 2. točkom (p) ovoga Pravilnika. Kad se to izuzeće primjenjuje, kretanje životinja u taj dio područja iz drugih regija koje nisu dijelom mreže nadzora propisanog sustava nadziranja, podliježe odredbama ovoga Pravilnika;
– Prava i obveze veterinarskih inspektora, ovlaštenih veterinara i ovlaštenih veterinarskih organizacija, ovlaštenih laboratorija, osoba odgovornih za gospodarstva ili vlasnike gospodarstava, određene su posebnim propisima.
3) Nadležno tijelo dužno je osigurati da obveze iz stavka 2. ovoga članka, uključuju najmanje sljedeće:
A. Svaki vlasnik ili osoba odgovorna za gospodarstvo dužna je:
– osigurati usluge veterinara kojeg je ovlastilo nadležno tijelo u skladu s posebnim propisima,
– odmah pozvati veterinara ovlaštenog za gospodarstvo kad sumnja na pojavu neke zarazne bolesti ili bolesti koja se obvezno prijavljuje,
– obavijestiti ovlaštenog veterinara o svakom dolasku životinja na svoje gospodarstvo,
– izolirati životinje prije nego što ih uvede na svoje gospodarstvo kako bi se omogućilo ovlaštenom veterinaru da provjeri, kad je to primjenjivo, pomoću propisanih dijagnostičkih testova, može li se status gospodarstva održati.
B. Ovlašteni veterinari iz članka 2. točke (m) ovoga Pravilnika moraju biti pod nadzorom nadležnog tijela i ispunjavati uvjete propisane posebnim propisima, a posebno moraju:
– ispunjavati uvjete za obavljanje veterinarskog zvanja;
– biti bez financijskog interesa ili u odnosu s vlasnikom ili osobom odgovornom za gospodarstvo koji ne dovodi u sumnju njihovu nepristranost;
– posjedovati specifično znanje u području zdravlja životinja u mjeri u kojoj se to odnosi na životinje o kojima je riječ, odnosno moraju:
– redovito usavršavati svoje znanje, posebno s obzirom na odgovarajuće veterinarske propise;
– ispunjavati zahtjeve koje propisuje nadležno tijelo, kako bi osigurali ispravno funkcioniranje mreže nadzora propisanog sustava nadziranja;
– osigurati vlasniku gospodarstva, odnosno osobi odgovornoj za gospodarstvo sve obavijesti i pomoć za poduzimanje potrebnih aktivnosti da se zdravstveni status gospodarstva zadrži, posebno na temelju programa usuglašenih s nadležnim tijelom;
– osigurati ispunjavanje zahtjeva o:
(a) identifikaciji i svjedodžbama o zdravstvenom stanju (certificiranje) životinja nekog stada, uvedenih životinja i životinja kojima se trguje,
(b) obvezatnom izvješćivanju o zaraznim bolestima životinja te svakom čimbeniku opasnosti za zdravlje i dobrobit životinja kao i zdravlje ljudi u skladu sa posebnim propisima;
(c) utvrđivanju, koliko je to moguće, uzroka smrti životinja i mjesta kamo će biti otpremljene,
(d) zoohigijenskim uvjetima stada i jedinicama proizvodnje stoke.
U svrhu funkcioniranja nadzora, nadležno tijelo može ograničiti nadležnost veterinara na određen broj gospodarstava, na određene epizotiološke jedinice ili više njih, vodi popis ovlaštenih veterinara i odobrenih gospodarstava koja sudjeluju u sustavu mreže nadzora te u slučaju da pojedini sudionik mreže nadzora ne ispunjava navedene uvjete, privremeno ili trajno ukida izdano odobrenje te poduzima mjere u skladu sa Zakonom.
C. Kompjuterska baza podataka mora sadržavati najmanje ove podatke:
(1) Za svaku životinju:
– identifikacijski broj,
– datum rođenja,
– spol,
– pasminu ili boju pokrova,
– identifikacijski broj majke ili, u slučaju životinje uvezene iz drugih zemlje, identifikacijski broj koji je životinja dobila nakon pregleda u skladu s posebnim propisima o označavanju i identifikaciji životinja, koji odgovara identifikacijskom broju podrijetla,
– identifikacijski broj gospodarstva gdje je životinja rođena,
– identifikacijske brojeve svih gospodarstava gdje je životinja boravila i datum svake promjene gospodarstva,
– datum smrti ili klanja.
(2) Za svako gospodarstvo:
– identifikacijski broj koji se sastoji od najviše 12 znamenaka (bez koda zemlje),
– ime i adresu vlasnika ili posjednika životinje.
(3) Baza podataka mora u svakom trenutku osigurati sljedeće podatke:
– identifikacijski broj svih životinja goveđih vrsta prisutnih na gospodarstvu, ili u slučaju skupine svinja, registracijski broj gospodarstva iz kojeg potječu ili stada iz kojeg potječu te serijskog broja zdravstvene svjedodžbe gdje je to primjenjivo;
– popis svih promjena gospodarstva za svaku životinju goveđih vrsta počevši od gospodarstva rođenja, ili gospodarstva u koje je životinja uvezena iz drugih zemalja; a za skupine svinja registracijski broj posljednjeg gospodarstva ili posljednjeg stada, a za uvezene životinje i gospodarstvo u koje je životinja uvezena.
Navedeni podaci čuvaju se u bazi podataka do isteka triju uzastopnih godina ili do isteka triju uzastopnih godina od uginuća goveda, ili unosa u evidenciju u slučaju evidencijskih podataka za svinje.
(4) Rad računalnih baza podataka koje se odnose na svinje, mora biti u skladu s posebnim propisima, ali samo podtočke 2., 3. i 4. točke C. ovoga stavka primjenjuju se na svinje.
4) Svi sudionici mreže nadzora odgovorni su nadležnom tijelu, a nadležno tijelo odgovorno je za uspostavljanje mreže i provođenje redovnih provjera kako bi osiguralo njezino funkcioniranje.

Članak 15.

1) Nadležno tijelo je dužno poduzeti odgovarajuće mjere u slučaju postupanja protivno odredbama ovoga Pravilnika, radi kažnjavanja pravnih i fizičkih osoba u skladu s posebnim propisima.
2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo dužno je poduzeti sve odgovarajuće mjere da zaštiti zdravlje životinja i spriječi širenje bolesti.
3) Ovisno o okolnostima, djelovanje nadležnog tijela iz stavka 2. ovoga članka može se sastojati od poduzimanja mjera potrebnih da se:
(a) transport (prijevoz) životinja završi ili da se životinje vrate u mjesto polazišta najkraćom rutom, pod uvjetom da takvo djelovanje ne ugrožava zdravlje ili dobrobit životinja,
(b) životinje zadrže u prikladnom smještaju uz odgovarajuću skrb u slučaju prekida putovanja,
(c) obavi klanje životinja. Odredište i korištenje tih životinja nakon klanja mora se regulirati:
– u skladu s posebnim propisima o veterinarsko-zdravsvenim pregledima,
ili
– u skladu s posebnim propisima o zbrinjavanju nejestivih nusproizvoda životinjskog podrijetla kad se zdravstveni status životinja ne može utvrditi ili kad mogu predstavljati opasnost za zdravlje životinja ili javno zdravlje.

Članak 16.

Dodaci A. do E. tiskani su u Prilogu ovoga Pravilnika i njegov su sastavni dio.

Članak 17.

Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaju se primjenjivati odredbe Pravilnika Stočni sajmovi u dijelu koji se odnosi na goveda i svinje.

Članak 18.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu 1. siječnja 2007. godine.

Klasa: 322-01/05-01/6
Urbroj: 525-01/05-05
Zagreb, 13. lipnja 2006.

Ministar
Petar Čobanković, v. r.
 

PRILOG

Dodatak A.

I. Stado službeno slobodno od tuberkuloze goveda
Za potrebe ovog Poglavlja ‘goveda’ su sva goveda s izuzetkom životinja koje sudjeluju na kulturnim i sportskim događanjima.
1. Stado je službeno slobodno od tuberkuloze goveda ako:
(a) nijedna životinja nema kliničkih znakova tuberkuloze goveda,
(b) nijedno govedo starije od šest tjedana nema pozitivnu reakciju na najmanje dva intradermalna tuberkulinska testa koja se provode u skladu s Dodatkom B. ovoga Pravilnika, od kojih se prvi provodi šest mjeseci nakon isključenja svake pozitivne životinje iz stada i drugi, šest mjeseci nakon prvog testa,
ili
kad je stado sastavljeno isključivo od životinja koje potječu iz stada koja su službeno slobodna od tuberkuloze, prvi se test provodi najmanje 60 dana nakon formiranja stada, a drugi test nije obvezan.
(c) nakon završetka prvog testa iz podtočke (b) ove točke nijedno govedo starije od šest tjedana nije uvedeno u stado, osim ako je imalo negativnu reakciju na intradermalni tuberkulinski test proveden i ocijenjen u skladu s Dodatkom B. ovoga Pravilnika i proveden unutar 30 dana prije ili unutar 30 dana poslije datuma uvođenja u stado; u ovom se drugom slučaju životinja mora fizički odvojiti od drugih životinja iz stada tako da se izbjegne izravan ili neizravan kontakt s drugim životinjama, dok se ne utvrdi da je test negativan.
Test naveden u podtočki (b) ove točke ne mora se provoditi ukoliko životinje koje se stavljaju u promet potječu iz stada službeno slobodnih od tuberkuloze goveda, osim u regiji kojoj još nije dodjeljen status regije službeno slobodne od tuberkuloze goveda, ukoliko životinje potiču iz stada koja su u sustavu mreže nadzora iz članka 14. ovoga Pravilnika.
2. Stado zadržava status stada službeno slobodnog od tuberkuloze goveda ukoliko:
(a) se uvjeti navedeni u točki 1. podtočki (a) i (c) ovoga Poglavlja i dalje primjenjuju;
(b) sve životinje koje dolaze na gospodarstvo dolaze iz stada sa statusom službeno slobodnih od tuberkuloze goveda,
(c) se na svim životinjama na gospodarstvu, s izuzetkom teladi mlađe od šest tjedana koje potječu s tog gospodarstva, rutinski provodi svake godine tuberkulinsko testiranje u skladu s Dodatkom B. ovog Pravilnika.
Međutim, nadležno tijelo može za područje cijele zemlje ili djela zemlje gdje stada goveda podliježu službenom programu suzbijanju tuberkuloze goveda, izmijeniti učestalost rutinskog testiranja na tuberkulozu goveda kako slijedi:
– ako prosjek – utvrđen 31. prosinca svake godine – godišnjeg postotka stada goveda kod kojeg je potvrđena zaraženost tuberkulozom ne prelazi 1% svih stada na određenom području tijekom dvaju posljednjih godišnjih kontrolnih razdoblja, razmak između rutinskih testiranja stada može se povisiti na dvije godine, a muške životinje namijenjene tovu koje se drže unutar odvojene epidemiološke jedinice mogu se izuzeti iz tuberkulinskog testiranja, pod uvjetom da dolaze iz stada službeno slobodnog od tuberkuloze goveda i da se muške životinje za tov neće koristiti za uzgoj i rasplod, već da će se upućivati izravno na klanje.
– ako prosjek – utvrđen 31. prosinca svake godine – godišnjeg postotka stada goveda kod kojeg je potvrđena zaraženost tuberkulozom goveda ne prelazi 0,2% svih stada na određenom području tijekom dvaju posljednjih dvogodišnjih kontrolnih razdoblja, razmak između rutinskih testiranja može se povisiti na tri godine i/ili se dob kad se te životinje moraju testirati, može povisiti na 24 mjeseca.
– ako prosjek – utvrđen 31. prosinca svake godine – godišnjeg postotka stada goveda kod kojeg je potvrđena zaraženost tuberkulozom ne prelazi 0,1% svih stada na određenom području tijekom dvaju posljednjih trogodišnjih kontrolnih razdoblja, razmak između rutinskih testiranja stada može se povisiti na četiri godine, ili nadležno tijelo može pod uvjetom da su ispunjeni ovi uvjeti stado osloboditi tuberkulinskog testiranja ako su:
(1) prije uvođenja u stado sva goveda podvrgnuta intradermalnom tuberkulinskom testiranju s negativnim rezultatom
ili
(2) kod svih zaklanih goveda utvrđene promjene i ako su sve takve promjene dane na histopatološke i bakteriološke pretrage na tuberkulozu.
Nadležno tijelo može povisiti učestalost tuberkulinskog testiranja ako se razina bolesti poveća.
3A. Status stada službeno slobodnog od tuberkuloze može se privremeno ili trajno opozvati ako:
(a) uvjeti navedeni u točki 2. ovoga Poglavlja više nisu ispunjeni
ili
(b) se smatra da jedna ili više životinja ima pozitivnu reakciju na tuberkulinski test
ili u slučaju kad se na post mortem pregledu posumnja na tuberkulozu goveda.
Kad se životinju smatra pozitivnom, mora se odstraniti iz stada i uputiti na klanje u skladu s posebnim propisima.
Odgovarajuća postmortem, laboratorijska i epidemiološka testiranja i istraživanja moraju biti provedena na pozitivnim životinjama ili na trupovima sumljivih životinja. Status stada ostat će suspendiran sve dok se ne završe sve laboratorijske pretrage. Ako se prisutnost tuberkuloze goveda ne potvrdi, suspenzija statusa stada službeno slobodnog od tuberkuloze goveda se ukida nakon što sve životinje starije od šest tjedana imaju negativan rezultat na testu najmanje 42 dana nakon uklanjanja životinje s pozitivnom reakcijom
ili
(c) se u stadu nalaze životinje sumnjivog statusa kao što je navedeno u Dodatku B. ovoga Pravilnika.
U tom slučaju status stada mora ostati suspendiran sve dok se ne utvrdi status tih životinja. Te životinje moraju biti odvojene od ostalih životinja u stadu dok im se status ne utvrdi ili daljnjim testiranjem nakon 42 dana ili post mortem ili laboratorijskim pretragama.
(d) međutim, iznimno od zahtjeva podtočke (c) ove točke nadležno tijelo provodi rutinsko testiranje stada uporabom usporednog tuberkulinskog testa iz Dodatka B. ovoga Pravilnika, a u slučaju stada gdje nisu otkrivene životinje s potvrđenom pozitivnom reakcijom tijekom najmanje tri godine, nadležno tijelo može odlučiti da se ne ograničava kretanje drugih životinja u stadu pod uvjetom da se status svake životinje s sumnjivim pozitivnim rezultatom riješi daljnjim testom nakon 42 dana i da se nijedna životinja sa gospodarstva ne stavi u promet dok se status svih životinja s pozitivnom reakcijom ne utvrdi. Ako na daljnjem testu neka životinja ima pozitivnu reakciju ili reakcija i dalje ostaje sumnjiva primjenjuju se uvjeti iz podtočke (b) ove točke. Ako se prisutnost bolesti potvrdi i u sljedećem testitanju, sve životinje koje su napustile gospodarstvo od posljednjeg testiranja u stadu kojim se potvrdio status stada, moraju se pronaći i testirati.
3B. Status stada službeno slobodnog od tuberkuloze goveda ukida se ako se laboratorijskom pretragom potvrdi prisutnost tuberkuloze goveda izolacijom uzročnika M. bovis.
Nadležno tijelo može ukinuti status stada ako:
(a) uvjeti iz točke 2. ovoga Poglavlja više nisu ispunjeni,
ili
(b) se pri postmortem pregledu utvrde klasične lezije od tuberkuloze goveda,
ili
(c) se epidemiološkim ispitivanjem utvrdi mogućnost infekcije tuberkulozom goveda,
ili
(d) se iz drugog razloga to smatra potrebnim radi kontrole tuberkuloze goveda.
Nadležno tijelo pronalazi stada koja se smatraju epidemiološki povezanim i provjerava njihov status. Službeni status stada slobodnog od tuberkuloze ostaje ukinut sve dok se ne završi čišćenje i dezinfekcija prostorija i opreme i dok sve životinje starije od šest tjedana nemaju negativan rezultat na najmanje dva uzastopna tuberkulinska testa, prvi najmanje 60 dana, a drugi najmanje 4 mjeseca, ali ne više od 12 mjeseci nakon uklanjanja posljednje životinje s pozitivnom tuberkulinskom reakcijom.
4. Nadležno tijelo može proglasiti zemlju ili određeno područje zemlje službeno proglasiti slobodnom od tuberkuloze ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) postotak stada goveda koja su potvrđena kao stada zaražena tuberkulozom ne prelazi 0,1% godišnje svih stada tijekom šest uzastopnih godina i ako je najmanje 99,9% stada dobilo status stada službeno slobodnog od tuberkuloze svake godine tijekom šest uzastopnih godina, s tim da se izračun ovog drugog postotka vrši 31. prosinca svake kalendarske godine,
(b) svako se govedo označava i registrira u skladu s posebnim propisima,
(c) sva zaklana goveda podliježu post-mortem pregledu,
(d) postupci za suspenziju i ukidanje statusa stada službeno slobodnog od tuberkuloze su ispunjeni.
5. Zemlja li područje zemlje zadržava status službeno slobodne od tuberkuloze ako se i dalje ispunjavaju uvjeti iz podtočke od (a) do (d) ove točke.
II. Stada službeno slobodna od bruceloze goveda i stada slobodna od bruceloze goveda
Za potrebe ovog Poglavlja, ‘goveda’ su sva goveda s iznimkom muških životinja za tov pod uvjetom da dolaze iz stada službeno slobodnog od bruceloze i da se muške životinje za tov neće koristiti za rasplod i da će se upućivati izravno na klanje.
1. Stado je službeno slobodno od bruceloze goveda ako:
(a) u njemu nema životinja koje su cijepljene protiv bruceloze goveda osim ženskih životinja koje su cijepljene prije najmanje tri godine,
(b) su sve životinje najmanje posljednjih šest mjeseci bez kliničkih znakova bruceloze goveda,
(c) su sve životinje starije od 12 mjeseci prošle jedan od sljedećih testova s negativnim rezultatom u skladu s Dodatkom C. ovoga Pravlnika:
(i) dva serološka testa navedena u točki 10. ovoga Poglavlja, u razmacima većim od tri mjeseca i manjim od 12 mjeseci,
(ii) tri testa uzoraka mlijeka u tromjesečnim razmacima nakon kojih je najmanje 6 tjedana kasnije slijedio serološki test iz točke 10. ovoga Poglavlja.
(d) svako grlo koje ulazi u stado dolazi iz stada koje ima status službeno slobodnog od bruceloze goveda, a u slučaju goveda starijih od 12 mjeseci ima titar Brucelle manji od 30 IU aglutinacije po ml metodom serumske aglutinacije u skladu s Dodatkom C. ovoga Pravilnika ili su negativna na svaki drugi test odobren od nadležnog tijala tijekom 30 dana prije ili 30 dana poslije datuma njihova uvođenja u stado, u kojem se slučaju životinje moraju fizički odvojiti od drugih životinja iz stada tako da se izbjegne svaki izravan ili neizravan kontakt s drugim životinjama iz stada dok nalazi ne budu negativni.
2. Stado goveda zadržava status službeno slobodnog od bruceloze goveda ako:
(a) se jedan od sljedećih režima testiranja provede godišnje s negativnim rezultatima u
skladu s Dodatkom C. ovoga Pravilnika:
(i) tri mliječno prstenaste probe u razmacima od najmanje tri mjeseca,
(ii) tri ELISA testa u mlijeku u razmacima od najmanje tri mjeseca,
(iii) dvije mliječno prstenaste probe u razmacima od najmanje tri mjeseca nakon kojih najmanje šest tjedana kasnije slijedi serološki test naveden u točki 10. ovoga Poglavlja,
(iv) dva ELISA testa u mlijeku koja se provode u razmacima od najmanje tri mjeseca nakon kojih najmanje šest tjedana kasnije slijedi serološki test naveden u točki 10. ovoga Poglavlja,
(v) dva serološka testa koja se provode u razmacima od najmanje tri mjeseca, ali ne većim od 12 mjeseci.
Nadležno tijelo može za područje cijele zemlje ili za dio područja koje nema status službeno slobodnog od bruceloze, ali u kojem sva stada goveda podliježu službenom programu za suzbijanje bruceloze, izmijeniti učestalost rutinskih testiranja kako slijedi:
– kad je zaraženo manje od 1% stada goveda, dovoljno je svake godine provesti dvije mliječno prstenaste probe ili dva ELISA testa u mlijeku u razmacima od najmanje tri mjeseca ili jedan serološki test,
– kad je najmanje 99,8% stada goveda potvrđeno kao službeno slobodno od bruceloze goveda tijekom najmanje četiri godine, razmak među testiranjima može se povećati na dvije godine ako se testiraju sve životinje starije od 12 mjeseci ili se testiranje može ograničiti na životinje starije od 24 mjeseca ako se stada i dalje testiraju svake godine. Testovi se moraju provoditi pomoću seroloških testova navedenih u točki 10. ovoga Poglavlja.
(b) sva goveda koja ulaze u stado moraju biti iz stada koja imaju status službeno slobodnih od bruceloze goveda, a u slučaju goveda starijih od 12 mjeseci moraju pokazati titar Brucelle manji od 30 IU aglutinacije po ml kad se primjenjuje test serumske aglutinacije u skladu s Dodatkom C. ovoga Pravilnika ili ako im je reakcija negativna na svaki drugi test odobren od nadležnog tijela tijekom 30 dana prije ili 30 dana poslije uvođenja u stado a u kojem se slučaju životinje moraju fizički odvojiti od ostalih životinja u stadu tako da se izbjegne svaki izravan ili neizravan kontakt s drugim životinjama iz stada dok se ne utvrdi da su nalazi negativni.
Međutim, test iz ove podtočke nije uvjet, kad postotak stada zaraženih brucelozom goveda ne prelazi 0,2% u regiji, tijekom najmanje dvije godine i kad životinja dolazi iz stada službeno slobodnog od bruceloze goveda, a tijekom prijevoza nije došla u kontakt s govedima nižeg zdravstvenog statusa.
(c) unatoč podtočki (b) ove točke, goveda koja potječu iz stada slobodnog od bruceloze goveda mogu se uvesti u stado službeno slobodno od bruceloze goveda ako su stara najmanje 18 mjeseci i ukoliko su cijepljena protiv bruceloze goveda da je od cijepljenja prošlo više od godinu dana.
Takve životinje moraju pokazati tijekom 30 dana prije uvođenja u stado titar Brucelle niži od 30 IU aglutinacije po ml i negativan rezultat nakon primjene testa metodom reakcije vezivanja komplementa ili drugog testa koji je odobren od nadležnog tijela.
Međutim, ako se ženska životinja iz stada slobodnog od bruceloze goveda uvede u stado koje je službeno slobodno od bruceloze goveda prema odredbama iz prethodnoga stavka smatrat će se da je stado slobodno od bruceloze goveda dvije godine od datuma uvođenja posljednje cijepljene životinje.
3A. Status stada službeno slobodnog od bruceloze goveda mora se privremeno ili trajno opozvati ako:
(a) se uvjeti navedni u točkama 1. i 2. ovoga Poglavlja više ne ispunjavaju
ili
(b) se na temelju rezultata laboratorijskih testova ili kliničkih znakova sumnja da jedna ili više životinja ima brucelozu goveda i ako su sumnjive životinje zaklane ili izolirane tako da je izbjegnut svaki izravan ili neizravan kontakt s drugim životinjama.
Kad je životinja zaklana i više se ne može testirati, privremeno opozivanje zdravstvenog statusa se može ukinuti ako dva testa serumske aglutinacije provedena u skladu s Dodatkom C. ovogaa Pravilnika kod svih goveda iz stada starijih od 12 mjeseci pokažu titar niži od 30 IU aglutinacije po ml. Prvi se test mora provesti najmanje 30 dana nakon izlučivanja životinje iz stada, a drugi najmanje 60 dana nakon toga.
Kad je životinja odvojena od drugih životinja u stadu, ona se može ponovno uvesti u stado, a status stada se može obnoviti nakon:
(a) testa serumske aglutinacije koji je pokazao titar niži od 30 IU aglutinacije po ml i dao negativan rezultat na test metodom reakcije vezivanja komplementa, ili
(b) negativnog rezultata na svaku drugu kombinaciju testova odobrenih za tu svrhu od nadležnog tijela.
3B. Status stada službeno slobodnog od bruceloze goveda mora se ukinuti ako rezultati laboratorijskih testova ili epidemioloških ispitivanja u stadu potvrde infekciju Brucellom.
Status stada ne može se obnoviti sve dok se sve životinje iz stada u vrijeme izbijanja bolesti ne zakolju ili se stado ne podvrgne ponovnom labratorijskom testiranju i sve životinje starije od 12 mjeseci ne pokažu negativan rezultat na dva uzastopna testa u razmaku od 60 dana, s tim da se prvi test provede najmanje 30 dana nakon izlučivanja pozitivnih životinja.
U slučaju goveda gravidnih u vrijeme izbijanja bolesti, konačno se testiranje mora provesti najmanje 21 dan nakon što se posljednja životinja gravidna u vrijeme izbijanja bolesti oteli.
4. Stado je slobodno od bruceloze goveda ako ispunjava uvjete navedene u točki 1. podtočkama (b) i (c) ovoga Poglavlja i kad je cijepljenje obavljeno kako slijedi:
(i) ženske životinje cijepljene su:
– prije nego što navrše šest mjeseci starosti cjepivom sa živim sojem 19, ili
– prije nego što navrše 15 mjeseci starosti inaktiviranim 45/20 adjuvantnim cjepivom koje je službeno odobreno za stavljenje u promet u RH, ili
– drugim cjepivom odobrenim od nadležnog tijela.
(ii) goveda mlađa od 30 mjeseci koja su cijepljena cjepivom sa živim sojem 19 mogu imati rezultat testa serumske aglutinacije veći od 30 IU, ali manji od 80 IU aglutinacije po mililitru pod uvjetom da na testu reakcije vezivanja komplementa pokažu rezultat manji od 30 EEC jedinica u slučaju ženskih životinja prethodno cijepljenih u razdoblju kraćem od 12 mjeseci, ili manje od 20 EEC jedinica u svim ostalim slučajevima.
5. Stado zadržava status slobodnog od bruceloze goveda ako:
(i) podliježe jednom režimu testiranja navedenom u točki 2. podtočki (a) ovoga Poglavlja,
(ii) goveda koja ulaze u stado ispunjavaju odredbe iz točke 2. podtočke (b) ovoga Poglavlja; ili
– dolaze iz stada sa statusom stada slobodnog od bruceloze goveda, a u slučaju goveda starijih od 12 mjeseci pokazuju tijekom 30 dana prije ili u izolaciji nakon uvođenja u stado manje od 30 IU aglutinacije po ml kod primjene testa serumske aglutinacije i imaju negativan rezultat na test metodom reakcije vezivanja komplementa u skladu s Dodatkom C. ovoga Pravilnika, ili
– dolaze iz stada sa statusom stada slobodnog od bruceloze goveda, ako su mlađa od 30 mjeseci i cijepljena cjepivom sa živim sojem 19, ako im je rezultat testa serumske aglutinacije veći od 30 IU, ali manji od 80 IU aglutinacije po mililitru, pod uvjetom da na testu metodom reakcije vezivanja komplementa pokažu rezultat manji od 30 EEC jedinica u slučaju ženskih životinja prethodno cijepljenih u vremenu kraćem od 12 mjeseci ili manje od 20 EEC jedinica u svim ostalim slučajevima.
6A. Status stada slobodnog od bruceloze goveda mora se privremeno opozvati ako se:
(a) ne ispunjavaju uvjeti navedeni u točkama 4. i 5 ovoga Poglavlja; ili
(b) na temelju rezultata laboratorijskih testova ili kliničkih znakova sumnja da jedno ili više goveda starijih od 30 mjeseci ima brucelozu goveda, a životinja ili životinje za koje se sumnja su zaklane, ili izolirane tako da se izbjegne svaki izravni ili neizravni kontakt s drugim životinjama.
Izolirana životinja može se ponovno uvesti u stado, a status stada obnoviti ako naknadni titar serumske aglutinacije bude niži od 30 IU aglutinacije po ml i ako rezultat testa reakcije vezivanja komplementa bude negativan, ili ako rezultat kojeg drugog testa odobrenog od nadležnog tijela bude negativan.
Kad je životinja zaklana i više se ne može testirati, suspenzija se može ukinuti ako dva testa serumske aglutinacije provedena u skladu s Dodatkom C. ovoga Pravilnika na svim govedima s gospodarstva starijim od 12 mjeseci pokažu titar niži od 30 IU aglutinacije po ml. Prvi se test mora provesti najmanje 30 dana nakon izlučivanja životinje, a drugi najmanje 60 dana nakon toga.
Ako su životinje koje se moraju testirati na temelju prethodna dva podstavka mlađe od 30 mjeseci i ako su cijepljene cjepivom sa živim sojem 19, mogu se smatrati negativnima ako im je rezultat testa serumske aglutinacije veći od 30 IU ali manji od 80 IU aglutinacije po mililitru, pod uvjetom da na testu metodom reakcije vezivanja komplementa imaju rezultat manji od 30 EEC jedinica u slučaju ženskih životinja prethodno cijepljenih u vremenu kraćem od 12 mjeseci ili manje od 20 EEC jedinica u svim ostalim slučajevima.
6B. Status stada slobodnog od bruceloze goveda mora se ukinuti ako je na temelju rezultata laboratorijskih testova obavljenih tijekom epidemioloških istraživanja u stadu potvrđena zaraza Brucellom.
Status se stadu ne može obnoviti sve dok se grla prisutna u stadu u vrijeme izbijanja bolesti ne zakolju ili se stado ne podvrgne ponovnim laboratorijskim pretragama, a sve necijepljene životinje starije od 12 mjeseci ne pokažu negativne rezultate na dva uzastopna testa u razmaku od 60 dana, s tim da se prvi test provede najmanje 30 dana nakon izlučivanja pozitivnih životinja.
Ako su sve životinje koje se moraju testirati navedene u prethodnom stavku mlađe od 30 mjeseci i ako su cijepljene cjepivom sa živim sojem 19, mogu se smatrati negativnima ako im je titar Brucelle veći od 30 IU, ali manji od 80 IU aglutinacije po mililitru, pod uvjetom da im test reakcije vezivanja komplementa pokazuje titar manji od 30 EEC jedinica u slučaju ženskih životinja prethodno cijepljenih u vremenu kraćem od 12 mjeseci ili manje od 20 EEC jedinica u svim ostalim slučajevima.
U slučaju goveda gravidnih u vrijeme izbijanja bolesti, konačno se testiranje mora obaviti najmanje 21 dan nakon što se posljednja životinja gravidna u vrijeme izbijanja bolesti oteli.
7. Nadležno tijelo može zemlju ili određenu regiju proglasiti službeno slobodnom od bruceloze goveda ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) da nije zabilježen nijedan slučaj pobačaja uzrokovan Brucellom, ni izolacije uzročnika B. abortus tijekom posljednje tri godine i da je najmanje 99,8% stada dobilo status stada službeno slobodnog od bruceloze goveda svake godine tijekom posljednjih uzastopnih pet godina, s tim da se postotak izračunava 31. prosinca svake kalendarske godine.
Međutim, kad nadležno tijelo odredi mjeru klanja cjelog stada, izolirane slučajeve bruceloze goveda, utvrđene na temelju epidemioloških istraživanja, zbog uvođenja u stado životinja iz drugih zemalja ili dijela zemlje i iz stada čiji je status stada službeno slobodnog od bruceloze goveda suspendiran ili ukinut iz drugih razloga, a ne zbog sumnje na bolest, treba zanemariti pri navedenom izračunavanju, a nadležno tijelo vodi godišnju evidenciju o navednim slučajevima.
(b) da se svako govedo identificira u skladu s posebnim propisima,
(c) da je prijavljivanje pobačaja obvezno nadležnom tijelu.
8. Zemlja ili regija službeno slobodna od bruceloze goveda zadržava taj status ako:
(a) se uvjeti navedeni u točki 7. podtočkama (a) i (b) ovoga Poglavlja i dalje ispunjavaju, a prijavljivanje slučajeva pobačaja za koje se sumnja da su bili uzrokovani brucelozom je obvezno nadležnom tijelu,
(b) su svake godine tijekom prvih pet godina nakon dobivanja statusa, sva goveda starija od 24 mjeseca u najmanje 20% stada testirana i da su imala negativnu reakciju na serološkom testu provedenom u skladu s Dodatkom C. ovoga Pravilnika ili u slučaju stada mliječnih goveda ispitivanjem uzoraka mlijeka u skladu s Dodatkom C. ovoga Pravilnika,
(c) se svako govedo za koje se sumnja da je zaraženo brucelozom prijavi nadležnom tijelu i poduzme službeno epidemiološko istraživanje na brucelozu koje sadrži najmanje dva serološka testa ispitivanja krvi, uključujući test metodom reakcije vezivanja komplementa, i mikrobiološko ispitivanje odgovarajućih uzoraka,
(d) se tijekom razdoblja sumnje koje traje sve dok se ne dobiju negativni rezultati testova navedenih u podtočki (c) ove točke, status stada službeno slobodnog od bruceloze goveda iz kojeg potječe ili kroz koje prolazi sumnjivo govedo, i s njim epidemiološki povezanih stada suspendira,
(e) su u slučaju izbijanja bruceloze koja se proširila, sva goveda zaklana. Životinje preostalih prijemljivih vrsta moraju biti podvrgnute odgovarajućim testovima, a prostorije i oprema moraju se očistiti i dezinficirati.
9. Za potrebe Poglavlja II. ovoga Dodatka serološki je test serumske aglutinacije, puferirani bruceloza antigen test, test reakcije vezivanja komplementa, test krvne aglutinacije, krvni ring test, test mikro aglutinacije ili ELISA test uzoraka krvi, kao što je opisano u Dodatku C. ovoga Pravilnika. Svaki drugi dijagnostički test odobren od nadležnog tijela i opisan u Dodatku C. ovoga Pravilnika također će se prihvatiti za potrebe Poglavlja II. ovoga Dodatka. Mliječni test znači mliječno prstenaste probe ili ELISA test u mlijeku u skladu s Dodatkom C. ovoga Pravilnika.

DODATAK B.

TUBERKULOZA

1. IDENTIFIKACIJA UZROČNIKA

Prisutnost Mycobacterium bovis (M. bovis), uzročnika tuberkuloze goveda u kliničkim i postmortem uzorcima može se dokazati pregledom obojenih razmaza ili tehnikom imunoperoksidaze i potvrditi uzgajanjem organizma na mediju za primarnu izolaciju.
Patološki materijal za potvrdu prisutnosti M. bovis treba uzimati iz abnormalnih limfnih čvorova parenhimatoznih organa kao što su pluća, jetra, slezena, itd. U slučaju kad životinja nema patoloških lezija, za pretrage i uzgajanje trebaju se prikupiti uzorci iz retropharingealnih, bronhijalnih, mediastinalnih, supramamarnih, mandibularnih i nekih mezenteričkih limfnih čvorova i jetre. Identifikacija izoliranih uzročnika može se uobičajeno izvršiti određivanjem svojstava kulture i biokemijskih svojstava. Lančana reakcija polimeraze (PCR) može se također koristiti za detekciju M. tuberculosis complex. Tehnika analize DNA može se pokazati bržom i pouzdanijom od biokemijskih metoda za diferencijaciju M. bovis od drugih članova kompleksa M. tuberculosis. Analiza genetskim otiskom prsta »genetic fingerprinting« omogućuje razlikovanje između različitih sojeva M. bovis i omogućit će opis obrasca podrijetla, prijenosa i širenja M. bovis. Korištene teh­nike, mediji, njihova normizacija i interpretacija rezultata mora se usuglasiti s onim iz važećeg Priručnika normi za dijagnostičke testove i cjepiva OIE-a., poglavlje tuberkuloza goveda.

2. TUBERKULINSKI KOŽNI TEST

Tuberkulinski PPD test (pročišćeni proteinski derivat) koji ispunjava norme utvrđene u točki 2.1 ovoga Dodatka koristi se za provođenje službenog tuberkulinskog kožnog testa nakon postupka iz točke 2.2. ovoga Dodatka.
2.1. Norme za tuberkulin (goveđi i avijarni)
2.1.1. Definicija
Tuberkulinski pročišćeni proteinski derivat (tuberkulinski PPD, goveđi ili avijarni) pripravak je koji se dobiva termičkom obradom proizvoda rasta i lize uzročnika Mycobacterium bovis ili Mycobacterium avium (prema potrebi) koji može otkriti odgođenu hipersenzitivnost kod životinje senzibilizirane na mikroorganizme iste vrste.
2.1.2. Proizvodnja
Dobiva se od u vodi topljivih frakcija pripremljenih grijanjem u slobodno strujećoj »free flowing« pari i naknadnim filtriranjem kultura M. bovis ili M. avium (prema potrebi) uzgajanim u tekućem sintetskom mediju. Aktivna frakcija filtrata koja se uglavnom sastoji od proteina, izolira se precipitacijom, ispire i ponovno otapa. Može se dodati antimikrobni konzervans koji ne izaziva lažno pozitivne reakcije, kao što je npr. fenol. Konačni sterilni pripravak slobodan od mikobakterija distribuira se aseptički u sterilne staklene posude zaštićene od neovlaštene intervencije koje se tada zatvaraju da bi se izbjegla kontaminacija. Pripravak se može osušiti u smrznutom stanju.
2.1.3. Identifikacija proizvoda
Ubrizgati intradermalno nekoliko stupnjevanih doza na više mjesta odgovarajuće senzibiliziranih albino zamoraca, s tim da svaki zamorac ne smije imati manje od 250 g. U razdoblju nakon 24 do 28 sati javljaju se reakcije u obliku edema s crvenilom sa ili bez nekroze na mjestu injekcije. Veličina i intenzitet reakcije varira ovisno o dozi. Nesenzibilizirani zamorci ne pokazuju reakciju na slične injekcije.
2.1.4. Testovi
2.1.4.1. pH: pH je od 6.5 do 7.5.
2.1.4.2. Fenol: Ako pripravak koji se ispituje sadrži fenol, njegova koncentracija nije veća od 5 g/l.
2.1.4.3. Učinak senzibilizacije: Koristiti skupinu od tri zamorca koji nisu bili tretirani nikakvim materijalom koji bi mogao interferirati s testom. Tri puta u razmacima od pet dana uštrcati intradermalno u svakog zamorca dozu pripravka koji se ispituje koji je ekvivalentan 500 IU u 0,1 ml. U razmaku od 15 do 21 dan nakon treće injekcije ubrizgati istu dozu (500 IU) intradermalno u te životinje i u kontrolnu skupinu od tri zamorca iste mase koji nisu prethodno primili injekciju tuberkulina. 24 do 28 sati nakon posljednje injekcije, reakcije dviju skupina značajno se ne razlikuju.
2.1.4.4. Toksičnost: koristiti dva zamorca od kojih svaki teži najmanje 250 g koji nisu bili tretirani nikakvim materijalom koji bi mogao interferirati s testom. Ubrizgati supkutano u svakog zamorca 0,5 ml pripravka koji se ispituje. Promatrati životinje sedam dana.
Tijekom promatranog razdoblja ne dolazi do abnormalnih pojava.
2.1.4.5. Sterilnost: Ovaj je test sukladan s testom za sterilnost koji je propisan u važećoj monografiji o cjepivima za veterinarske potrebe Europske farmakopeje.
2.1.5. Intenzitet »Potency«
Intenzitet »potency« tuberkulinskog pročišćenog proteinskog derivata (goveđeg i avijarnog) određuje se usporedbom reakcija proizvedenih kod senzibiliziranih zamoraca intradermalnim injekcijama serije otopine pripravka koji se ispituje s onima proizvedenim kod poznatih koncentracija referentnog pripravka tuberkulinskog (goveđeg ili avijarnog prema potrebi) pročišćenog proteinskog derivata kalibriranog u internacionalnim jedinicama (IU).
Da bi testirali intenzitet treba senzibilizirati najmanje devet albino zamoraca, od kojih svaki mora težiti 400 g do 600 g, dubokim intramuskularnim injekcijama od 0,0001 mg mase u vlažnom stanju »wet mass« živog M. bovis soja AN5 0.5 ml suspenzije otopine natrijevog klorida 9 g/ l, R za goveđi tuberkulin, ili odgovarajućom dozom inaktiviranog ili živog M. avium za avijarni tuberkulin. Najmanje četiri tjedna nakon senzibilizacije zamoraca, obrijati njihove slabine površine za najviše četiri injekcije na svakoj strani. Pripremiti otopinu pripravka koji se ispituje i referencijalnog pripravka koristeći izotoničku fiziološku otopinu puferiranu fosfatom (pH 6,5 – 7,5) koja sadrži 0,005 g/ l polisorbata 80 R. Koristiti najmanje tri doze referencijalnog pripravka te najmanje tri doze pripravka koji se ispituje. Izabrati doze tako da nastale lezije imaju promjer najmanje 8 mm a najviše 25 mm. Rasporediti otopine metodom slučajnog izbora na mjesta koristeći Latin square design. Ubrizgati svaku dozu intradermalno u postojanoj količini od 0,1 ml ili 0,2 ml. Izmjeriti promjer lezija nakon 24 do 28 sati i izračunati rezultat testa s pomoću uobičajenih statističkih metoda i uz pretpostavku da su promjeri lezija proporcionalni s logaritmom koncentracije tuberkulina.
Test nije valjan dok pouzdana granica pogreške (P = 0,95) nije manja od 50% ni veća od 200% procijenjenog intenziteta.
Procijenjeni intenzitet nije manji od 66% ni veći od 150% utvrđenog intenziteta za goveđi tuberkulin. Procijenjeni intenzitet nije manji od 75% ni veći od 133% utvrđenog intenziteta za avijarni tuberkulin. Utvrđeni intenzitet nije manji od 20 000 IU/ml za oba tuberkulina (goveđi i avijarni).
2.1.6. Skladištenje
Uskladištiti zaštićeno od svjetla na temperaturi od 5 ± 3 oC.
2.1.7. Označavanje
Na oznaci su sljedeći podaci:
– intenzitet u internacionalnim jedinicama po mililitru,
– naziv i količina svake dodane tvari,
– za pripravke sušene u smrznutom stanju:
– naziv i količinu tekućine koju treba dodati za rekonstituciju,
– da će se proizvod koristiti odmah nakon rekonstitucije.
2.2. Postupak testa
2.2.1. Sljedeći se testovi priznaju kao službeni intradermalni tuberkulinski testovi:
– pojedinačni intradermalni test: taj test zahtijeva jednu injekciju goveđeg tuberkulina
—intradermalni usporedni test: taj test zahtijeva jednu injekciju goveđeg tuberkulina i jednu injekciju avijarnog tuberkulina koje se daju simultano.
2.2.2. Ubrizgana doza tuberkulina ne smije biti:
– manja od 2 000 IU goveđeg tuberkulina,
– manja od 2 000 IU avijarnog tuberkulina.
2.2.3. Količina pojedine doze ne smije prelaziti 0,2 ml.
2.2.4. Tuberkulinski test provodi se ubrizgavanjem tuberkulina u kožu vrata. Mjesto ubrizgavanja mora biti na granici prednje i srednje trećine vrata. Kad se goveđi i avijarni tuberkulin ubrizgavaju istoj životinji, mjesto ubrizgavanja avijarnog tuberkulina mora biti udaljeno oko 10 cm od grebena vrata a mjesto ubrizgavanja goveđeg tuberkulina oko 12,5 cm niže na liniji paralelno s linijom ramena ili na suprotnim stranama vrata; kod mladih životinja gdje nema dovoljno prostora za odvajanje mjesta ubrizgavanja na jednoj strani vrata, po jedna se injekcija ubrizgava na svakoj strani vrata na identičnim mjestima u središtu srednje trećine vrata.
2.2.5. Tehnika tuberkulinskog testiranja i interpretacija reakcija je kako slijedi:
2.2.5.1. Tehnika:
Mjesto ubrizgavanja zahvati se prstima i očisti. Nabor kože u svakom zahvaćenom području uzima se između kažiprsta i palca, mjeri pomičnom mjerkom i bilježi. Tad se ubrizgava doza tuberkulina metodom koja osigurava davanje tuberkulina intradermalno. Može se koristiti kratka sterilna igla, s koso izbrušenim rubom prema van, s gradiranom špricom napunjenom tuberkulinom, koja se uvodi ukoso u dublje slojeve kože. Ispravno ubrizgavanje provjerava se palpacijom otekline veličine zrna graška na mjestu ubrizgavanja. Debljina kožnog nabora svakog mjesta ubrizgavanja ponovno se mjeri 72 sata (± 4 sata) nakon ubrizgavanja i bilježi se.
2.2.5.2. Interpretacija reakcije
Interpretacija reakcije temelji se na kliničkom promatranju i evidentiranom povećanju (povećanjima) debljine kožnog nabora na mjestu ubrizgavanja 72 sata nakon ubrizgavanja tuberkulina.
(a) Negativna reakcija: ako se uoči samo ograničena oteklina, s povećanjem koje nije veće od 2 mm debljine kožnog nabora bez ikakvih kliničkih znakova, kao što je npr. difuzni ili jaki edem, eksudacija, nekroza, bol ili upala limfnih kanala u toj regiji ili limfnih čvorova.
(b) Sumnjiva reakcija: ako se ne uoče klinički znakovi navedeni u podtočki a) ove točke i ako je povećanje zadebljanja kožog nabora veće od 2 mm a manje od 4 mm.
(c) Pozitivna reakcija: ako se uoče klinički znakovi navedeni u podtočki a) ove točke i ako je povećanje zadebljanja kožog nabora veće od 4 mm ili veće na mjestu ubrizgavanja.
2.2.5.3. Interpretacija službenih intradermalnih tuberkulinskih testova je kako slijedi:
2.2.5.3.1. Pojedinačni intradermalni test:
(a) pozitivan: pozitivna reakcija na goveđi tuberkulin kako je definirano u točki 2.2.5.2(c) ovoga Dodatka;
(b) sumnjiv: sumnjiva reakcija kako je definirano u točki 2.2.5.2(b) ovoga Dodatka;
(c) negativan: negativna reakcija na goveđi tuberkulin kako je definirano u točki 2.2.5.2(a) ovoga Dodatka.
Životinje sa sumnjivim pojedinačnim intradermalnim testom moraju se podvrgnuti drugom testu nakon najmanje 42 dana.
Životinje koje nisu negativne na tom drugom testu test smatrat će se da imaju pozitivnu reakciju na testu.
Životinje koje na pojedinačnom intradermalnom testu imaju pozitivan rezultat mogu se podvrgnuti intradermalnom usporednom testu ako se sumnja na lažno pozitivnu reakciju ili na interferenciju.
2.2.5.3.2. Intradermalni usporedni test za uspostavljanje i održavanje statusa stada službeno slobodnog od tuberkuloze goveda:
(a) pozitivan: pozitivna reakcija na goveđi tuberkulin koja je više od 4 mm veća od reakcije na avijarni tuberkulin, ili prisutnost kliničkih znakova;
(b) sumnjiv: pozitivna ili sumnjiva reakcija na goveđi tuberkulin koja je od 1 mm do 4 mm veća od reakcije na avijarni tuberkulin, te bez kliničkih znakova;
(c) negativan: negativna reakcija na goveđi tuberkulin ili pozitivna ili sumnjiva reakcija na goveđi tuberkulin, međutim koja je jednaka ili manja od pozitivne ili sumnjive reakcije na avijarni tuberkulin, bez kliničkih znakova u oba slučaja.
Životinje sa sumnjivim rezultatom na intradermalnom uspored­nom testu moraju se podvrgnuti drugom testu nakon najmanje 42 dana. Životinje koje nisu negativne na tom drugom testu smatrat će se da imaju pozitivan rezultat na testu.
2.2.5.3.3. Status stada službeno slobodnog od tuberkuloze goveda može se suspendirati, a životinjama iz stada neće se dopustiti stavljanje u promet dok se ne riješi status ovih životinja:
(a) životinje za koje se smatra da su imale sumnjiv rezultat na pojedinačnom intradermalnom tuberkulinskom testu;
(b) životinje za koje se smatra da su imale pozitivan rezultat na pojedinačnom intradermalnom tuberkulinskom testu, ali koje čekaju ponovno testiranje intradermalnim komparativnim testom;
(c) životinje za koje se smatra da su imale sumnjiv rezultat na intradermalnom usporednom testu.
2.2.5.3.4. Kad se životinje podvrgavaju intradermalnom testu prije stavljanja u promet, test se mora interpretirati tako da se nijedna životinja koja pokaže povećanje debljine kožnog nabora veće od 2 mm ili koja ima kliničke znakove, ne smije staviti u promet.
2.2.5.3.5. Kako bi se omogućila detekcija maksimalnog broja zaraženih i bolesnih životinja u stadu ili regiji, nadležno tijelo može modificirati kriterije za interpretaciju testa kako bi se postigla bolja osjetljivost testa s obzirom na sve sumnjive reakcije navedene u točkama 2.2.5.3.1(b) i 2.2.5.3.2(b) ovoga Dodatka kao pozitivne reakcije.

3. DOPUNSKO TESTIRANJE

Kako bi se omogućila detekcija maksimalnog broja zaraženih i bolesnih životinja u stadu ili regiji, nadležno tijelo može dopustiti korištenje testa s gama interferonom navedenog u važećem Priručniku za norme dijagnostičkih testova i cjepiva OIE-a (OIE Manual of Standards for Diagnostic Tests and Vaccines), Poglavlje tuberkuloza goveda, kao dodatak tuberkulinskom testu.

4. DRŽAVNI INSTITUTI I NACIONALNI REFERALNI LABORATORIJ

4.1. Zadaće i odgovornosti
Instituti i nacionalni referalni laboratoriji iz točke 4.2. ovoga Dodatka odgovorni su za službeno testiranje tuberkulinom ili reagensima kako bi se osiguralo da je svaki tuberkulin ili reagens adekvatan s obzirom na navedene norme.
4.2. Popis državnih instituta i nacionalnih referalnih laboratorija
Hrvatski veterinarski institut – Zagreb

DODATAK C

1. BRUCELOZA

Dokazivanje modificiranim acid-fast ili imunospecifičnim bojenjem organizama koji imaju morfologiju uzročnika bruceloze (Brucella) u abortivnom materijalu, vaginalnom iscjetku ili mlijeku vrlo je vjerojatan dokaz bruceloze, osobito ako je potvrđen serološkim testovima.
Nakon izolacije, vrste i biovar treba identificirati lizom bakteriofaga i/ili testovima metabolizma oksidacije, prema kriterijima kulture i biokemijskim i serološkim kriterijima.
Tehnike i mediji koji se koriste, njihova normizacija i interpretacija rezultata moraju biti u skladu s onima navedenima u važećem Priručniku za norme dijagnostičkih testova i cjepiva OIE-a, Poglavlje goveđa bruceloza, Poglavlje kozja i ovčja bruceloza i Poglavlje svinjska bruceloza.

2. IMUNOLOŠKI TESTOVI

2.1. Norme
2.1.1. Uzročnik Brucella abortus biovar 1 Weybridge soj 99 ili USDA soj 1119-3 mora se koristiti za pripremu svih antigena koji se koriste u rose bengal test (RBT), testovima serumske aglutinacije (SAT), testu reakcije vezanja komplementa (RVK) i mliječno prstenastoj probi (MPP).
2.1.2. Normiran referencijalni serum za testove RBT, SAT, RVK i MPP je OIE internacionalni normiran serum (OIEISS) pod prijašnjim nazivom WHO drugi internacionalni anti-Brucella abortus Serum (ISAbS).
2.1.3. Normirani referencijalni serumi za ELISA testove su:
– OIEISS
– slabo pozitivan OIE ELISA normiran serum (OIEELISAwpSS),
– jako pozitivan OIE ELISA normiran serum (OIEELISAspSS),
– negativan OIE ELISA normiran serum (OIEELISAnSS).
2.1.4. Navedeni normirani serumi mogu se nabaviti u Veterinary Laboratories Agency (VLA), Weybridge, Ujedinjena Kraljevina.
2.1.5. OIEISS, OIEELISAwpSS, OIEELISAspSS i OIEELISA nSS su internacionalne primarne norme prema kojima se moraju utvrditi referencijalne nacionalne norme (‘radne norme’) za svaki test u svakoj državi članici.
2.2. Imunoenzimski test »Enzyme-linked immunosorbent assays« (ELISA) ili drugi obvezujući testovi za otkrivanje bruceloze goveda u serumu ili mlijeku.
2.2.1. Materijal i reagensi
Korištena tehnika i interpretacija rezultata mora se potvrditi u skladu s načelima predviđenim u važećem Priručniku OIE-a za norme dijagnostičkih testova i cjepiva i mora uključivati barem laboratorijska i dijagnostička ispitivanja.
2.2.2. Normizacija testa
2.2.2.1. Postupak normizacije testa za pojedinačne uzorke seruma:
(a) a 1/150 predilucija (1) OIEISS ili 1/2 predilucija OIEELISAwpSS ili 1/16 predilucija OIEELISAspSS u negativom serumu (ili u negativnom skupnom uzorku seruma »pool«) treba imati pozitivnu reakciju.
(b) 1/600 predilucija OIEISS ili 1/8 predilucija OIEELISAwpSS ili 1/64 predilucija OIEELISAspSS u negativnom serumu (ili u negativnom skupnom uzorku seruma »pool«) treba imati negativnu reakciju.
(c) OIEELISAnSS treba uvijek imati negativnu reakciju.
(1) Za potrebe ovoga Dodatka, razrjeđenja za pripravljanje tekućih reagensa izražavaju se kao, na primjer, 1/150 znači razrjeđenje 1 u 150.
2.2.2.2. Normizacija postupka testa za skupne uzorke seruma »pool«:
(a) 1/150 predilucija OIEISS ili 1/2 predilucija OIEELISAwpSS ili 1/16 predilucija OIEELISAspSS u negativnom serumu (ili negativnom skupnom uzorku »pool« seruma) i opet razrijeđeno u negativnim serumima određenim brojem uzoraka koji tvore skupni uzorak »pool«, treba dati pozitivnu reakciju,
(b) OIEELISAnSS treba uvijek dati negativnu reakciju,
(c) test mora biti odgovarajući za otkrivanje dokaza infekcije u pojedinačnoj životinji iz skupine životinja čiji su uzorci seruma skupni.
2.2.2.3. Postupak normizacije testa za skupne uzorke mlijeka ili surutke:
(a) 1/1000 predilucija OIEISS ili 1/16 predilucija OIEELISAWPSS ili 1/125 predilucija OIEELISAspSS u negativom serumu (ili u negativnom skupnom uzorku »pool« seruma) i opet razrijeđeno 1/10 u negativnom mlijeku trebao bi dati pozitivnu reakciju,
(b OIEELISANSS razrijeđeno 1/10 u negativnom mlijeku treba uvijek dati negativnu reakciju,
(c) test mora biti odgovarajući za otkrivanje dokaza infekcije u pojedinačnoj životinji iz skupine životinja čiji su uzorci mlijeka ili surutke skupni.
2.2.3. Uvjeti za korištenje ELISA testa za dijagnozu bruceloze goveda:
2.2.3.1. Koristeći spomenute uvjete kalibracije za ELISA test na uzorcima seruma, dijagnostička osjetljivost ELISA testa jednaka je ili veća od testova RBT ili RVK uzimajući u obzir epidemiološku situaciju u sklopu koje se koristi.
2.2.3.2. Koristeći navedene uvjete kalibracije za ELISA test na skupnim uzorcima mlijeka, dijagnostička osjetljivost ELISA testa jednaka je ili veća od MPP testa uzimajući u obzir epidemiološku situaciju ali također i prosječne i očekivane ekstremne sustave uzgoja.
2.2.3.3. Kad se ELISA test koristi za potrebe certifikacije u skladu s člankom 6., stavkom 1. ovoga Pravilnika ili za uspostavljanje i održavanje statusa uzgoja u skladu s Dodatkom A. Poglavljem II. točkom 10. ovoga Pravilnika, udruživanje »puliranje« uzoraka seruma mora se provesti na takav način da se rezultati testa mogu nesumnjivo povezati s pojedinim životinjama uključenima u skupne uzorke »pool«. Svaki test u svrhu potvrđivanja mora se provesti na uzorcima seruma uzetim od pojedinačnih životinja.
2.2.3.4. ELISA testovi mogu se koristiti na uzorku mlijeka uzetog od mlijeka prikupljenog na farmi s najmanje 30% krava muzara u mliječnoj fazi. Ako se koristi ta metoda, moraju se poduzeti mjere kako bi se osiguralo da se uzorci uzeti za ispitivanje mogu nesumnjivo povezati s pojedinim životinjama od kojih je uzeto mlijeko. Svaki test za potvrđivanje mora se provesti na uzorcima seruma uzetim od pojedinačnih životinja.
2.3. Test metodom reakcije vezanja komplementa (RVK)
2.3.1. Antigen predstavlja bakterijsku suspenziju u otopini fenola i fiziološke otopine (NaCl 0,85% (m/v) i fenol 0,5% (v/v)) ili u veronal puferu. Antigeni se mogu isporučiti u koncentriranom stanju s tim da je faktor razrjeđenja koji treba koristiti naznačen na naljepnici na bočici. Antigen se skladišti na 4° C i ne smrzava.
2.3.2. Serumi se moraju inaktivirati kako slijedi:
– goveđi serum: 56° do 60° C tijekom 30 do 50 minuta,
– svinjski serum: 60° C tijekom 30 do 50 minuta.
2.3.3. Da bi se tijekom testa ostvarila prava reakcija treba koristiti komplementarnu dozu višu od minimalne potrebne za potpunu hemolizu.
2.3.4. U provođenju testa metodom reakcije vezanja komplementa svaki se put moraju provesti sljedeće provjere:
(a) provjera anti-komplementarnog učinka seruma,
(b) provjera antigena,
(c) provjera senzibiliziranih eritrocita,
(d) provjera komplementa,
(e) provjera osjetljivosti na početku reakcije korištenjem pozitivnog seruma,
(f) provjera specifičnosti reakcije korištenjem negativnog seruma.
2.3.5. Izračun rezultata
OIEISS sadrži 1 000 internacionalnih jedinica RVK (ICFTU) po ml. Ako se OIEISS testira određenom metodom rezultat je poznat kao titar (TOIEISS). Rezultat testa za test serum dan kao titar (TTESTSERUM) mora se izraziti u ICFTU po ml. Da bi se izraz titra pretvorio u ICFTU, faktor (F) potreban za konverziju titra nepoznatog seruma testa (TTESTSERUM) testiranog tom metodom u izraz ICFTU dobiva se iz formule:

F = 1 000 × 1òT_OIEISS

a sadržaj internacionalnih jedinica RVK po ml seruma testa (ICFTUTESTSERUM)
iz formule:

ICFTU_TESTSERUM = F × T_TESTSERUM

2.3.6. Interpretacija rezultata
Serum koji sadrži 20 ili više ICFTU po ml smatra se pozitiv­nim.
2.4. Mliječno prstenasta proba (MPP)
2.4.1. Antigen predstavlja bakterijsku suspenziju fiziološke otopine (NaCl 0,85% (m/v) i fenola 0,5% (v/v)) obojenog hematoksilinom.
Antigen se skladišti na 4 °C i ne smrzava.
2.4.2. Osjetljivost antigena mora se normirati s obzirom na OIEISStako da antigen proizvede pozitivnu reakciju s 1/500 otopinom OIEISS u negativnom mlijeku, dok bi 1/1 000 razrjeđenje trebalo biti negativno.
2.4.3. Prstenasti se test mora raditi na uzorcima koji predstavljaju sadržaj svake kante za mlijeko ili sadržaj svakog spremnika za mlijeko na farmi.
2.4.4. Uzorci mlijeka ne smiju biti smrznuti, grijani ili izloženi snažnoj trešnji.
2.4.5. Reakcija se provodi korištenjem ovih metoda:
– na stupcu mlijeka od najmanje 25 mm visine i količine 1 ml kojem je dodana količina od 0,03 ml ili 0,05 ml jednog normiranog obojenog antigena,
– na stupu mlijeka od najmanje 25 mm visine i količine 2 ml kojem je dodana količina od 0,05 ml jednog normiranog obojenog antigena,
– na količinu mlijeka od 8 ml kojoj je dodano 0,08 ml normiranog obojenog antigena.
2.4.6 Mješavina mlijeka i antigena mora se inkubirati na37 °C tijekom 60 minuta, zajedno s pozitivnim i negativnim radnim normama (standardiziranim uzorcima). Sljedeća inkubacija od 16 do 24 sata na 4° C povećava osjetljivost testa.
2.4.7. Interpretacija rezultata:
(a) negativna reakcija: obojeno mlijeko, bezbojno vrhnje,
(b) pozitivna reakcija:
– jednako obojeno i mlijeko i vrhnje, ili
– bezbojno mlijeko i obojeno vrhnje.
2.5. Rose bengal plate Test (RBT)
2.5.1. Antigen predstavlja bakterijsku suspenziju puferiranu razrjeđivačem antigena Brucella na pH od 3,65 ± 0,05, obojen rose bengal bojom. Antigen se isporučuje gotov za uporabu i mora se skladištiti na 4 °C i ne smije se smrzavati.
2.5.2. Antigen se priprema ne uzimajući u obzir koncentraciju stanica, međutim osjetljivost mu se normira u odnosu na OIEISS tako da antigen proizvede pozitivnu reakciju s razrjeđenjem seruma od 1/45 i negativnu reakciju s razrjeđenjem od 1/55.
2.5.3. RBT se provodi na sljedeći način:
(a) serum (20-30 µl) miješa se s jednakom količinom antigena na bijeloj ploči ili emajliranoj pločici za stvaranje zone od otprilike 2 cm promjera. Mješavina se 4 minute lagano trese na okolnoj temperaturi, a tad promatra na jakom svjetlu zbog aglutinacije.
(b) može se koristiti automatizirana metoda ali koja mora biti najmanje isto tako točna kao i manuelna metoda.
2.5.4. Interpretacija rezultata
Svaka se vidljiva reakcija smatra pozitivnom, osim ako nije došlo do prevelikog isušivanja oko rubova.
Pozitivne i negativne radne norme treba uključiti u svaku seriju testova.
2.6. Serumska aglutinacija (SAT)
2.6.1. Antigen je bakterijska suspenzija u otopini fiziološke otopine (NaCl 0,85% (m/v) i fenola od 0,5% (v/v)). Formaldehid se ne smije koristiti.
Antigeni se mogu isporučiti u koncentriranom stanju, s tim da faktor razrjeđenja mora biti naznačen na naljepnici na bočici.
EDTA se može dodati suspenziji antigena u konačnoj 5 mM otopini testa da bi se smanjila razina lažno pozitivnih rezultata serumske aglutinacije. Nakon toga se pH od 7,2 mora ponovno umjeravati u suspenziji antigena.
2.6.2. OIEISS sadrži 1 000 internacionalnih jedinica aglutinacije.
2.6.3. Antigen se priprema ne uzimajući u obzir koncentraciju stanica, međutim osjetljivost mu se normira u odnosu na OIEISS tako da antigen stvara 50% aglutinacije s konačnim razrjeđenjem seruma od 1/600 do 1/1 000 ili 75% aglutinacije s konačnim razrjeđenjem seruma od 1/500 do 1/750.
Preporučuje se također usporedba reaktivnosti novih i prethodno normiranih serija antigena korištenjem skupine definiranih seruma.
2.6.4. Test se obavlja ili u cjevčicama ili mikropločicama. Mješavinu antigena i razrjeđenja seruma treba inkubirati od 16 do 24 sata na temperaturi od 37 °C.
Za svaki serum mora se pripremiti najmanje tri razrjeđenja. Razrjeđenja sumnjivog seruma moraju se pripremiti tako da se očitavanje granice pozitivne reakcije obavlja na medijanu cijevi (ili bunarčiću za metodu mikropločicom).
2.6.5. Interpretacija rezultata:
Stupanj aglutinacije Brucella u serumu izražava se IU po ml.
Serum koji sadrži 30 ili više IU po ml smatra se pozitivnim.

3. KOMPLEMENTARNI TESTOVI

3.1. Kožni test za brucelozu (BKT)
3.1.1. Uvjeti za korištenje BKT-a
(a) Kožni test za brucelozu ne koristi se za certifikaciju za trgovinu unutar EU.
(b) Kožni test za brucelozu jedan je od najspecifičnijih testova za otkrivanje bruceloze kod necijepljenih životinja, međutim dijagnoza se ne može postaviti samo na temelju pozitivne intradermalne reakcije.
(c) Goveda s negativnim rezultatom na jednom od seroloških testova definiranih u ovom Dodatku koji imaju pozitivnu reakciju na BST testu smatrat će se zaraženima.
(d) Goveda s pozitivnim rezultatom na jednom od seroloških testova definiranih u ovom Dodatku mogu se podvrgnuti BST testu da bi se potvrdila interpretacija rezultata serološkog testa, posebno kad se u uzgoju službeno slobodnom od bruceloze ne može isključiti križna reakcija s antitijelima na druge bakterije.
3.1.2. Test se provodi korištenjem normiranoga i definiranoga pripravka alergena bruceloze koji ne sadrži glatki lipopolisaharidni (LPS) antigen, jer bi to moglo izazvati nespecifičnu upalnu reakciju ili interferirati s naknadnim serološkim testovima.
Jedan je takav pripravak Brucellin INRA pripremljen od »non smooth« soja B. melitensis. Zahtjevi za njegovu proizvodnju podrobno su opisani u odjeljku B2 Poglavlja 2.4.2. Priručnika za norme dijagnostičkih testova i cjepiva OIE-a, 4. izdanje, 2000.
3.1.3. Postupak testa
3.1.3.1. Količina od 0,1 ml alergena bruceloze ubrizga se intradermalno u kožu na repu, kožu slabina ili postrance na vratu.
3.1.3.2. Test se očitava nakon razdoblja od 48-72 sata.
3.1.3.3. Debljina kože na mjestu ubrizgavanja mjeri se pomičnim mjerilom prije ubrizgavanja i na ponovnom ispitivanju.
3.1.3.4. Interpretacija rezultata:
Jaka se reakcija lako prepoznaje po lokalnoj oteklini i induraciji.
Debljina kože od 1,5 do 2 mm smatra se pozitivnom reakcijom na BST.
3.2. Kompetitivni imunoenzimski test »Competitive enzyme-linked immunosorbent assay« (cELISA)
3.2.1. Uvjeti za korištenje testa cELISA
(a) Proba cELISA ne smije se koristiti za svrhe certifikacije za trgovinu unutar EU.
(b) Pokazalo se da proba cELISA ima veću specifičnost od npr. indirektnog testa ELISA te da se stoga može koristiti za potvrdu interpretacije rezultata serološkog testa.
3.2.2. Postupak provedbe testa
Test se provodi u skladu s propisom iz važećeg Priručnika za norme dijagnostičkih testova i cjepiva OIE-a.

DODATAK D

POGLAVLJE I.
UZGOJ SLUŽBENO SLOBODAN OD ENZOOTSKE LEUKOZE GOVEDA

A. Uzgoj službeno slobodan od enzootske leukoze goveda je uzgoj u kojem:
(i) nema dokaza, kliničkih ili na temelju laboratorijskih testova enzootske leukoze goveda i u kojem nijedan takav slučaj nije potvrđen u posljednje dvije godine; i
(ii) sve životinje starije od 24 mjeseca imaju negativnu reakciju tijekom prethodnih 12 mjeseci na dva testa provedena u skladu s ovim Dodatkom u razmaku od najmanje četiri mjeseca; ili
(iii) uzgoj udovoljava zahtjevima iz podtočke (i) ove točke i nalazi se u državi ili regiji koja je službeno slobodna od enzootske leukoze goveda.
B. Uzgoj će zadržati status službeno slobodnog od enzootske leukoze goveda pod uvjetom da:
(i) se uvjet pod točkom A. podtočkom (i) ovoga Poglavlja i dalje ispunjava,
(ii) sve životinje prispjele u uzgoj dolaze iz uzgoja službeno slobodnog od enzootske leukoze goveda,
(iii) sve životinje starije od 24 mjeseca i dalje imaju negativnu reakciju na test proveden u skladu s Poglavljem II. ovoga Dodatka u razmacima od tri godine,
(iv) su životinje za uzgoj prispjele u stado koje potječu iz drugih zemalja uvezene u skladu s posebnim propisima.
C. Status uzgoja službeno slobodnog od enzootske leukoze goveda mora se obustaviti ako se ne udovoljava uvjetima iscrpno navedenim u točki B. ovoga Poglavlja, ili kad se na temelju laboratorijskih testova ili kliničkih znakova sumnja da jedno ili više grla ima goveđu enzootsku leukozu i sumnjiva su grla odmah zaklana.
D. Obustava statusa ostaje na snazi sve dok se ne poštuju ovi zahtjevi:
1. Ako pojedinačna životinja u uzgoju službeno slobodnom od enzootske leukoze goveda ima pozitivnu reakciju na jedan od testova iz Poglavlja II. ovoga Dodatka, ili kad se inače sumnja na infekciju kod jedne životinje iz uzgoja:
(i) životinja koja ima pozitivnu reakciju, a u slučaju krave i svakog njezinog teleta, mora napustiti uzgoj zbog klanja pod nadzorom nadležnog tijela,
(ii) sve životinje u uzgoju starije od 12 mjeseci imaju negativnu reakciju na dva serološka testa (u razmaku od najmanje 4 mjeseca, ali manje od 12 mjeseci) provedena u skladu s Poglavljem II. ovoga Dodatka tri mjeseca nakon odstranjivanja pozitivne životinje i svakog njezinog mogućeg potomka,
(iii) epidemiološko ispitivanje provedeno s negativnim rezultatima, a stada epidemiološki povezana sa zaraženim stadom podložna su mjerama navedenim u podtočki 1. (ii) ove točke.
Međutim, nadležno tijelo može odobriti odstupanja od obveze klanja teleta zaražene krave ako je od majke odvojeno odmah nakon što se oteli. U tom slučaju tele podliježe zahtjevima iz podtočke 2. (iii) ove točke.
2. Kad više od jedne životinje u uzgoju koje ima status službeno slobodnog od enzootske leukoze goveda ima pozitivnu reakciju na jedan od testova predviđen u Poglavlju II. ovoga Dodatka, ili kad se inače sumnja na infekcije kod više životinja u uzgoju:
(i) sve životinje koje imaju pozitivnu reakciju, a u slučaju krava, i njihova telad, moraju se odstraniti za klanje pod nadzorom nadležnog tijela,
(ii) sve životinje u stadu starije od 12 mjeseci moraju imati negativan rezultat na dva testa provedena u skladu s Poglavljem II. ovoga Dodataka u razmaku od najmanje četiri mjeseca i ne više od 12 mjeseci,
(iii) sve druge životinje u stadu moraju, nakon identifikacije, ostati na gospodarstvu do starosti od 24 mjeseca i biti u toj dobi testirane u skladu s odredbama iz Poglavlja II. ovoga Dodatka osim što nadležne vlasti mogu dopustiti tim životinja da idu direktno na klanje pod službenim nadzorom,
(iv) provedeno epidemiološko ispitivanje dalo je negativne rezultate i svako stado epidemiološki povezano sa zaraženim stadom podvrgnuto je mjerama predviđenim pod podtočkom 2. (ii) ove točke.
Međutim, nadležno tijelo može odobriti odstupanja od obveze klanja teleta zaražene krave ako je od majke odvojeno odmah nakon što se oteli. U tom slučaju tele podliježe zahtjevima predviđenim u podtočki 2. (iii) ove točke.
E. Država ili dio države može se smatrati službeno slobodnim od enzootske leukoze goveda ako:
(a) su ispunjeni svi uvjeti iz točke A. ovoga Poglavlja i ako je najmanje 99,8% goveđih stada službeno slobodno od enzootske leukoze goveda
ili
(b) nijedan slučaj enzootske leukoze goveda nije potvrđen u državi ili dijelu države posljednje tri godine, a prisutnost sumnjivih tumora zbog EBL-a obvezatno se prijavljuje, uz ispitivanje uzroka, u slučaju države sve životinje starije od 24 mjeseca u najmanje 10% svih stada, testirane metodom slučajnog odabira, imale su negativan rezultat u skladu s Poglavljem II. ovoga Dodatka u posljednja 24 mjeseca ili u slučaju dijela države, sve životinje starije od 24 mjeseca prošle su test predviđen u Poglavlju II. ovoga Dodatka i imale negativan rezultat u skladu s Poglavljem II. ovoga Dodatka u prethodna 24 mjeseca
ili
(c) svaka druga metoda koja pokazuje s pouzdanošću od 99% da je manje od 0,2% uzgoja zaraženo.
F. Država ili regija države zadržat će status službeno slobodne od enzootske leukoze goveda ako:
(a) su sve životinje zaklane na području te države ili regije podložne službenoj patološkoj sekciji na kojoj se svi tumori koji bi mogli biti izazvani virusom EBL šalju na laboratorijske pretrage,
(b) Republika Hrvatska obavještava Europsku komisiju o svim slučajevima enzootske leukoze goveda koji se jave u njezinoj regiji,
(c) se sve životinje koje imaju pozitivnu reakciju na koji test predviđen u Poglavlju II. ovoga Dodatka kolju, a njihova stada podliježu ograničenjima sve dok im se ponovno ne vrati status u skladu s točkom D. ovoga Poglavlja, i
(d) sve životinje starije od dvije godine testirane, jednom u prvih pet godina nakon davanja statusa u skladu s Poglavljem II. ovoga Dodatka ili tijekom prvih pet godina nakon davanja statusa prema bilo kojem postupku koji pokazuje razinu pouzdanosti od 99% da je manje od 0,2% uzgoja zaraženo. Međutim, ako nijedan slučaj enzootske leukoze goveda u državi ili regiji nije zabilježen u omjeru jednog od 10 000 stada tijekom najmanje triju godina, može se donijeti odluka u skladu s propisanim postupkom da se broj rutinskih seroloških testova može smanjiti pod uvjetom da se sva goveda starija od 12 mjeseci u najmanje 1% uzgoja, odabrana slučajnim uzorkom svake godine, podvrgnu testu koji se provodi u skladu s Poglavljem II. ovoga Dodatka.
G. Status države članice ili dijela države članice službeno slobodne od enzootske leukoze goveda mora se obustaviti u skladu s propisanim postupkom, ako, kao rezultat ispitivanja provedenog u skladu sa točkom F. ovoga Poglavlja, postoji dokaz o značajnoj promjeni situacije s obzirom na enzootsku goveđu leukozu u državi ili dijelu države koja je priznata kao službeno slobodna od enzootske leukoze goveda.
Status službeno slobodne od enzootske leukoze goveda može se obnoviti u skladu s propisanim postupkom kad su kriteriji predviđeni istim postupkom ispunjeni.

POGLAVLJE II.
TESTOVI ZA ENZOOTSKU GOVEĐU LEUKOZU

Testovi za enzootsku goveđu leukozu provode se immune-diffusion testom prema uvjetima opisanim u točkama A. i B. ovoga Poglavlja ili s pomoću enzyme-linked immunosorbent assay imunoenzimski test (Elisa) prema uvjetima opisanim pod točkom C. ovoga Poglavlja. Metoda imune difuzije »immune diffusion« može se koristiti samo za pojedinačne testove. Ako rezultati testova podliježu valjano potkrijepljenoj kritici, dodatna se provjera provodi s pomoću imunodifuzionog »immune-diffusion« testa.
A. Agar gel imunodifuzioni »Agar gel immune-diffusion« test za enzootsku leukozu goveda
1. Antigen koji se koristi u testu mora sadržavati virus glikoproteina leukoze goveda. Antigen mora biti normiran prema normiranom serumu (El serum) koji se nabavlja u State Veterinary Serum Laboratory, Kopenhagen.
2. Normirani antigeni koji se koriste u laboratoriju moraju se najmanje jednom godišnje podnijeti referencijalnim laboratorijima EEZ na testiranje na službeni normirani serum EEZ. Osim ove normizacije, antigen koji se koristi može se umjeravati u skladu s točkom B. ovoga Poglavlja.
3. Reagensi za test sastoje se od:
(a) antigena: antigen mora sadržavati specifične glikoproteine virusa enzootske leukoze goveda koji je normiran prema službenom serumu EEZ,
(b) seruma testa,
(c) poznatog pozitivnog kontrolnog seruma,
(d) gela agara:
0,8% agara
8,5% NaCl
0,05 M Tris-buffer pH 7,2
15 ml tog agara mora se unijeti u Petrijevu posudicu promjera 85 mm, s rezultatom od 2,6 mm dubine agara.
4. Obrazac od sedam bunarčića slobodnih od vlage raspoređuje se u agar do dna posude; obrazac se sastoji od središnje bunarčići i šest bunarčić u krug.
Promjer središnjeg bunarčića: 4 mm
Promjer perifernih bunarčića: 6 mm
Udaljenost između središnjeg i perifernih bunarčića: 3 mm
5. Središnji se bunarčić ispuni normiranim antigenom. Periferne bunarčići 1 i 4 (vidi dijagram) ispune se s poznatim pozitivnim serumom, bunarčići 2, 3, 5 i 6 ispune se sa serumima testa. Bunarčići se moraju puniti dok se ne izgubi menisk stupa tekućine.
6. Kao rezultat toga dobivaju se sljedeće količine: 32 µl
kontrolnog seruma: 73 µl
test seruma: 73 µl.
7. Inkubacija traje 72 sata na sobnoj temperaturi (od 20 do27 °C) u zatvorenoj vlažnoj komori.
8. Test se može očitati nakon 24 i nakon 48 sati, ali konačni se rezultat ne dobiva prije 72 sata:
(a) test serum je pozitivan ako stvara specifičnu precipitinsku liniju s antigenom BLV, a cjelovitu identifikacijsku liniju s kontrolnim serumom,
(b) serum je testa negativan ako ne stvara specifičnu precipitinsku liniju s antigenom BLV i ako ne iskrivljuje liniju kontrolnog seruma
(c) reakcija se ne može smatrati uvjerljivom (konačnom) ako:
(i) liniju kontrolnog seruma iskrivljuje prema antigenu BLV bez stvaranja vidljive precipitinske linije s antigenom
ili
(ii) ako se ne može očitati ni kao pozitivna ni kao negativna.
U sumnjivim reakcijama test se može ponoviti i koristiti koncentrirani serum.
9. Može se koristiti svaka druga dobra konfiguracija ili obrazac s tim da se E4 serum razrijeđen 1:10 u negativnom serumu detektira kao pozitivan.
B. Metoda za normizaciju antigena
Potrebne otopine i materijal
1. 40 ml 1,6% agarose u puferiranom 0,05 M Tris/HCl, pH 7,2 sa 8,5% NaCl
2. 15 ml seruma leukoze goveda, koji ima antitijela samo za virus glikoproteina leukoze goveda, razrijeđen 1 : 10 u puferiranom 0,05 M Tris/HCl, pH 7,2 s 8,5% NaCl;
3. 15 ml seruma leukoze goveda, koji ima antitijela samo na virus glikoproteina leukoze goveda, razrijeđen 1:5 u puferiranom 0,05 M Tris/HCl, pH 7,2 s 8,5% NaCl
4. četiri plastične Petrijeve posudice promjera 85 mm;
5. punch promjera od 4 do 6 mm;
6. referentni antigen
7. antigen koji se mora normirati
8. vodena kupka (56 °C).
Postupak
Razrijedite agarosu (1,6%) u puferiranom Tris/HCl pažljivo zagrijavajući do 100 °C. Stavite u vodenu kupku 56 °C na otprilike sat vremena. Također stavite razrijeđeni serum leukoze goveda u vodenu kupku 56 °C.
Zatim izmiješajte 15 ml otopine agarose na 56 °C agarose s 15 ml seruma leukoze goveda (1:10), protresite i ulijte 15 ml u svaku od dvije Petrijeve posudice.
Ponovite postupak sa serumom leukoze goveda razrijeđen 1:5.
Kad se agarosa stvrdne u njoj se naprave rupice kako slijedi:
Dodatak antigena
(i) Petrijeve posudice 1 i 3:
bunarčić A – nerazrijeđen reference antigen
bunarčić B – 1:2 razrijeđen reference antigen
bunarčići C i E – referentni antigen
bunarčić D – nerazrijeđen test antigen.
(ii) Petrijeve posudice 2 i 4:
bunarčić A – nerazrijeđen test antigen
bunarčić B – 1:2 razrijeđen test antigen
bunarčić C – 1:4 razrijeđen test antigen
bunarčić D – 1:8 razrijeđen test antigen.
Dodatni napuci
1. Pokus se provodi s dva razrjeđenja seruma (1:5 i 1:10) da bi se postigla optimalna precipitacija.
2. Ako je promjer precipitacije premalen s dvama razrjeđenjima, tad se serum mora dalje razrijediti.
3. Ako je promjer precipitacije u oba razrjeđenja prevelik slabo vidljiv, tad se mora odabrati niži serum.
4. Konačna koncentracija agarose mora biti 0,8%; odnosno 5 i 10% seruma.
5. Unesite izmjerene promjere u ovaj koordinatni sustav. Razrjeđenje antigena kojeg treba testirati s istim promjerom kao i referentni antigen je radno razrjeđenje.
C. Imunoenzimski test »Enzyme-linked immunosorbent assay« (Elisa) za otkrivanje enzootske leukoze goveda
1. Materijal i reagensi koje treba koristiti:
(a) mikropločice čvrste faze, cjevčice ili neka druga čvrsta faza,
(b) antigen se fiksira na čvrstu fazu sa ili bez poliklonalnih ili monoklonalnih »catching« antitijela. Ako antigen čvrstu fazu izravno obloži, svi uzorci testa koji imaju pozitivnu reakciju moraju se ponovno testirati na kontrolni antigen u slučaju EBL. Kontrolni antigen treba biti istovjetan s antigenom osim kod antigena BLV.
Ako »catching« antitijela oblože čvrstu fazu, antitijela ne smiju reagirati na antigene osim BLV antigena,
(c) biološka tekućina koju treba testirati,
(d) odgovarajuća pozitivna i negativna kontrola,
(e) konjugat,
(f) supstrat prilagođen korištenom enzimu,
(g) stopping otopina, ako je potrebna,
(h) otopine za razrjeđivanje uzoraka testa za pripremu reagensa i za
(i) sustav očitavanja primjeren korištenom supstratu.
2. Normizacija i osjetljivost testa
Osjetljivost probe Elisa mora biti takve razine da E4 serum ima pozitivan rezultat kad je razrijeđen 10 puta (serumski uzorci) ili 250 puta (mliječni uzorci) više nego razrjeđenje koje se postiže individualnim uzorcima kad su uključeni u skupne uzorke »pool«. U probama gdje se uzorci (serum i mlijeko) testiraju individualno E4 serum razrijeđen 1 prema 10 (u negativnom serumu) ili 1 prema 250 (u negativnom mlijeku) mora imati pozitivan rezultat kad se testira u istom razrjeđenju probe koje se koristi za individualne uzorke testa.
Službeni instituti navedeni pod točkom A. podtočkom 2. ovoga Poglavlja odgovorni su za provjeru kvalitete metode Elisa a osobito za određivanje, za svaku seriju proizvodnje broja uzoraka koji se udružuju na temelju vrijednosti dobivenih za E4 serum.
E4 serum nabavlja se od National Veterinary Laboratory, Kopenhagen.
3. Uvjeti za uporabu testa Elisa za EBL
Metoda Elisa može se koristiti na uzorku mlijeka ili surutke uzetog iz mlijeka prikupljenog na farmi od najmanje 30% muznih krava u fazi mliječnosti.
Ako se koristi ta metoda, moraju se poduzeti mjere kako bi se osiguralo da se uzeti uzorci mogu identificirati sa životinjama od kojih su mlijeko ili ispitivani serumi uzeti.

DODATAK E.

POGLAVLJE I.

(a) Bolesti goveda
– slinavka i šap
– bjesnoća
– tuberkuloza
– bruceloza
– zarazna pleuropneumonija goveda
– enzootska leukoza goveda
– bedrenica
(b) Bolesti svinja
– bjesnoća
– bruceloza
– klasična svinjska kuga
– afrička svinjska kuga
– slinavka i šap
– vezikularna bolest svinja
– bedrenica

POGLAVLJE II.

– bolest Aujeszkoga
– zarazni rinotraheitis goveda
– infekcija brucellom (Brucella suis)
– transmisivni gastroenteritis svinja.