USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1698

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. i M. S., oboje iz T., koje zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 24. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu, dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-7186/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe i to:
– M. S. iz T., B. g. 31, u iznosu od 10.500,00 kn i
– M. S. iz T., B. g. 31, u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su 14. veljače 2005. godine podnijeli ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelji su tužbom od 5. listopada 1995. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu pokrenuli parnični postupak radi isplate mirovine protiv RF MIORH-a.
Ročište je održano 15. travnja 1996. godine.
Podnescima od 8. siječnja 1997., 20. lipnja 1997. i 7. listopada 1997. godine podnositelji su tražili zakazivanje ročišta.
Rješenjem od 15. siječnja 1998. godine sud se oglasio stvarno nenadležnim.
Podnositelji su podnijeli žalbu 25. siječnja 1998. godine.
Rješenjem od 18. svibnja 1999. godine, Županijski sud u Zagrebu je uvažio žalbu, te je predmet 6. srpnja 1999. godine vraćen na postupanje prvostupanjskom sudu.
Podnescima od 27. kolovoza 1999. i 11. listopada 2000. godine. podnositelji su požurivali postupanje suda.
Na ročištu održanom 4. prosinca 2000. podnositelji su saslušani na okolnost imovnog stanja.
Rješenjem od 6. prosinca 2000. godine sud je naložio tuženiku dostavu relevantnih podataka.
Tuženik je odgovorio podneskom od 16. siječnja 2001. godine.
Podneskom od 2. travnja 2001. godine podnositelji su se očitovali na navode iz podneska tuženika.
Rješenjima od 14. srpnja 2003. i 10. listopada 2003. godine sud je naložio tuženiku da se očituje na podnesak podnositelja od 2. travnja 2001. godine.
Tuženik je 23. listopada 2003. godine dostavio podnesak.
Ročište je održano 14. veljače 2005. godine, a sljedeće je zakazano za 2. lipnja 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Us­tava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak je pokrenut 5. listopada 1995. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. stude­noga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i te­meljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 14. veljače 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, četiri (4) mjeseca i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i devet (9) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da se u pravno relevantnom razdoblju parnični postupak vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu i pred Županijskim sudom u Zagrebu. Posebno je važno napomenuti da je tužba podnijeta 5. listopada 1995. godine, međutim procesno pitanje stvarne nadležnosti suda riješeno je tek 18. svibnja 1999. godine. Nakon što je riješeno ovo procesno pitanje, Općinski sud u Zagrebu je do dana podnošenja ustavne tužbe održao svega dva ročišta. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da je prvostupanjski sud bio neaktivan od 6. srpnja 1999. do 4. prosinca 2000. godine. U razdoblju od 6. prosinca 2000. do 14. srpnja 2003. godine također nije poduzeta gotovo niti jedna radnja u postupku. Posljednje razdoblje neaktivnosti suda trajalo je od 10. listopada 2003. do 14. veljače 2005. godine, tako da ukupno razdoblje neaktivnosti iznosi oko pet godina i pet mjeseci.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Prema utvrđenju Ustavnog suda, podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, nisu pridonijeli duljini postupka, već su ga naprotiv, u više navrata požurivali.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u razmatranom razdoblju trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i devet (9) dana. U tom razdoblju predmet se oko jednu godinu i šest mjeseci povodom žalbe nalazio na Županijskom sudu u Zagrebu, dok se ostatak vremena predmet vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je većinu vremena, odnosno oko pet godina i pet mjeseci bio potpuno neaktivan. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, činjenicu da se predmet nakon osam godina još uvijek vodi pred prvostupanjskim sudom kao i činjenicu da u predmetu nije donesena niti jedna meritorna odluka Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkom I. izreke ove odluke.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkom II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu vrstu postupka o kojemu se radi, kao i doprinos samog podnositelja ustavne tužbe uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-725/2005
Zagreb, 24. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.