USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1753

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 1. lipnja 2006. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 47. Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, broj 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 47. Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, broj 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.) podnijeli su:

1) Riviera holding d.d. iz Poreča, Jadran-turist Rovinj d.d. iz Rovinja, Punta Skala d.d. iz Zadra, Rabac-ugostiteljstvo i turizam d.d. iz Rapca, Istraturist Umag d.d. iz Umaga, Zlatni otok d.d. iz Krka, Hotelsko-turistički centar Dubrava-Babin Kuk d.d. iz Dubrovnika i Plava Laguna d.d. iz Poreča (zajednički prijedlog: U-I-68/2001), koje zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Bogdanović & Dolički iz Zagreba.

2) Saša Poldan i Goran Gatara, odvjetnici iz Rijeke (U-I-2645/2002) te

3) Mate Beroš, Bogomir Beroš i Mirjana Barić, svi iz Splita, koje zastupa Antun Milićević, odvjetnik iz Makarske (U-I-43/2006).

2. Članak 47. Zakona o privatizaciji propisuje:

Dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.

3. Predlagatelji Riviera holding d.d. iz Poreča i dr. smatraju da osporena zakonska odredba nije suglasna s člancima 3., 48. stavkom 1., 49., 50. i 89. stavkom 4. Ustava te s člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99., 8/99. – pročišćeni tekst i 14/02., u daljnjem tekstu: Konvencija).

Predlagatelji su u prijedlogu ukazali i na neusklađenost osporene zakonske odredbe s odredbama drugih zakona, kao što su Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00. i 73/00., u daljnjem tekstu: Zakon o vlasništvu), Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (»Narodne novine«, broj 92/96., 39/99., 42/99. – ispravak, 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01.,118/01., 80/02. i 81/02. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), Zakon o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99. i 88/01.) te dr.

3.1. Istim prijedlogom osporena je nesuglasnost s Ustavom članka 390. Zakona o vlasništvu, kojim je propisano da se odredbe Zakona o vlasništvu, kojima je uređena pretvorba društvenog vlasništva (članci 360. do 365.), ne odnose na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi, već će se to urediti posebnim zakonom. Suglasnost tog članka s Ustavom, Ustavni sud je ocijenio u zasebnom postupku (predmet broj: U-I-69/2001).

3.2. Predlagatelji smatraju da članak 47. Zakona o privatizaciji predstavlja pravnu normu na temelju koje se na Hrvatski fond za privatizaciju (u daljnjem tekstu: Fond) prenosi pravo vlasništva nekretnina (stvari) koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe u postupku pretvorbe. U naravi to su zemljišta auto-kampova i zemljišta u okviru turističkog kompleksa, u onom dijelu koji nije bio zahvaćen izgrađenim objektima.

3.3. Obrazlažući neustavnost članka 47. Zakona o privatizaciji predlagatelji polaze od teza da osporena odredba pretpostavlja postojanje društvenog vlasništva te dovodi u pitanje, kako provedenu pretvorbu društvenog vlasništva na nekretninama, tako i stečena prava bivših vlasnika koja su im priznata propisima o »reprivatizaciji«; njena primjena može dovesti do naknadnog »izvlaštenja«, odnosno prijenosa prava vlasništva nekretnina s trgovačkih društava na Fond; ona je osnova za »nacionalizaciju«nekretnina koje nisu ušle u procjenu društvenog kapitala, bez obzira što su te nekretnine u međuvremenu postale vlasništvo pojedinih subjekata na temelju provedene pretvorbe, sukladno Zakonu o vlasništvu i Zakonu o naknadi, čime se zadire u pravne odnose nakon što je postupak pretvorbe društvenog vlasništva dovršen pretvorbom društvenih poduzeća sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, broj 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99., u daljnjem tekstu: Zakon o pretvorbi) te pretvorbom sukladno Zakonu o vlasništvu.

Predlagatelji ističu da su oni trgovačka društva – društva kapitala, organizirana i ustanovljena sukladno Zakonu o trgovačkim društvima (»Narodne novine«, broj 111/93., 34/99., 121/99. i 118/03.) te pravni sljednici društvenih poduzeća koja su nastala njihovom pretvorbom sukladno Zakonu o poduzećima (»Narodne novine«, broj 53/91.), koja su se nakon toga uskladila sa Zakonom o trgovačkim društvima na način da su utvrđeni vlasnici tih društava, utvrđena je vrijednost društvenog kapitala, odnosno nominalna vrijednost temeljnog kapitala, kao i nominalna vrijednost dionica i udjela.

Navode da kao pravni sljednici poduzeća u pretvorbi neometano posjeduju i koriste nekretnine koje nisu ušle u procjenu društvenog kapitala društvenih poduzeća u postupku pretvorbe pa te nekretnine smatraju svojim vlasništvom stečenim pretvorbom. Također, ističu da su njihovi pravni prednici »prvotno iskazali te nekretnine, ali su na preporuku tadašnje Agencije (sadašnji HFP) te nekretnine morali izostaviti iz procjene kako bi pod tim uvjetom ishodili suglasnost HFP na pretvorbu«.

3.4. Nesuglasnost osporene zakonske odredbe s Konvencijom predlagatelji obrazlažu navodima o nepostojanju odgovarajuće pravne zaštite njihovih građanskih prava i obveza, među koje spada odlučivanje o pravu vlasništva, odnosno vlasničkopravnim odnosima u odnosu na nekretnine koje nisu ušle u procjenu temeljnog kapitala. To iz razloga što Fond donosi rješenja (upravne akte) protiv kojih je moguće pokrenuti samo upravni spor, a s obzirom da Upravni sud Republike Hrvatske nije sud pune jurisdikcije, trgovačkim društvima je, kad se odlučuje o njihovim pravima povezanim s osporenim člankom 47. Zakona o privatizaciji, uskraćeno pravo da o njihovim građanskim pravima odluči neovisan i nepristran sud, kako je to predviđeno u članku 6. stavku 1. Konvencije.

3.5. Dopunom prijedloga predlagatelji su ukazali na poteškoće do kojih dolazi u primjeni osporene zakonske odredbe zbog njenog različitog tumačenja, ilustrirajući to aktima i postupcima upravnih i sudbenih tijela u konkretnim sporovima i slučajevima.

3.6. S obzirom da članak 47. Zakona o privatizaciji, navode predlagatelji, stvara poteškoće u ostvarivanju njihovih »vlasničkih prava« na nekretninama koje nisu ušle u procjenu, da njime zakonodavac dopušta Fondu »povredu nečijeg prava vlasništva, koje mu je ex lege pripalo provedenom pretvorbom, a posebice stupanjem na snagu ZV-a«, da sporna odredba »dovodi do pravne nesigurnosti te dovodi do povrede Ustavom zajamčenih vrednota«, da »zbog svog nejasnog domašaja i bez konkretnog upućivanja na daljnje provedbene propise unosi zabunu i neizvjesnost u pravne odnose i vlasničko pravni položaj društava nastalih pretvorbom u odnosu na njihova vlasnička prava na stvarima – nekretninama«, predlagatelji predlažu donošenje odluke o ukidanju članka 47. Zakona o privatizaciji zbog njegove nesuglasnosti s Ustavom.

4. Predlagatelji Saša Poldan i Goran Gatara iz Rijeke u svom prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu članka 47. Zakona o privatizaciji iznose stajalište da su pretvorbom ranijih društvenih poduzeća nastala trgovačka društva (dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću), koja su »pravni sljednici«, odnosno »univerzalni građanskopravni sukcesori« poduzeća od kojih su postali, dakle sukcesori svih prava (uključujući i vlasnička) i obveza ranijih poduzeća. Ta su društva od dana stupanja na snagu Zakona o privatizaciji (22. ožujka 1996.) »postali vlasnici nad cjelokupnim društvenim kapitalom nad kojim su ranija poduzeća bili ovlaštenici društvenog vlasništva«. Ističu da se osporenom odredbom, kojom se dionice, udjeli, stvari i prava prenose Fondu bez suglasnosti njihovog vlasnika (pretvorenog društva), u stvari oduzima vlasništvo bez isplate vlasniku tržišne vrijednosti za oduzetu imovinu.

Stoga, smatraju da osporena zakonska odredba nije suglasna s člancima 48. stavkom 1. i 50. stavkom 1. Ustava te predlažu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti te odredbe s Ustavom.

5. Predlagatelji Mate Beroš, Bogomir Beroš i Mirjana Barić u svom prijedlogu navode da se odredbom članka 47. Zakona o privatizaciji imovina prenosi Fondu umjesto ranijim vlasnicima, čime je »izigrano pravo vlasništva i pravo bivših vlasnika na povrat imovine«. Ističu da se vlasništvo (imovina) može oduzeti ili ograničiti samo ako je to u interesu Republike Hrvatske i uz naknadu tržišne vrijednosti, dok je prijenos imovine Fondu, u slučaju kad pravne osobe ne unesu tu imovinu u svoj društveni kapital, protivan odredbama članaka 3., 4., 5., 48. i 50. Ustava. Nesuglasnost postoji i u odnosu na članak 6. Konvencije s obzirom da Fond, kao tijelo izvršne vlasti, donosi rješenje kojim utvrđuje jesu li i koje nekretnine unijete u vrijednost društvenog kapitala, čime je onemogućeno da nepristrani i neovisni sud odluči o nečijim pravima i obvezama građanske naravi.

Stoga predlažu provesti postupak ocjene ustavnosti navedene zakonske odredbe te je ukinuti kao protuustavnu.

5.1. Istim prijedlogom zatražena je ocjena suglasnosti s Ustavom članaka 47. i 53. Zakona o naknadi. U odnosu na te zakonske odredbe Ustavni sud, rješenjem broj: U-I-2964/2002 od 8. ožujka 2006., nije prihvatio prijedlog.

6. Prijedlozi su, sukladno članku 42. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), dostavljeni na odgovor Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva te Fondu, koji su se očitovali o navodima predlagatelja.

Prijedlozi nisu osnovani.

7. O suglasnosti zakona s Ustavom Ustavni sud Republike Hrvatske odlučuje na temelju članka 128. alineje 1. Ustava, na način i prema postupku koji su propisani Ustavom i Ustavnim zakonom.

8. Odredba članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava propisuje:

Hrvatski sabor... samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje: – o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;

Člankom 3. Ustava utvrđene su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. U prijedlogu je istaknuta nepovredivost vlasništva i vladavina prava.

Prema odredbi članka 5. stavka 1. Ustava, u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom.

Člankom 89. stavkom 4. Ustava određeno je da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.

9. Člankom 6.1. (prva rečenica) Konvencije propisano je:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi... svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

10. Ocjena je Ustavnog suda da je članak 47. Zakona o privatizaciji suglasan s Ustavom.

Pravni sustav, utemeljen na vladavini prava i nepovredivosti vlasništva (članak 3. Ustava), obvezivao je zakonodavca na donošenje propisa kojima bi se izvršila pretvorba društvenog vlasništva (društvenog kapitala) u pravo vlasništva, kao temeljne pretpostavke djelovanja tržišnog gospodarstva.

Stoga je Zakonom o pretvorbi uređena pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom u poduzeće kojemu je određen vlasnik, dok je Zakonom o privatizaciji uređena privatizacija imovine (dionica, udjela, stvari i prava) koja je prenesena Fondu na temelju Zakona o pretvorbi, odnosno imovine koja je postala vlasništvo Republike Hrvatske na temelju posebnih propisa.

Osporeni članak 47. Zakona o privatizaciji prijelazna je odredba kojom je uređena pravna sudbina nekretnina koje u postupku pretvorbe nisu bile procijenjene i unesene u vrijednost društvenog kapitala pa slijedom toga nisu postale vlasništvo trgovačkog društva, nastalog pretvorbom. Tom zakonskom odredbom propisano je da se takve nekretnine prenose Fondu, osim ako postoje razlozi za obnovu postupka ili ako bi prijenos utjecao na postojeću tehnološku cjelinu trgovačkog društva, što Fond utvrđuje u posebnom postupku.

S obzirom da navedene nekretnine nisu pretvorbom postale vlasništvo prednika predlagatelja, predlagatelji neosnovano ukazuju na nesuglasnost članka 47. Zakona o privatizaciji s odredbama Ustava, koje se odnose na vlasništvo.

11. Prema ocjeni Ustavnog suda, nisu osnovani ni navodi predlagatelja kojima, osporavajući nadležnost i ovlasti Fonda, ukazuju na protivnost članka 47. Zakona o privatizaciji s člankom 6.1. Konvencije.

Prema odredbama Zakona o Hrvatskom fondu za privatizaciju (»Narodne novine«, broj 84/92., 70/93., 76/93., 19/94., 52/94. i 87/96.), Fond ima svojstvo pravne osobe s javnim ovlastima (članak 2.); Fond je osnovan radi provedbe i dovršetka postupka privatizacije imovine koja je Fondu prenesena na temelju Zakona o pretvorbi, odnosno koja je na temelju drugih propisa postala vlasništvo Republike Hrvatske i prenesena na Fond (članak 3.); Fond obavlja stručne i upravne poslove koji se odnose na privatizaciju – prodaju dionica, udjela, stvari i prava i prijenos dionica bez naplate kad je to određeno zakonom, upravljanje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, pretvorbu društvenih poduzeća (članak 4.).

Sukladno navedenom, Fond u donošenju odluka iz svog djelokruga rada primjenjuje pravila upravnog postupka, utvrđena Zakonom o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 9/92. i 77/92.). Na temelju i u skladu s člankom 47. Zakona o privatizaciji donose se upravni akti protiv kojih je osigurana pravna zaštita pokretanjem upravnog spora pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, u kojem postupku se provodi sudska kontrola zakonitosti tih akata, zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava.

S obzirom da članak 47. Zakona o privatizaciji propisuje obnovu postupka za nekretnine koje u postupku pretvorbe nisu procijenjene u vrijednosti temeljnog kapitala (aktivu) društva u pretvorbi, Fond je ovlašten na prijedlog trgovačkog društva ili po službenoj dužnosti pokrenuti postupak obnove u kojemu će se utvrditi pravni status tih nekretnina.

12. Nisu osnovani niti navodi predlagatelja glede nesuglasnosti odredbe članka 47. Zakona o privatizaciji s člankom 89. stavkom 4. Ustava jer ta odredba nema povratno djelovanje. Ona se odnosi na nekretnine koje nisu bile obuhvaćene pretvorbom i primjenjuje se na pravne odnose glede tih nekretnina koji su zatečeni u vrijeme stupanja na snagu Zakona o privatizaciji.

13. Ustavni sud je u ovom postupku uzeo u obzir i odredbe Ustavnog zakona za provedbu Ustava (»Narodne novine«, broj 34/92. – pročišćeni tekst, 91/92., 62/83., 50/94., 105/95. i 110/96.). Rok za usklađivanje zakona s Ustavom istekao je 31. prosinca 1997. godine.

S obzirom da je Zakon o privatizaciji donesen 1. ožujka 1996., a stupio na snagu 22. ožujka 1996., zakonodavac je člankom 47. tog Zakona uredio pravni status nekretnina, koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, sukladno Zakonu o pretvorbi, poštujući navedeni rok.

14. U odnosu na navode predlagatelja, kojima se ukazuje na postupanje Fonda i primjenu osporene zakonske odredbe u konkretnim slučajevima, napominje se da Ustavni sud nije ovlašten u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom ocjenjivati primjenu pojedinih zakonskih odredbi. O tome se odlučuje u povodu ustavne tužbe podnesene protiv pojedinačnih akata tijela državne vlasti.

15. Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost pojedinih zakona pa navodi predlagatelja, kojima se ukazuje na nesuglasnost članka 47. Zakona o privatizaciji s drugim zakonima, nisu razmatrani.

16. Slijedom navedenog, Ustavni sud je ocijenio da nema osnove za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 47. Zakona o privatizaciji pa je, na temelju članka 43. Ustavnog zakona, riješeno kao u izreci (točka I.).

Objava ovog rješenja (točka II. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj:    U-I-68/2001

            U-I-2645/2002

            U-I-43/2006

Zagreb, 1. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.