USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1830

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio P. R. iz Z., kojeg zastupa J. P., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 25. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-4539/05 (ranije: Pr-3910/00) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe P. R. iz Z., određuje se primjerena naknada u iznosu od 7.500,00 kuna zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst).

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 24. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-4539/05, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2. Podnositelj je 19. lipnja 1995. godine pokrenuo parnični postupak radi naknade štete zbog povrede na radu protiv trgovačkog društva S. k. d.d. (kasnije L. d.d.).

Ročište je održano 13. studenoga 1995. godine.

Podneskom od 28. veljače 1998. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.

Ročište je održano 18. lipnja 1998. godine.

Na ročištu održanom 19. siječnja 1999. godine saslušani su svjedoci. Podnositelj je pozvan na uplatu predujma za medicinsko vještačenje.

Podneskom od 30. kolovoza 2000. godine podnositelj je dostavio dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje.

Rješenjem od 27. listopada 2000. godine određeno je provođenje medicinskog vještačenja.

Nalaz vještaka dostavljen je sudu 30. siječnja 2001. godine.

Podneskom od 8. veljače 2001. godine podnositelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.

Na ročištu održanom 24. svibnja 2001. godine saslušan je podnositelj. Tuženik je pozvan na uplatu predujma za očevid na licu mjesta.

Očevid u prisutnosti vještaka tehničke struke održan je 14. prosinca 2001. godine.

Nalaz vještaka je dostavljen sudu 10. svibnja 2002. godine.

Podneskom od 21. svibnja 2002. godine podnositelj se očitovao na nalaz vještaka.

Ročišta su održana 3. prosinca 2002. godine. i 18. veljače 2003. godine.

Na ročištu održanom 16. lipnja 2003. godine saslušani su vještak i podnositelj te je zaključena glavna rasprava.

Sud je nakon toga donio presudu koja je dostavljena strankama 4. rujna 2003. godine.

11. rujna 2003. godine, obje stranke su podnijele žalbe.

Spis je upućen Županijskom sudu u Zagrebu 23. listopada 2003. godine.

Dopisom od 25. siječnja 2005. godine Županijski sud u Zagrebu vratio je spis radi otklanjanja procesnih nedostataka.

Spis je ponovno otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 28. veljače 2005. godine.

Rješenjem od 7. lipnja 2005. godine drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu te je predmet vraćen na ponovno suđenje 13. srpnja 2005. godine.

Ročište je zakazano za 17. listopada 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 19. lipnja 1995. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 24. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, (7) mjeseci i šest (6) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i devetnaest (19) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

 

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je presudu donio tek nakon osam godina postupanja. Nakon toga spis se nešto manje od dvije godine nalazio pred Županijskim sudom u Zagrebu. Nakon ukidnog rješenja od 7. lipnja 2005. godine, predmet se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu. Tijekom promatranog razdoblja Općinski sud u Zagrebu održao je sedam ročišta, te su provedena dva vještačenja. Ustavni sud je utvrdio da je glavni uzrok dugogodišnjeg trajanja postupka potpuna neaktivnost prvostupanjskog suda u razdoblju od 13. studenoga 1995. godine do 18. lipnja 1998. godine.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

 

Ustavni sud je utvrdio da je podnositelj ustavne tužbe doprinio duljini trajanja postupka na način da je predujam za medicinsko vještačenje uplatio tek 30. kolovoza 2000. godine iako je na uplatu pozvan 19. siječnja 1999. godine. Prema pravnom stajalištu Europskog suda za ljudska prava, i tužitelj u parničnom postupku snosi odgovornost za tijek postupka. Naime, u pitanju su njegova prava i obveze tako da je u pravilu, njegovo aktivno sudjelovanje u postupku od iznimnog značaja (vidjeti mutatis mutandis presudu Glaser v. United Kingdom, broj: 32346/96, § 70, 19. rujna 2000. godine). U konkretnom slučaju, upravo zbog postupanja podnositelja ustavne tužbe, postupak je produžen za oko jednu godinu i sedam mjeseci.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

 

Iz spisa predmeta razvidno je da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

 

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, dva mjeseca i devetnaest dana, te da je još u tijeku. Sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, te imajući u vidu njegovo ukupno trajanje (sada već oko jedanaest godina), kao i okolnost da u postupku nije donijeta pravomoćna odluka već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos samog podnositelja ustavne tužbe.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-414/2005

Zagreb, 25. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.