AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA

1878

Dana 29. svibnja 2006. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: Agencija) zaprimila je dopis Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske (dalje: Ministarstvo), u čijem je privitku dostavljen Nacrt prijedloga Zakona o potvrđivanju Ugovora o jamstvu između Republike Hrvatske i Europske investicijske banke za financiranje projekta »Dovršenje autoceste Rijeka – Zagreb«. Temeljem navedenog dopisa, Ministarstvo je od Agencije zatražilo davanje prethodnog obvezujućeg mišljenja sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o državnim potporama (»Narodne novine«, broj 140/05, dalje: ZDP).

S obzirom na navedeno, Agencija sukladno članku 10. stavku 1. ZDP-a, na temelju odluke Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja sa 64. sjednice, održane 3. srpnja 2006., daje sljedeće

PRETHODNO OBVEZUJUĆE MIŠLJENJE

Nacrt prijedloga Zakona o potvrđivanju Ugovora o jamstvu između Republike Hrvatske i Europske investicijske banke za financiranje projekta »Dovršenje autoceste Rijeka – Zagreb« ne sadrži potpore koje se u smislu ZDP-a smatraju državnom potporom.

 

Obrazloženje

 

Ugovor o jamstvu između Republike Hrvatske i Europske investicijske banke za financiranje projekta »Dovršenje autoceste Rijeka – Zagreb« potpisan je 9. ožujka 2006. Na temelju rečenog Ugovora o jamstvu, Republika Hrvatska, kao glavni obveznik a ne samo jamac, jamči za potpuno i pravodobno podmirivanje svih obveza koje ima poduzetnik Autoceste Rijeka – Zagreb d.d. na temelju Ugovora o financiranju pod nazivom »Dovršenje Autoceste Rijeka – Zagreb«.

Na temelju rečenog Ugovora o financiranju poduzetniku Autoceste Rijeka – Zagreb d.d. odobren je zajam u ukupnom iznosu od 210.000.000,00 eura koji će se koristiti za djelomično financiranje dovršenja autoceste Rijeka – Zagreb dodavanjem drugog kolnika na preostalih 44 km polu-autoceste između Kikovice i Vrbovskog.

Radi utvrđivanja je li se u konkretnom slučaju radi o državnoj potpori, odnosno je li financiranje izgradnje cestovne infrastrukture u ovom projektu predstavlja državnu potporu u smislu ZDP-a, Vijeće je razmatralo jesu li ispunjena sva četiri osnovna uvjeta iz članka 3. stavka 1. ZDP-a koje je potrebno ispuniti da bi se predmetna sredstva smatrala državnom potporom.

Potrebno je stoga utvrditi da se predviđenim sredstvima financira poduzetnik iz državnog proračuna, odnosno da je riječ o transferu državnih sredstava, da sredstva predstavljaju potporu koja korisnicima potpore donose ekonomsku prednost koju isti ne bi ostvarili kroz svoje redovno i normalno poslovanje, da se predložena sredstva dodjeljuju pojedinim korisnicima na selektivnoj osnovi, da dodjelom predloženih sredstava postoji mogućnost narušavanja tržišnog natjecanja, davanjem prednosti na tržištu korisniku države potpore osobito u mjeri u kojoj to može utjecati na ispunjenje međunarodno preuzetnih obveza Republike Hrvatske koja proizlaze iz Sporazuma o stabilnosti i pridruživanju (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« br. 14/01, 14/02, 1/05 i 7/05; dalje: SSP).

Primjenom navedenih uvjeta na konkretni predmet utvrđeno je da državno jamstvo za dovršenje Autoceste Zagreb – Rijeka predstavlja mogući rashod na strani države, te da isto predstavlja prednost za poduzetnika Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. obzirom da bez rečenog jamstva ne bi moglo redovnim putem ostvariti zajam kod Europske investicijske banke.

Prometni značaj Autocesta Rijeka – Zagreb proizlazi iz činjenice da je ista dio paneuropskog prometnog koridora broj V (ogranak b) te dio europskog cestovnog pravca E-65 Budimpešta – Varaždin – Zagreb – Rijeka, koji povezuje zemlje srednje Europe s lukom Rijeka, a preko nje sa zemljama Mediterana i Bliskog Istoka, te da je ista također dio Strategije prometnog razvitka Republike Hrvatske.

Polazeći od činjenice da je poduzetnik i koncesionar Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. u cijelosti u vlasništvu Republike Hrvatske i koristi navedeni zajam u svrhu gradnje odnosno dovršetka punog profila autoceste te da se u konkretnom predmetu radi o javnoj cestovnoj infrastrukturi kojoj je otvoren pristup svim korisnicima, potencijalnim i stvarnim, na nediskriminirajućoj osnovi, jamstvo države za investiranje u rečenu infrastrukturu predstavlja mjeru u okviru državne nadležnosti koja je usmjena na planiranje i razvoj prometnog sustava u javnom interesu.

Polazeći od postojećeg sustava građenja i gospodarenja autocestama na području Republike Hrvatske na način kako je to uređeno Zakonom o javnim cestama (»Narodne novine« br. 180/04), utvrđeno je da se u ovom trenutku i na postojećoj razini razvoja pojedinih prometnih infrastruktura na području Republike Hrvatske ne bi moglo raditi o narušavanju tržišnog natjecanja između pojedinih vrsta prijevoza odnosno poduzetnika koji obavljaju prijevoz na istim zemljopisnim pravcima kao ni mogućeg narušavanjem tržišnog natjecanja između postojećih koncesionara autocesta u Republici Hrvatskoj.

Građenje i održavanje autocesta u Republici Hrvatskoj u bitnome je riješeno kao i u pojedinim zemljama Europske unije na način da pojedine državne ceste za koje se plaća posebna naknada (autoceste) grade poduzetnik Hrvatske autoceste d.o.o. ili društva s koncesijom u vlasništvu države dok pojedine autoceste grade poduzetnici s koncesijom u mješovitom vlasništvu države i privatnog ulagača.

Gradnja i gospodarenje autocestom djelatnost je profitnog karaktera, te koncesionari u vremenu trajanja dodijeljene koncesije ostvaruju u pravilu povrat uloženog kapitala uz odgovarajuću dobit.

Praksa Europske komisije¹ vezana za djelatnost gradnje i gospodarenja cestovnom infrastrukturom. odnosi se ponajprije na poduzetnike koncesionare u mješovitom vlasništvu države i privatnih ulagača, te je obavljanje poslova građenja i gospodarenja autocestama u pravilu tumačeno kao usluga od općeg javnog interesa koje uživa odgovarajuće izuzeće od primjene propisa o zaštiti tržišnog natjecanja odnosno dodjele i nadzora državnih potpora. Drugim riječima, potpore dodijeljene poduzetnicima koncesionarima u svrhu osiguravanja kvalitetnog i kontinuiranog obavljanja usluga od općeg javnog interesa uz naplatu smatraju se državnim potporama sukladnim članku 86. stavku 2. ili članku 87. stavak 3. c) Sporazuma o osnivanju Europske zajednice.

Praksa Europske komisije u bitnome ukazuju da je otvaranje tržišta gradnje i gospodarenja autocesta u Europskoj uniji u usponu, da se isto u pravilu odvija putem sustava javnih poziva i odabira najpovoljnijih ponuda za zaključivanje ugovora o koncesijama odnosno obnovu istih, jasnog utvrđivanja obveza koncesionara kao i izračuna razdoblja trajanja koncesija unutar kojih je moguće ostvariti povrat investicije te odgovarajuću dobit. Ulogu države u pogledu osiguravanja financiranja poduzetnika koncesionara potrebno je stoga razmatrati u svijetlu jačanja tržišnog natjecanja između poduzetnika kako u pogledu gradnje tako i kasnijeg gospodarenja izgrađenim autocestama.

Polazeći od dostupne prakse Europske komisije u području gradnje i gospodarenja cestovnom infrastrukturom, različitosti sustava gradnje i gospodarenja autocestama u pojedinim zemljama Europske unije te planu razvoja politike prometa u Europskoj uniji (Bijela knjiga – razvoj prometne politike do 2010. u EU), Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja zaključilo je sukladno svemu navedenom da državno jamstvo u ovom predmetu ne predstavlja državnu potporu u smislu odredbi ZDP-a, obzirom da nije utvrđena mogućnost narušavanja tržišnog natjecanja u mjeri u kojoj to može utjecati na ispunjenje međunarodno preuzetih obveza Republike Hrvatske.

Sukladno odredbi članka 10. stavka 2. ZDP-a, ovo prethodno obvezujuće mišljenje dostavit će se Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru zajedno s Nacrtom prijedloga Zakona o potvrđivanju Ugovora o jamstvu između Republike Hrvatske i Europske investicijske banke za financiranje projekta »Dovršenje autoceste Rijeka – Zagreb«, te će se isto, sukladno odredbi članka 18. Zakona o državnim potporama, objaviti u »Narodnim novinama«.

Klasa: 430-01/2006-02/16

Urbroj: 580-03-05-43-02

Zagreb, 3. srpnja 2006.

Predsjednica Vijeća

za zaštitu tržišnog natjecanja

Olgica Spevec, v. r.