USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1898

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio H. i. c. – m. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa J. B., direktor društva, na sjednici održanoj 21. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio

 

ODLUKU

 

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-420/05 (ranije broj: Ovrv-21684/00) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, H. i. c. – m. d.o.o. iz Z., M. 13/II, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 15. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-420/05 (ranije broj: P-4234/01, još ranije broj: Ovrv-21684/00), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-420/05 (ranije broj: P-4234/01, još ranije broj: Ovrv-21684/00), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelj je, kao ovrhovoditelj, 14. rujna 2000. godine podnio Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu radi namirenja novčane tražbine na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, H. m. i.

Sud je 2. listopada 2000. godine donio rješenje o ovrsi, koje je ispravio rješenjem od 12. listopada 2000. godine.

Ovršenik je 17. listopada 2000. godine izjavio prigovor protiv rješenja.

Sud je 27. studenoga 2000. godine donio rješenje kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojemu je određena ovrha te odredio da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka, a radi isplate.

Sud je zakazao ročište za 4. listopada 2001. godine.

Podnositelj je, kao tužitelj, 26. rujna 2001. godine podnio pripremni podnesak.

Na ročištu 4. listopada 2001. godine tuženik je u cijelosti osporavao tužbeni zahtjev i zatražio da mu se dodijeli rok u kojemu će se očitovati na podnesak podnositelja od 26. rujna 2001. godine, koji mu je uručen na ročištu.

Podneskom od 16. listopada 2001. godine tuženik se očitovao na podnesak podnositelja od 26. rujna 2001. godine.

Ročište zakazano za 18. ožujka 2002. godine nije održano jer je umrla uređujuća sutkinja.

Na ročištu 4. ožujka 2003. godine zaključena je glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.

Tuženi je 10. lipnja 2003. godine izjavio žalbu protiv presude.

Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj: Gž-3242/03 od 7. prosinca 2004. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet 10. siječnja 2005. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.

Podneskom od 9. veljače 2005. godine podnositelj je zamolio zakazivanje ročišta.

Na ročištu 17. veljače 2006. godine punomoćnik podnositelja je predložio saslušanje dva svjedoka.

Nakon toga, održana su ročišta 26. travnja i 24. svibnja 2006. godine.

Sljedeće ročište zakazano je za 10. srpnja 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Postupak je započeo 14. rujna 2000. godine podnošenjem prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Zagrebu.

Ustavna tužba podnijeta je 15. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao pet (5) godina, dva (2) mjeseca i jedan (1) dan.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

 

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju vodio prvo kao ovršni, a zatim se nastavio voditi kao parnični postupak.

Postupak se prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je u početku postupao učinkovito jer je u kratkom vremenu donio rješenje o ovrsi te kasnije povodom prigovora ovršenika rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi i o provođenju postupka po pravilima parničnog postupka. Nakon toga, sud je bio potpuno neaktivan od 4. listopada 2001. do 4. ožujka 2003. godine (jedna godina i pet mjeseci), kad je održano ročište na kojemu je zaključena glavna rasprava i donesena presuda.

Povodom žalbe tuženika, Županijski sud je nakon godinu dana i šest mjeseci donio rješenje kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

Od 10. siječnja 2005. godine postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio potpuno neaktivan od 10. siječnja 2005. do podnošenja ustavne tužbe te nadalje do ročišta 17. veljače 2006. godine (jedna godina, jedan mjesec i sedam dana).

Razvidno je da postupak do sada nije pravomoćno okončan te da je povrh toga Općinski sud u Zagrebu bio potpuno neaktivan kroz dva dulja vremenska razdoblja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

 

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

 

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj sudskoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

 

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od pet godina, dva mjeseca i jedan dan te da je još u tijeku. Imajući u vidu dva razdoblja potpune neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu, činjenicu da se ne radi o složenom postupku te posebno okolnost da do sada postupak nije pravomoćno okončan, već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4502/2005

Zagreb, 21. lipnja 2006.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.