USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1899

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. G. iz Z., kojeg zastupa V. P. i M. J.-J., odvjetnice iz Z., na sjednici održanoj 21. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU
 

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-1790/00 (ranije: Pn-7295/97), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. G. iz Z., B. o. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 8. ožujka 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-1790/00 (ranije: Pn-7295/97), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-1790/00 (ranije: Pn-7295/97), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je podnio 25. kolovoza 1997. godine tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog V. d.d. iz Z., radi naknade štete za ozljedu na radu.

Do 5. studenoga 1997. godine nije održano nijedno ročište.

Na ročištu 10. lipnja 1998. godine određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred sudom pod brojem: Pn-322/95.

Podneskom od 26. veljače 1999. godine podnositelj je izvijestio sud da je pravomoćno okončan postupak zbog kojeg je određen prekid, dostavio presliku pravomoćne presude te predložio nastavak postupka.

Na ročištu 9. srpnja 1999. godine stranke predlažu odgodu ročišta zbog mogućnosti rješenja spora nagodbom. Sud je sljedeće ročište zakazao za 1. listopada 1999. godine.

Na ročištu 1. listopada 1999. godine sud je pozvao stranke na dostavu podataka potrebnih za financijsko vještačenje, i to podnositelja na dostavu podataka o svim primanjima s osnova invalidskog i mirovinskog osiguranja od odlaska u mirovinu nadalje, a tuženog na dostavu podataka o primanjima za tri usporedna radnika.

Podneskom od 24. prosinca 1999. godine podnositelj je predložio da se podaci zatraže službenim putem od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje jer ih on nije uspio pribaviti.

Sud je dopisom od 4. travnja 2000. godine zatražio podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Sud je rješenjem od 4. travnja 2000. godine ponovno pozvao tuženog da dostavi podatke o primanjima za tri usporedna radnika.

Podneskom od 20. travnja 2000. godine tuženi je udovoljio traženju suda.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je 25. travnja 2000. godine dostavio zatražene podatke.

Sud je rješenjem od 4. svibnja 2000. godine pozvao podnositelja da u roku od 30 dana uplati predujam za vještačenje. Podnositelj je 1. lipnja 2000. godine dostavio potvrdu o uplati predujma.

Podnositelj je 7. svibnja 2001., 7. siječnja i 15. svibnja 2002. godine zamolio sud za žurno postupanje.

Sud je rješenjem od 14. listopada 2002. godine odredio provođenje financijskog vještačenja.

Vještak je 27. veljače 2003. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Sud je rješenjem od 3. ožujka 2003. godine pozvao stranke da se u roku od 15 dana očituju na nalaz i mišljenje vještaka.

Podnositelj se očitovao 10. ožujka 2003. godine, a tuženi 17. ožujka 2003. godine.

Na ročištu 16. studenoga 2004. godine saslušan je vještak financijske struke i podnositelj kao stranka u postupku. Podnositelj je pozvan da dostavi preslik radne knjižice, a tuženi da dostavi podatke o dva usporedna zaposlenika koji će se pozvati u svojstvu svjedoka.

Podneskom od 30. studenoga 2004. godine tuženi je udovoljio traženju suda.

Podneskom od 14. prosinca 2004. godine podnositelj je dostavio preslik radne knjižice i specificirao točku I. tužbenog zahtjeva.

Ročište zakazano za 20. rujna 2005. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Na ročištu 13. prosinca 2005. godine sud je saslušao jednog svjedoka, pozvao podnositelja da dostavi cjenik Ustanove za zdravstvenu njegu u kući, te je sljedeće ročište zakazao za 21. veljače 2006. godine.

Podneskom od 2. veljače 2006. podnositelj je dostavio zatraženi cjenik.

Na ročištu 21. veljače 2006. godine saslušan je jedan svjedok.

Ročište zakazano za 2. lipnja 2006. godine odgođeno je zbog službene spriječenosti suca za 13. srpnja 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 25. kolovoza 1997. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 8. ožujka 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i tri (3) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

 

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio potpuno neaktivan od 1. lipnja 2000. do 14. listopada 2002. godine (dvije godine, četiri mjeseca i trinaest dana) i od 17. ožujka 2003. do 16. studenoga 2004. godine (jedna godina, sedam mjeseci i trideset dana). Povrh toga, iako se radi o radnom sporu koji je žurne naravi, razvidno je da sud do sada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

 

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

 

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

 

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, četiri mjeseca i tri dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, dva dulja razdoblja potpune neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu, te posebno okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred prvostupanjskim sudom koji do sada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu iako se radi o radnom sporu koji je žurne naravi, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1146/2005

Zagreb, 21. lipnja 2006.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.