USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1904

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio V. T. iz I., kojeg zastupa I. Š., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 20. lipnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Opatiji, dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-135/06 (ranije: P-511/98) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe V. T. iz I., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 29. prosinca 2004. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2. Podnositelj je tužbom od 28. svibnja 1998. godine pred Općinskim sudom u Opatiji pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja da tuženoj V. T. ne pripada pravo služnosti provoza preko zemljišta u njegovom vlasništvu.

Odgovor na tužbu tužena je sudu podnijela 30. lipnja 1998.

Nakon toga održano je ročište 23. rujna 1998., te 8. prosinca 1998., na kojem je raspravnim rješenjem suda riješeno da se spajaju spisi tog suda, broj: P-511/98 i P-626/98 (postupak koji je tužena pokrenula protiv podnositelja, radi utvrđenja prava služnosti provoza) i da će se voditi pod zajedničkim brojem: P-511/98, nakon čega su saslušani svjedoci.

Na ročištima 23. veljače 1999., 4. svibnja 1999., 9. rujna 1999., 3. studenoga 1999. i 16. veljače 2000. saslušavani su svjedoci, dok je raspravnim rješenjem suda od 16. veljače 2000. određeno provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke. Rasprava zakazana za 13. prosinca 1999. je odgođena zbog nemogućnosti pristupa svjedoka koji je trebao biti saslušan na glavnoj raspravi.

Očevidi zakazani za 27. travnja 2000., 11. svibnja 2000. i 8. lipnja 2000. odgođeni su radi spriječenosti vještaka.

Očevid je proveden 13. srpnja 2000., dok je vještaku naloženo da izradi nalaz i mišljenje u roku od 60 dana (utvrdi vrijednost kuće na dan 4. travnja 1997., kao i vrijednost adaptacije kuće itd.).

Podneskom od 10. listopada 2000. podnositelj je izvijestio sud da je prošao rok za izradu nalaza i mišljenja.

Sud je dopisima od 24. listopada 2000. i 20. prosinca 2000. požurivao izradu nalaza.

Vještak je sudu dostavio nalaz i mišljenje 27. srpnja 2001., nakon čega je održano ročište 11. listopada 2001. na kojem je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda, broj: II-P-511/98 kojom je utvrđeno da tuženoj ne pripada pravo služnosti provoza preko zemljišta u vlasništvu podnositelja.

Protiv navedene presude tužena je podnijela žalbu 28. veljače 2002., dok je podnositelj odgovor na žalbu podnio 26. ožujka 2002. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Rijeci 2. srpnja 2002.

Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-1772/02-2 od 11. siječnja 2006., ukinuta je presuda suda prvog stupnja u točki I. i II. izreke, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno postupanje 7. ožujka 2006.

Nakon toga održano je ročište 13. travnja 2006., te je spis kalendiran do 23. lipnja 2006.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 28. svibnja 1998. godine pred Općinskim sudom u Opatiji.

Ustavna tužba podnijeta je 29. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šest (6) godina i sedam (7) mjeseci.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

 

Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da se u razmatranom razdoblju postupak vodio pred Općinskim sudom u Opatiji u trajanju od četiri godine, jedan mjesec i četiri dana. Tijekom tog razdoblja sud je od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao devet ročišta, proveo građevinsko vještačenje i donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev podnositelja. Nakon toga postupak se je do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Županijskim sudom u Rijeci u trajanju od dvije godine, pet mjeseci i dvadeset sedam dana.

Nakon podnošenja ustavne tužbe Županijski sud u Rijeci ukinuo je djelomično presudu Općinskog suda u Rijeci i u tom dijelu predmet vratio na ponovno odlučivanje. Trenutno, postupak je u tijeku pred Općinskim sudom u Opatiji.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA – PROTUTUŽENIKA U PARNIČNOM POSTUPKU)

 

Prema utvrđenju Ustavnog suda, podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj – protutuženi u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

 

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj sudskoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

 

5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u razmatranom razdoblju trajao šest (6) godina i sedam (7) mjeseci. Tijekom tog razdoblja u radu sudova nije bilo većih zastoja, međutim činjenica je da je vještak nalaz i mišljenje dostavio sa zakašnjenjem od deset mjeseci, što je bitno utjecalo na duljinu samog postupka. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, činjenicu da je postupak i dalje u tijeku i to pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkom I. izreke ove odluke.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkom II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Opatiji dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5140/2004

Zagreb, 20. lipnja 2006.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.