USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1959

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli L. V. i P. V., oboje iz P., koje zastupa A. N., odvjetnik u M., na sjednici održanoj 5. srpnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Makarskoj dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-315/00 (raniji broj: P-509/89) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– L. V. iz P., u iznosu od 11.500,00 kn i

– P. V. iz P., u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 22. listopada 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Makarskoj pod brojem: P-315/00, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 8. kolovoza 1989. pred Općinskim sudom u Makarskoj tužbom S. Š., I. Š., V. M. i B. G. protiv podnositelja L. V. i Općine Makarske radi utvrđenja.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao više ročišta, utvrdio mirovanje postupka i nastavio postupak, zatim tužitelji su tijekom postupka povukli tužbu u odnosu na Općinu Makarsku, te je sud na ročištu održanom 26. lipnja 1992. konkretnom parničnom spisu spojio spis tog suda broj: P-234/92 radi zajedničkog raspravljanja, te je kao drugotuženu označio Republiku Hrvatsku.

U razdoblju od 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– na ročištu održanom 3. prosinca 1997. sud je saslušao svjedoke;

– podneskom od 19. siječnja 1998. podnositelj L. V. izvijestio je sud da se kao umješač na strani tuženika (podnositelja) pridružio brat P. V., te su sudu dostavili protutužbu;

– na ročištu održanom 4. veljače 1998. sud je raspravnim rješenjem dopustio miješanje P. V. na strani podnositelja L. V., u svojstvu umješača;

– ročište zakazano za 5. ožujka 1998. odgođeno je zbog neuredne dostave drugotuženoj;

– na ročištu održanom 17. ožujka 1998. sud je donio presudu na temelju odricanja kojom je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženu, Republike Hrvatske, te je zaključio glavnu raspravu;

– protiv odluke suda broj: P-509/89 od 17. ožujka 1998. podnositelji su 12. svibnja 1998., a tužitelji-protutuženici 20. svibnja 1998. izjavili žalbu;

– odlukom broj: Gž-1467/98 od 25. veljače 2000. Županijski sud u Splitu odbio je žalbu tužitelja-protutuženika i u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku odluku, dok je žalbu podnositelja usvojio i u tom dijelu prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

– na ročištu održanom 27. srpnja 2000. sud je odredio provođenje dokaza očevidom na licu mjesta;

– očevid je održan 18. rujna 2000. na kojem je vještaku naloženo da u roku od petnaest (15) dana sudu dostavi pismeni nalazi i mišljenje;

– prvu požurnicu vještaku, radi dostave nalaza i mišljenja, sud je uputio 24. studenoga 2000. i do dana pisanja izvješća suda (2. veljače 2006.) unatoč šesnaest (16) požurnica vještak još uvijek nije sudu dostavio nalaz i mišljenje;

– u trenutku donošenja odluke u predmetu nije zakazano ročište za glavnu raspravu niti je poduzeta bilo koja druga radnja u cilju rješavanja ove pravne stvari.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba u konkretnom predmetu je podnijeta 8. kolovoza 1989., pa se duljina postupka u odnosu na podnositelja L. V. računa od dana podnošenja tužbe. Podneskom od 19. siječnja 1998. podnositelj P. V. je predložio miješanje u parnicu (koje je sud naknadno dopustio raspravnim rješenjem od 4. veljače 1998.) pa se duljina postupka u odnosu na njega računa od dana podnošenja tog podneska.

Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 22. listopada 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno šesnaest (16) godina, dva (2) mjeseca i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe u odnosu na podnositelja L. V. postupak je trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i šesnaest (16) dana, dok je u odnosu na podnositelja P. V. postupak trajao sedam (7) godina, devet (9) mjeseci i dva (2) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju postupak se najprije vodi pred Općinskim sudom u Makarskoj, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao više ročišta, saslušao svjedoke, dopustio miješanje P. V. na strani podnositelja L. V., donio presudu na temelju odricanju u odnosu na drugotuženu Republiku Hrvatske, te je zaključio glavnu raspravu.

U povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu koji je žalbu tužitelja-protutuženika odbio kao neosnovanu dok je žalbu podnositelja usvojio i u tom dijelu prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku održano je jedno ročište, proveden je očevid na licu mjesta, te je vještaku upućeno više požurnica radi dostave pismenog nalaza i mišljenja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENOG I UMJEŠAČA NA STRANI TUŽENOG UPARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tuženi-protutužitelj i umješač-protutužitelj u parničnom postupku, nisu doprinijeli duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko šesnaest (16) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno imajući u vidu i neučinkovito postupanje suda. Naime, unatoč procesnim mogućnostima za ubrzanje postupka (pozivanje vještaka na izradu nalaza i mišljenja pod prijetnjom novčane kazne, imenovanje novog vještaka) sud je imenovanom vještaku uputio čak sedamnaest (17) požurnica, s napomenom da vještak unatoč odaslanim požurnicama, do trenutka pisanja odluke Suda, još uvijek nije izradio pismeni nalaz i mišljenje.

Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost i neučinkovitost suda, okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, te okolnost da podnositelji nisu doprinijeli duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Makarskoj dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4294/2005

Zagreb, 5. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.