|
|
|
|
1961
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Lj.
M. iz S. N., na sjednici održanoj 28. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Samoboru dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-876/99 u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od deset mjeseci, računajući od prvog idućeg dana
nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se podnositelju ustavne tužbe Lj. M. iz S. N., primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je 11. veljače 2005. godine ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno
dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u Samoboru povrijeđeno
ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj je 30. rujna 1999. godine pred
Općinskim sudom u Samoboru pokrenuo parnični postupak protiv tuženika S. s. š.,
S. radi isplate razlike plaće.
Prvo ročište je održano 26. listopada 1999.
godine.
Ročište zakazano za 15. prosinca 1999. godine
odgođeno je zbog službene spriječenosti suca.
Na ročištu održanom 16. ožujka 2000. godine
podnositelj je predložio da se zatraže podaci o izgubljenoj zaradi.
Dopisom od 21. kolovoza 2000. godine sud je od
tuženika zatražio dostavu podataka o izgubljenoj zaradi.
Na ročištu održanom 4. srpnja 2001. godine
podnositelj je predložio provođenje financijskog vještačenja.
Spis je 24. rujna 2001. godine otpremljen
vještaku.
Dopisima od 19. prosinca 2001. godine i 23.
siječnja 2002. godine sud je pozivao vještaka da dostavi nalaz i mišljenje.
Nalaz vještaka dostavljen je sudu 1. listopada
2002. godine.
Podnositelj je 24. listopada 2002. godine
dostavio sudu svoje očitovanje s primjedbama na nalaz vještaka.
Ročište je održano 18. prosinca 2002. godine.
Podneskom od 24. veljače 2003. godine
podnositelj je prigovorio nalazu vještaka te zatražio njegovo izuzeće.
Na ročištu održanom 15. svibnja 2003. godine
pozvan je podnositelj da uredi tužbu i tužbeni zahtjev.
Na ročištu održanom 19. veljače 2004. godine sud
je odredio provođenje dopunskog vještačenja.
Rješenjem od 11. lipnja 2004. godine sud je
naložio vještaku izraditi dopunu nalaza i mišljenja.
Vještak je dostavio dopunu 6. srpnja 2004.
godine.
Podneskom od 24. siječnja 2005. godine
podnositelj je predložio vještačenje po drugom vještaku.
Rješenjem od 11. svibnja 2005. godine sud je
imenovao drugog vještaka.
Nalaz vještaka dostavljen je 26. rujna 2005.
godine.
Podneskom od 11. listopada 2005. godine
podnositelj je izjavio da prihvaća nalaz vještaka te je zatražio njegovu
dopunu.
Postupak je i dalje u tijeku.
OČITOVANJE OPĆINSKOG
SUDA U SAMOBORU
3. U svojem očitovanju od 25. studenoga 2005.
godine Općinski sud u Samoboru iznio je kronologiju postupanja u predmetu te
naveo da je duljinu postupka u najvećoj mjeri uzrokovalo ponašanje podnositelja
koji tijekom cijelog postupka nije postavio određeni tužbeni zahtjev u smislu
članka 186. Zakona o parničnom postupku te je zahtjev u više navrata
proširivao.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog
pojedinog slučaja.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 30. rujna 1999.
godine pred Općinskim sudom u Samoboru. Ustavna tužba je podnesena 11. siječnja
2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno pet (5)
godina, četiri (4) mjeseca i dvanaest (12) dana. Postupak je i dalje u tijeku.
5.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju parnični postupak vodio pred
Općinskim sudom u Samoboru. Navedeni je sud u ovom razdoblju, od radnji koje su
relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja ustavne tužbe,
održao tri ročišta te proveo dokaz financijskim vještačenjem. U postupanju suda
nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti, izuzevši razdoblja od 24. rujna 2001.
godine do 1. listopada 2002. godine, kada se spis nalazio kod vještaka.
5.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao
tužitelj u parničnom postupku, pridonio duljini parničnog postupka. Ponašanje
podnositelja ustavne tužbe u postupku radi čije duljine podnosi ustavnu tužbu
od iznimne je važnosti. Takvo pravno stajalište nalazimo i u praksi Europskog
suda za ljudska prava. U odluci Glaser protiv
Ujedinjenog Kraljevstva Europski sud je utvrdio da tužitelj u parničnom
postupku snosi odgovornost za tijek postupka. Naime, u pitanju su njegova prava
i obveze tako da je u pravilu, njegovo aktivno sudjelovanje u postupku od
iznimnog značaja (vidjeti mutatis mutandis
presudu Glaser v. United Kingdom, broj: 32346/96, § 70, 19. rujna 2000. godine). U
konkretnom slučaju, podnositelj ustavne tužbe nije postavio određeni tužbeni
zahtjev u smislu članka 186. Zakona o parničnom postupku te je zahtjev proširivao
u više navrata.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju
radi o složenoj pravnoj stvari, međutim ova okolnost ne može opravdati
činjenicu da u predmetu ni nakon gotovo šest godina suđenja nije donijeta
meritorna odluka.
OCJENA USTAVNOG SUDA
6. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak
u pravnorelevantnom razdoblju trajao pet (5) godina,
četiri (4) mjeseca i dvanaest (12) dana. U tom razdoblju spis se oko godinu
dana nalazio na vještačenju. Drugih većih razdoblja neaktivnosti u postupku
nije bilo. Imajući u vidu činjenicu da postupak pred prvostupanjskim sudom
traje nešto manje od šest godina te da još uvijek nije donijeta meritorna
odluka, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim
pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske. U svojoj ocjeni, Ustavni sud je uzeo u obzir i postupanje
podnositelja Ustavne tužbe.
7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju
članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti
slučaja, imajući pritom u vidu vrstu postupka o kojemu se radi, uz istodobno
uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U
konkretnom slučaju naknada je umanjena zbog utvrđenog doprinosa podnositelja
ustavne tužbe.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
10. Predsjednik Općinskog suda u Samoboru dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-683/2005
Zagreb, 28. lipnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |