USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2086

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela N. R. iz Z., koju zastupa A. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 28. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-5289/00 (ranije: Pn-6891/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, N. R. iz Z., Č. 52a, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 16. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je 23. srpnja 1997. podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »Z. O.« d.d. iz Z., radi naknade štete. Podnositeljica se, silazeći stepenicama Poliklinike za reumatske bolesti 16. listopada 1996., poskliznula i pala te je tom prilikom zadobila tjelesne ozljede.
Na ročištu 1. travnja 1998. riješeno je da će se provesti dokaz medicinskim vještačenjem, radi utvrđenja je li kod podnositeljice nastupilo smanjenje životnih aktivnosti zbog štetnog događaja te da se utvrdi uzročno posljedična veza s obzirom da je podnositeljica prije ovog štetnog događaja imala prometnu nezgodu u kojoj je također pretrpjela tjelesne ozljede.
Nalaz i mišljenje vještak je dostavio 24. lipnja 1998.
Podneskom od 27. srpnja 1998. podnositeljica je precizirala tužbeni zahtjev, dok je podneskom od 15. rujna 1998. požurila zakazivanje ročišta u ovom predmetu.
Nakon toga, održana su ročišta 10. prosinca 1998. i 15. ožujka 1999., na kojemu je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda broj: Pn-6891/97, kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositeljice.
Protiv navedene presude tužena je podnijela žalbu 26. svibnja 1999., a podnositeljica odgovor na žalbu 9. lipnja 1999. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 5. srpnja 1999.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-7301/99-2 od 13. lipnja 2000. ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovno postupanje 22. kolovoza 2000.
Na ročište zakazano za 7. veljače 2001. nije pristupio tuženi, dok na ročište zakazano za 11. lipnja 2001. nije pristupio uredno pozvani vještak zbog službene spriječenosti te su rasprave odgođene.
Na ročištu 18. lipnja 2001. saslušan je vještak.
Nalaz i mišljenje vještak je sudu dostavio 12. prosinca 2001.
Podneskom od 27. kolovoza 2002. podnositeljica se očitovala na nalaz i mišljenje.
Ročišta su održana 3. listopada 2002. te 10. ožujka 2003., na kojemu je saslušan svjedok i vještak radiolog, dok je podnositeljici sud naložio da u roku od 15 dana dostavi u spis potvrdu liječnika primarne zdravstvene zaštite.
Traženu dokumentaciju podnositeljica je sudu dostavila 1. kolovoza 2003.
Na ročištu 24. rujna 2003. saslušan je vještak te je riješeno da će sud zatražiti od liječnika primarne zdravstvene zaštite podnositeljice podatak da li podnositeljica ima kakvo kronično oboljenje, a što je sud i učinio dopisom od 1. listopada 2003.
Podneskom od 15. listopada 2003. nadležni liječnik je sudu dostavio tražene podatke.
Nakon toga ročišta su održana 11. ožujka 2004. i 2. veljače 2005. na kojemu je zaključena glavna rasprava.
Na ročištu 16. veljače 2005. rasprava je preotvorena radi dopune dokaznog postupka.
Na ročištu 6. travnja 2005. određeno je da će se provesti novo vještačenje.
Vještak je dopisom od 12. srpnja 2005. zbog spriječenosti predložio drugog vještaka.
Vještak je sudu dostavio nalaz i mišljenje 11. studenoga 2005.
Podneskom od 19. prosinca 2005. podnositelj je prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka.
Na ročište zakazano za 3. veljače 2006. vještak nije pristupio (opravdao svoj nedolazak) te je odgođeno.
Na ročištu 22. ožujka 2006. vještak se očitovao na primjedbe, nakon čega je riješeno da će se provesti novo vještačenje.
Sljedeće ročište zakazano je za 11. rujna 2006.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 23. srpnja 1997. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 16. lipnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i jedanaest (11) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, jedan mjesec i sedamnaest dana. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu ukinuta je presuda suda prvog stupnja, nakon čega se postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu vodio do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od četiri godine, devet mjeseci i dvadeset četiri dana. U postupanju sudova nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti.
Trenutno je postupak i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja.
 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
 

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonijela duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari, s obzirom na nužnost provođenja brojnih vještačenja, a radi utvrđenja koliki je utjecaj nesreće koju je podnositeljica pretrpjela prije štetnog događaja na njezinu novonastalu invalidnost, međutim, ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje sedam godina, sedam mjeseci i dvadeset tri dana te da je tijekom tog razdoblja postupak vođen pred sudom prvog i drugog stupnja. Unatoč činjenici što u radu sudova nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2702/2005
Zagreb, 28. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.