USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2093

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula R. K. iz S., koju zastupa I. P., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 28. lipnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se:
– presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4253/02 od 31. ožujka 2004. godine.
III. Predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnijeta je 7. kolovoza 2004. godine protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4253/02 od 31. ožujka 2004. godine, kojom je odbijena tužba u upravnom sporu radi prava na obiteljsku mirovinu, pokrenutom protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, klasa: 140-18/02-01, urbroj: 341-99-03/1-02/2152, broj spisa: 157903 od 3. travnja 2002. godine.
Navedenim rješenjem odbijena je žalba podnositeljice, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, klasa: UP/I-140-18-01-01, urbroj: 341-18-03/1-01-71102, broj: 7193 od 21. prosinca 2001. godine, kojim je odbijen podnositeljičin zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu, iz razloga što, sukladno članku 85. stavak 5. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, broj 94/01.), nije utvrdila status izvanbračne zajednice.
2. Podnositeljica ustavne tužbe povrijeđenima smatra ustavna prava zajamčena člankom 14. stavkom 2. i člankom 26. Ustava Republike Hrvatske, odredbom članka 19. stavka 1. Ustava, te odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Zbog toga predlaže Ustavnom sudu usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporenu presudu i upravne akte i predmet vratiti na ponovni postupak.
U ustavnoj tužbi navodi da joj, kao izvanbračnoj supruzi, pripadaju sva prava određena odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Ističe da Upravni sud Republike Hrvatske nije imao u vidu niti odredbe Obiteljskog zakona (»Narodne novine«, broj 162/98.), koji izjednačava bračnu i izvanbračnu zajednicu, te da je donio nezakonitu presudu.
3. Za potrebe ovog ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao i spis Upravnog suda Republike Hrvatske.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
5. Upravni sud Republike Hrvatske utvrdio je u osporenoj presudi da prema odredbi članka 60. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 102/98., 127/00., 59/01., 147/02. i 117/03.), pravo na obiteljsku mirovinu imaju članovi obitelji umrlog osiguranika iz članka 21. tog Zakona. Odredbom članka 21. Zakona o mirovinskom osiguranju nabrojene su osobe, koje se, u smislu Zakona, smatraju članovima obitelji.
Članak 21. Zakona o mirovinskom osiguranju glasi:
(1) U slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, i to:
1) udovica, odnosno udovac,
2) razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje,
3) djeca rođena u braku ili izvan braka ili posvojena,
4) pastorčad koju je osiguranik uzdržavao, unučad koju je osiguranik uzdržavao – ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji opća nesposobnost za rad,
5) roditelji – otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj osiguranika koje je osiguranik uzdržavao,
6) djeca bez roditelja – braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji opća nesposobnost za rad.
(2) Zavod općim aktom određuje uvjete pod kojima se smatra da je osiguranik uzdržavao člana obitelji, kao i uvjete prestanka prava na obiteljsku mirovinu zbog nastale promjene u imovnom stanju, odnosno prihodima koji su bili jedan od uvjeta za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu.
(3) Članovi obitelji iz stavka 1. ovoga članka, osigurani su za slučaj smrti osoba iz članka 18. do 20. ovoga Zakona, ako je smrt tih osoba nastala zbog ozljede na radu ili bolesti, dok su obavljale poslove pod okolnostima iz članka 18. do 20. ovoga Zakona.
Zaključak je Upravnog suda Republike Hrvatske da upravna tijela nisu povrijedila zakon odbivši tužbu podnositeljice, jer podnositeljica nema uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu. Međutim, Upravni sud odbija tužbu podnositeljice iz drugih razloga nego što su to učinila upravna tijela. Naime, Upravni sud smatra da pravo na obiteljsku mirovinu mogu ostvariti samo članovi obitelji umrlog osiguranika, a da prema Zakonu o mirovinskom osiguranju podnositeljica nije član obitelji osiguranika. Upravni sud ističe da status izvanbračne zajednice, na temelju kojeg je podnositeljica ostvarila pravo na obiteljsku invalidninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji nije u konkretnom slučaju odlučan za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju.
6. U osporenoj presudi Upravni sud nije vodio računa o odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, broj 94/01., 122/02., 17/04. i 48/04.), koji je u konkretnom slučaju poseban zakon (lex specialis), a koji propisuje:

Članak 8. st. 1. t. 2.

(...)
Članom uže obitelji smatra se i izvanbračni drug poginuloga, zatočenoga ili nestalog hrvatskog branitelja koji s hrvatskim braniteljem ima dijete iz te izvanbračne zajednice i koji je do njegove pogibije, smrti, zatočenja ili nestanka živio s njim u zajedničkom kućanstvu najmanje godinu dana.
(...)

Članak 11. st. 1. t. 4.

Članovi obitelji poginulog hrvatskog branitelja pod uvjetima propisanim ovim Zakonom imaju pravo na:
(...) obiteljsku mirovinu, (...).
I Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz 2004. godine, u članku 6. stavku 2. i stavku 3. navodi:
(...)
(2) Članom uže obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja prema ovome Zakonu smatra se i izvanbračni drug koji je s hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata do njegove smrti, zatočenja ili nestanka živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine.
(3) Status izvanbračne zajednice iz stavka 2. ovog članka utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.(...).
U članku 7. točki 2. navodi:
Za osobe iz članka 1. ovim se Zakonom uređuju:
(...)
2. prava iz mirovinskog osiguranja:
– pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu,
– pravo na invalidsku mirovinu,
– pravo na temelju preostale radne sposobnosti,
– prava na temelju preostale radne sposobnosti,
– pravo na obiteljsku mirovinu,
– pravo na najnižu mirovinu,
– pravo na staž osiguranja ili posebni staž, (...)
S obzirom da Upravni sud pri odlučivanju o tužbi podnositeljice nije uzeo u obzir mjerodavne odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavak 2. Ustava.
7. Kako je ustavna tužba usvojena zbog povrede ustavnog prava zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava, a u svezi odredbe članka 3. Ustava, Ustavni sud nije razmatrao povrede ostalih ustavnih prava i odredbi Europske konvencije koje su istaknute u ustavnoj tužbi.
8. U svezi s istaknutim povredama odredbe članka 19. stavka 1. Ustava, potrebno je istaći da ona ne sadrži ustavno pravo, čiju zaštitu, sukladno odredbi članka 128. alineje 4. Ustava, Ustavni sud pruža u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.
9. Na temelju odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Odluka o objavi iz točke IV. izreke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2975/2004
Zagreb, 28. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.