USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2155

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. I. iz J., kojeg zastupa J. R., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 5. srpnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-2721/06 (raniji broj: Pn-2345/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. I. iz J., B. 20, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 29. rujna 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 29. ožujka 1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv društva C. o. d.d. Z., radi plaćanja mjesečne rente s osnove tuđe pomoći i njege.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao šest (6) ročišta za glavnu raspravu, na kojima je, između ostalog, odredio i proveo dokaz saslušanjem podnositelja, odredio je i proveo dva (2) medicinska vještačenja, te je saslušao jednog od imenovanog vještaka.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– podnescima od 27. studenoga 1997. i 4. ožujka 1998. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 10. srpnja 1998. sud je dopunski saslušao podnositelja, te je odredio saslušanje imenovanih vještaka;
– na ročištu održanom 9. studenoga 1999. sud je proveo saslušanje vještaka radi usklađivanja njihovih nalaza i mišljenja;
– na ročištu održanom 6. prosinca 1999. sud je ponovno saslušao sudske vještake;
– na ročištu održanom 10. svibnja 2000. sud je odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem;
– iduće ročište održano je 15. ožujka 2001., a na ročištu održanom 3. svibnja 2001., određeno je dopunsko financijsko vještačenje;
– na ročištu održanom 20. studenoga 2002. sud je odredio provođenje novog medicinskog vještačenja;
– na ročištu održanom 12. studenoga 2003. sud je saslušao sve imenovane vještake radi usaglašavanja nalaza i mišljenja;
– na ročištu održanom 15. studenoga 2004. glavna rasprava je zaključena, a odluka suda broj: Pn-2345/94 objavljena je na ročištu za objavu održanom 30. studenoga 2004.;
– protiv prvostupanjske odluke tuženik je 2. svibnja 2005. izjavio žalbu, koju je Županijski sud u Zagrebu odlukom (presuda i rješenje) broj: Gžn-1462/05 od 17. siječnja 2006. djelomično odbio i u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku odluku, dok je prvostupanjsku odluku u dijelu koja se odnosi na zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene mjesečne iznose ukinuo i u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak;
– postupak se sada vodi pod brojem: P-2721/06 i u trenutku donošenja odluke Suda u predmetu nije bilo zakazano ročište za glavnu raspravu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 29. ožujka 1994.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 29. rujna 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina i pet (5) mjeseci, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset tri (23) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao devet (9) ročišta za glavnu raspravu, dopunski saslušao podnositelja, proveo usaglašavanje vještaka, odredio i proveo novo medicinsko vještačenje te saslušao sve imenovane vještake radi usaglašavanja nalaza i mišljenja, te je odredio i proveo dokaz financijskim i dopunskim financijskim vještačenjem.
U povodu žalbe tuženika, izjavljene protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je svojom odlukom prvostupanjsku odluku djelomično ukinuo i predmet u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj pravnoj stvari, budući da je bilo potrebno provesti i medicinsko i financijsko vještačenje da bi se moglo odlučiti o postav­ljenom zahtjevu podnositelja.
Međutim, unatoč tomu, Ustavni sud ocjenjuje, da navedeno ne može opravdati trajanja konkretnog parničnog postupka preko jedanaest (11) godina, koji, u trenutku donošenja odluke Suda, još uvijek u cijelosti nije pravomoćno okončan.
Također, prilikom ovakve ocjene Suda, Sud je imao u vidu i dinamiku zakazivanja ročišta u konkretnom predmetu (u pravilu jednom godišnje).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog postupka preko jedanaest (11) godina, a da postupak nije pravomoćno okončan, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Us­tavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3894/2005
Zagreb, 5. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.