USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2195

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo B. K. iz A., kojeg zastupa M. U., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 6. srpnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u Narodnim novinama.

Obrazloženje

1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-1170/04-5 od 29. ožujka 2005. kojom je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i preinačena presuda Županijskog suda u Vukovaru, broj: K-6/04 od 12. listopada 2004. u odluci o kaznenoj sankciji, na način da se podnositelju za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašen krivim (zlouporaba opojnih droga), izriče kazna zatvora u trajanju od 10 godina. Prvostupanjskom presudom podnositelju je bila izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 godina.
2. Podnositelj smatra da mu je osporenim presudama povrije­đe­no ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 4. Ustava Re­pub­like Hrvatske. Ponavljajući navode koje je isticao u postupku koji je prethodio ustavnosudskom, podnositelj u bitnome ističe da se osporene presude temelje na nezakonito pribavljenim dokazima. Smatra naime da postupanje carinika prilikom pretrage njegovog auto­mobila, to jest, nasilno mehaničko otvaranje poda automobila i testiranje sadržaja jednog od pronađenih paketića, predstavlja pro­vođenje istražnih radnji koje su ovlašteni obaviti samo djelatnici policije.
Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, ukine osporene pre­sude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe podnijete na temelju članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelju povrijeđeno ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
4. Presudom Županijskog suda u Vukovaru, broj: K-6/04 od 12. listopada 2004. podnositelj je proglašen krivim što je u studenom 2003. na području K., u cilju daljnje prodaje, nabavio 49.810,47 g heroina, pakiranog u sto paketića, koje je držao skrivene u dorađenom prostoru ispod zadnjeg sjedala u osobnom automobilu marke »O. Z.«,a koja droga je pronađena 29. studenog 2003. pri ulasku u RH na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu B. Svoje utvrđenje da je podnositelj počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret Županijski sud temelji, između ostalog, na zapisniku o pretrazi prijevoznog sredstva, zapisniku o pretrazi pokretne stvari, zapisniku o očevidu te zapisniku o vještačenju kriminalističkog vještaka za toksikološka vještačenja, kao i na fotodokumentaciji očevida i potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.
U tijeku kaznenog postupka rješenjem od 8. ožujka 2004. Županijski sud je odbio prijedlog podnositelja da se navedeni dokazi izdvoje kao nezakoniti. Sud je utvrdio da su djelatnici carine nakon što je sonda koja je ugurana kroz mali otvor u dorađenom prostoru ispod zadnjeg sjedala u automobilu pokazala da bi se moglo raditi o drogi nastavili s pretragom na način da su napravili veći otvor kroz koji se moglo vidjeti da se u tom prostoru nalaze paketići, ponovo su sondom vršili testiranje te ocijenili da postoji sumnja da je u paketićima droga. Nakon toga carinici su prestali s pretragom, a istu su nastavili ujutro djelatnici policije, uz nalog za pretragu istraž­nog suca. Sud je nadalje utvrdio da su svi dokazi čije izdvajanje je traženo nastali nakon nastavka pretrage koju su obavili djelatnici policije.
Vrhovni sud je rješenjem broj: I Kž-366/04-3 od 22. travnja 2004. potvrdio prvostupanjsko rješenje, utvrdivši da navedeni dokazi nisu pribavljeni na nezakonit način jer su carinici utvrdivši da se u postupanjima podnositelja, pored carinskog prekršaja može raditi i o kaznenom djelu, prekinuli daljnju pretragu vozila i obavijestili policiju. Budući da su carinici ovlašteni i bez naloga istražnog suca vršiti odgovarajuće pretrage i prikupljati dokaze potrebne u prekršajnom postupku, prema utvrđenju drugostupanjskog suda, carinici nisu nezakonito postupali kada su izvršili »nasilno mehaničko otvaranje dijela automobila« jer su tek tada mogli uočiti postojanje složenih paketića. Pritom su ih vidjeli desetak, dok je daljnjom pretragom provedenom po djelatnicima policije koji su postupali po nalogu istražnog suca i obavljenim očevidom, utvrđeno da ih je bilo stotinjak.
Županijski sud je osim na navedenim dokazima svoju presudu utemeljio i na iskazima saslušanih svjedoka, dok obranu podnositelja nije prihvatio ocijenivši da je ista dana u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti.
Vrhovni sud je osporenom presudom broj: Kž-11170/04-5 od 29. ožujka 2005. preinačio presudu prvog stupnja u odluci o kaznenoj sankciji ocijenivši da Županijski sud nije dao odgovarajući značaj, odnosno da je podcijenio okolnosti u kojima je djelo počinjeno i o jačini ugrožavanja zaštićenog dobra. Očitujući se na žalbene navode o nezakonitim dokazima Vrhovni sud je istaknuo da su ti dokazi, pravomoćnim rješenjima utvrđeni zakonitima, slijedom čega Županijski sud nije počinio bitnu povredu kaznenog postupka kada je svoju presudu utemeljio između ostalog i na tim dokazima.
5. Članak 29. stavak 4. Ustava propisuje:
Dokazi pribavljeni na nezakoniti način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.
Iz točke 5. obrazloženja ove odluke razvidno je da su o zakonitosti dokaza – zapisnika o pretrazi prijevoznog sredstva, zapisnika o pretrazi pokretne stvari, zapisnika o očevidu, zapisnika o vještačenju kriminalističkog vještaka za toksikološka vještačenja, fotodokumentacije očevida i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, sudovi odlučivali tijekom kaznenog postupka u dva stupnja odbivši prijedlog obrane podnositelja da se iz spisa izdvoje predmetni zapisnici. Pritom su sudovi za svoja utvrđenja i stajališta da se radi o zakonito pribavljenim dokazima, prema ocjeni Ustavnog suda, naveli valjane pravne razloge.
U ustavnoj tužbi podnositelj nije iznio nove ili drugačije razloge vezane uz korištenje tzv. nezakonitih dokaza u kaznenom postupku, a koji već nisu bili predmetom razmatranja tijekom kaznenog postupka.
Imajući u vidu postupanje i odluke sudova vezane uz pitanje zakonitosti dokaza, te razloge ustavne tužbe, Ustavni sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi upućivale na povredu ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 4. Ustava.
6. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u izreci pod točkom I.
Odluka o objavi iz točke II. izreke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-2102/2005
Zagreb, 6. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.