USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2197

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. U. iz S., kojeg zastupa I. M., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 4. srpnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: II P-1241/05 (ranije: II P-895/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. U. iz S. određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 11. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, pod brojem: II P-1241/05 (ranije: II P-895/97) smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Splitu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Splitu, broj: II P-1241/05 (ranije: II P-895/97) utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 11. srpnja 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv tuženog »L. k.« d.o.o. S., radi naknade štete za ozljedu na radu.
Do 5. studenoga 1997. godine nije održano nijedno ročište.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, pripremno ročište je održano 11. studenoga 1997. godine.
Na ročištu 21. siječnja 1998. godine izveden je dokaz saslušanjem podnositelja.
Ročište zakazano za 8. travnja 1998. godine odgođeno je zbog odsutnosti raspravnog suca.
Na ročištu 8. srpnja 1998. godine saslušan je jedan svjedok te je naloženo podnositelju da dostavi podatke o izvršenim isplatama na ime naknade štete iz spornog događaja po polici »C. o.« d.d. Z., F. S.
Podneskom od 9. srpnja 1998. godine podnositelj je udovoljio traženju suda.
Podnescima od 23. rujna i 18. studenoga 1998. godine podnositelj je zatražio što žurnije zakazivanje ročišta.
Na ročištu 27. siječnja 1999. godine saslušana su tri svjedoka.
Na ročištu 17. svibnja 1999. godine sud je riješio provesti očevid na licu mjesta. Podnositelj je odmah po nalogu suda uplatio predujam za očevid.
Očevid zakazan za 22. studenoga 1999. odgođen je zbog kiše pa je sljedeći zakazan za 10. ožujka 2000. godine.
U međuvremenu, podneskom od 7. ožujka 2000. godine tuženi je izvijestio sud da se lice mjesta nalazi na znatnoj visini te da bi se očevidom ometao tehnološki proces rada pa je sud odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta.
Na ročištu 10. ožujka 2000. godine riješeno je provesti dokaz medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima ortopedu i neuropsihijatru te je sljedeće ročište zakazano za 16. svibnja 2000. godine.
Na ročištu 16. svibnja 2000. godine provedeno je medicinsko vještačenje.
Na ročištu 12. srpnja 2000. godine saslušana su četiri svjedoka te je naloženo tuženom da dostavi podatke o isplatama podnositelju i usporednom djelatniku.
Na ročištu 5. listopada 2000. godine tuženik je predao zatražene podatke.
Na ročištu 17. prosinca 2000. godine zaključena je glavna rasprava, koja je preotvorena radi dopune činjeničnog stanja.
Na ročištu 27. veljače 2001. godine naloženo je tuženom dostaviti dokaz o tome iz kojih su sredstava plaćane premije po polici br. 211158 »C. o.«d.d. Z. od 2. siječnja 1996. godine te je riješeno od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatražiti podatke o naknadama isplaćenim podnositelju za relevantno razdoblje. Navedene podatke sud je zatražio 7. ožujka 2001. godine od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Split, koja ih je dostavila 26. ožujka 2001. godine.
Ročište zakazano za 17. svibnja 2001. godine odgođeno je zbog službene spriječenosti raspravnog suca.
Na ročištu 19. rujna 2001. godine zaključena je glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.
Tuženi je 14. prosinca 2001. godine izjavio žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude i odluke o trošku.
Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem, broj: Gž-1121/05 od 7. srpnja 2005. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu u dosuđujućem dijelu, kao i u odluci o trošku i predmet 18. srpnja 2005. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Nakon toga, održano je ročište 7. prosinca 2005. godine.
Ročište zakazano za 22. veljače 2006. godine odgođeno je zbog službene spriječenosti raspravnog suca.
Nakon toga, održano je ročište 31. svibnja 2006. godine, a sljedeće je zakazano za 8. rujna 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Splitu podnijeta 11. srpnja 1997. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 11. listopada 2004. godine, a do tog da­na postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina i tri (3) mjeseca, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Splitu. Iako je taj sud redovno zakazivao ročišta, presudu je donio nakon više od tri godine i deset mjeseci.
Županijski sud u Bjelovaru je nakon više od tri godine i šest mjeseci donio rješenje kojim je usvojio žalbu tuženog, ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu u dosuđujućem dijelu i predmet 18. srpnja 2005. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Razvidno je da sudovi nisu postupali učinkovito, te da u postupku nije donijeta pravomoćna odluka već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od šest godina, jedanaest mjeseci i šest dana te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje sudova, te posebno okolnost da do sada nije donijeta pravomoćna odluka već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3741/2004
Zagreb, 4. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.