USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2198

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. V. iz Z., koju zastupa M. M. M., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 5. srpnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Rev-202/06 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. V. iz Z. određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 25. svibnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 11. kolovoza 1994. pred Općinskim sudom u Zadru tužbom podnositeljice protiv društva C. o. d.d. Z., F. Z., kao provotužene i Republike Hrvatske, kao drugotužene, radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– tužba je tuženicima dostavljena na odgovor 23. ožujka 1999., a odgovor na tužbu prvotužena je sudu dostavila podneskom od 7. travnja 1999., a drugotužena podneskom od 8. travnja 1999. godine;
– na ročištu održanom 4. svibnja 1999. sud je strankama naložio dostavu dokumentacije te je odredio pribaviti određene podatke relevantne za raspravljanje o postavljenom zahtjevu;
– podnescima od 10. travnja 2000. i 11. travnja 2001. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 25. srpnja 2001. glavna rasprava je odgođena;
– podneskom od 13. rujna 2001. podnositeljica je predložila sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 12. studenoga 2001. sud je odredio da će se službenim putem pribaviti podaci od Policijske uprave zadarske;
– na ročištu održanom 22. siječnja 2002. sud je odredio pribaviti upravni spis nadležnog odjela Zadarske županije u predmetu obnove kuće podnositeljice;
– rješenjem, broj: P-1370/94 od 20. rujna 2002., sud je odredio prekid postupka u odnosu na drugotuženu;
– protiv navedenog rješenja podnositeljica je 2. listopada 2002., a drugotužena 3. listopada 2002. izjavila žalbu;
– na ročištu održanom 6. studenoga 2002. sud je izdvojio dio spisa koji se odnosi na tužbu podnositeljice protiv prvotužene radi vođenja odvojenog postupka te je odredio da će se taj postupak voditi pod novim brojem, dok je u postupku protiv drugotužene sud odredio provođenje dokaza saslušanjem podnositeljice;
– rješenjem, broj: Gž-1475/02 od 17. prosinca 2003., Županijski sud u Zadru ukinuo je prvostupanjsko rješenje od 20. rujna 2002. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak;
– na ročištu održanom 4. ožujka 2004. zbog nepristupa uredno pozvane podnositeljice nastupilo je mirovanje postupka;
– podneskom od 26. ožujka 2004. podnositeljica je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu;
– podneskom od 8. lipnja 2004. podnositeljica je povukla prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu, te je predložila nastavak postupka;
– podneskom od 17. lipnja 2004. podnositeljica je ponovno predložila nastavak postupka;
– na ročištu održanom 4. studenoga 2004. sud je uzeo izjavu podnositeljice o imovnom stanju te ju oslobodio od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku te je ujedno i zaključio glavnu raspravu;
– na ročištu za objavu presude održanom 18. studenoga 2004. sud je objavio odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositeljice kao neosnovan;
– protiv prvostupanjske odluke suda (presude i rješenja) podnositeljica je 15. ožujka 2005. izjavila žalbu koju je Županijski sud u Zadru odlukom, broj: Gž-849/05 odbio u cijelosti kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku odluku;
– protiv drugostupanjske odluke podnositeljica je 15. prosinca 2005. podnijela reviziju te je predmet dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Rev-202/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 11. kolovoza 1994. pred Općinskim sudom u Zadru.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 25. svibnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset (10) godina, devet (9) mjeseci i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i devetnaest (19) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zadru koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice održao više ročišta za glavnu raspravu, utvrdio prekid postupka u odnosu na drugotuženu te razdvojio postupke u odnosu na prvo i drugotuženu.
U povodu žalbi stranaka izjavljenih protiv prvostupanjskog rješenja o prekidu postupka predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zadru na odlučivanje koji je prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je održao dva (2) ročišta, utvrdio mirovanje postupka, nastavio postupak i zaključio glavnu raspravu.
U povodu žalbe podnositeljice izjavljene protiv prvostupanjske odluke predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje koji je žalbu podnositeljice odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku odluku.
Protiv drugostupanjske odluke podnositeljica je podnijela reviziju, te je predmet dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, dijelom doprinijela duljini postupka i to na način što iako je bila uredno pozvana, nije pristupila na ročište zakazano za 4. ožujka 2004. zbog čega je nastupilo mirovanje postupka.
Doprinos podnositeljice duljini postupka Ustavni sud uzeo je u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog utvrđene povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko jedanaest (11) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, kao i činjenicu da je sud prvog stupnja bio neaktivan u više razdoblja (od 5. studenoga 1997. do 26. ožujka 1999., te od 4. svibnja 1999. do 25. srpnja 2001.) Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem postupak nije dovršen, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2353/2005
Zagreb, 5. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.