USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2204

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli mldb. M. B. iz S., zastupan po majci i zakonskoj zastupnici M. B., i M. B. iz S., zastupana po V. G. K. i I. R., odvjetnicima u S., na sjednici održanoj 12. srpnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: III P-432/03 (ranije: III P-375/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe:
– mldb. M. B. iz S., H. ž. 98, u iznosu od 12.600,00 kuna, i
– M. B. iz S., H. ž. 98, u iznosu od 12.600,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 13. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem: III P-432/03 (ranije: III P-375/97), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Splitu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Splitu broj: III P-432/03 (ranije: III P-375/97), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelji su 16. listopada 1997. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv tuženog T. M. iz D. R., radi utvrđivanja očinstva i uzdržavanja mldb. podnositelja.
Do 5. studenoga 1997. godine nije održano nijedno ročište.
Nakon 5. studenoga 1997. godine ročišta su održana 4. prosinca 1997. godine, 9. veljače 1998. godine kada nije pristupio ni tuženik ni podnositeljica iako su bili pozvani radi saslušanja, 29. travnja 1998. godine kada za tuženika nije pristupio nitko, te 26. svibnja 1998. godine kada tuženik ponovno nije pristupio već samo njegov punomoćnik.
Na ročištu 8. ožujka 1999. godine određeno je provođenje vještačenja DNA metodom.
Tuženik, opravdavajući se bolešću, nije pristupio 26. travnja i 13. rujna 1999. godine uzimanju uzoraka za vještačenje DNA metodom.
Na ročištima 14. listopada 1999. i 7. srpnja 2000. godine izveden je dokaz saslušanjem svjedoka.
Na ročištu 21. rujna 2000. godine nije izveden dokaz saslušanjem podnositeljice jer je punomoćnik tuženiku otkazao zastupanje.
Na ročišta održana 12. travnja 2001., 14. lipnja 2001., 20. rujna 2001. i 21. listopada 2001. godine kada je saslušana podnositeljica i jedan svjedok, za tuženika nije pristupio nitko, a na ročište 25. siječnja 2002. godine za tuženika je pristupio punomoćnik.
U međuvremenu, tuženik 28. svibnja 2001. i 19. ožujka 2002. godine ponovno nije pristupio uzimanju uzoraka za vještačenje DNA metodom.
Nakon toga održana su ročišta 28. svibnja 2002., 27. kolovoza 2002., 13. rujna 2002., 14. studenoga 2002., 10. veljače 2003. i 27. ožujka 2003. godine kada je zaključena glavna rasprava. Na ova ročišta za tuženika nije pristupio nitko. Donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev.
Podnositelji su 20. svibnja 2003. godine izjavili žalbu protiv presude.
Županijski sud u Splitu je rješenjem, broj: Gž-2232/03 od 12. rujna 2003. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu i 14. listopada 2003. godine vratio predmet tom sudu na ponovno odlučivanje.
Na ročište 16. veljače 2004. godine za tuženika je pristupio punomoćnik.
Tuženik 21. travnja i 12. srpnja 2004. godine ponovno nije pristupio uzimanju uzoraka za vještačenje DNA metodom.
Na ročištu 12. siječnja 2005. godine saslušan je jedan svjedok, a za tuženika ponovno nije pristupio nitko.
Zatim su održana ročišta 3. ožujka 2005. godine, 6. lipnja 2005. godine, 12. rujna 2005. godine kada su saslušana dva svjedoka, i 31. listopada 2005. godine. Na navedena ročišta nije pristupio tuženik već samo njegov punomoćnik.
Tuženik 19. prosinca 2005. godine ponovno nije pristupio uzimanju uzoraka za vještačenje DNA metodom.
Na ročište 4. svibnja 2006. godine ponovno nije pristupio tuženik, a ročišta zakazana za 24. svibnja i 14. lipnja 2006. godine su odgođena jer nije pristupila ni podnositeljica.
Tuženik 26. lipnja 2006. godine ponovno nije pristupio uzimanju uzoraka za vještačenje DNA metodom.
Sljedeće ročište zakazano je za 29. kolovoza 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Splitu podnijeta 16. listopada 1997. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 13. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i osam (8) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Splitu koji je održao velik broj ročišta, a presudu je donio nakon pet godina, četiri mjeseca i dvadeset dva dana.
Županijski sud u Splitu je postupao učinkovito te je nakon tri mjeseca i dvadeset tri dana donio rješenje kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu i 14. listopada 2003. godine vratio predmet tom sudu na ponovno odlučivanje.
Nakon toga, Općinski sud u Splitu je ponovno održao velik broj ročišta, ali presudu do sada nije donio.
U konkretnom slučaju dugotrajnost postupka nije posljedica neaktivnosti Općinskog suda u Splitu već njegove neučinkovitosti. Broj održanih ročišta (u pravno relevantnom razdoblju 21 ročište, a nakon podnošenja ustavne tužbe 5 ročišta) i termina određenih za uzimanje uzoraka za vještačenje DNA metodom (u pravno relevantnom razdoblju 6, a nakon podnošenja ustavne tužbe 2) ne opravdava ukupno trajanje postupka već ukazuje da sud postupak nije vodio učinkovito i u skladu s načelom ekonomičnosti.
Nadalje, uporno nepristupanje tuženika uzimanju uzoraka za vještačenje DNA metodom ne opravdava sud. Odredbom članka 292. stavka 6. Obiteljskog zakona (»Narodne novine«, broj 116/03., 17/04. i 136/04.) propisano je da ako dokaz nije izveden jer se jedna od stranaka nije odazvala pozivu na izvođenje medicinskog vještačenja ili je uskratila izvođenje vještačenja, sud će ocijeniti od kakvog je značaja što stranka nije došla na izvođenje vještačenja ili je uskratila izvođenje vještačenja. Povrh toga, radi se o postupku koji je prema članku 263. stavku 1. Obiteljskog zakona žurne naravi.
Polazeći od navedenih odredbi Obiteljskog zakona, a imajući u vidu razdoblje u kojem se bezuspješno pokušava provesti vještačenje DNA metodom, očito je da Općinski sud u Splitu nije poduzeo odgovarajuće korake radi učinkovitog vođenja ovog postupka odnosno njegovog pravomoćnog okončanja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, nisu bitno pridonijeli duljini postupka u pravno relevantnom razdoblju time što nisu pristupili na ročište 9. veljače 1998. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi utvrđivanja očinstva (i uzdržavanja djeteta odnosno podnositelja), dakle, radi se o pravu podnositelja da se utvrdi ili ospori očinstvo i tako ukloni njegova neizvjesnost u pogledu identiteta njegovog biološkog oca. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelja, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelja, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se odnose na građanski status i poslovnu sposobnost (v., primjerice, presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Mikulić v. Croatia od 7. veljače 2002. godine i Bock v. Germany od 29. ožujka 1989. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, dva mjeseca i osam dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu značaj predmeta za prvog podnositelja, ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Splitu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da je postupak žurne naravi a da do sada nije pravomoćno okončan već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-208/2005
Zagreb, 12. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.