USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2206

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela K. G. iz Z., koju zastupa V. K., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 4. srpnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-21009/04 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe K. G. iz Z., određuje se primjerena naknada u iznosu od 11.500,00 kuna zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst).
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 8. veljače 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-21009/04, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je 26. siječnja 1990. godine pokrenula postupak radi poništenja odluke disciplinske komisije i odluke radničkog savjeta o prestanku radnog odnosa te priznavanja prava iz radnog odnosa.
Postupak se do 17. prosinca 1991. godine vodio pred Osnovnim sudom udruženog rada, nakon čega je rješavanje preuzeo Općinski sud u Zagrebu koji je održao pet ročišta te donio presudu 15. lipnja 1992. godine. Okružni sud u Zagrebu donio je presudu i rješenje po žalbi 24. studenoga 1992. godine. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. srpnja 1993. godine predmet je vraćen na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu koji je do 5. studenoga 1997. godine održao osam ročišta te proveo dokaz financijskim vještačenjem.
Ročišta su održana 10. rujna 1998. godine i 11. ožujka 1999.
Na ročištu održanom 2. lipnja 1999. godine zaključena je glavna rasprava, te je sud donio presudu koja je otpremljena strankama 24. rujna 1999. godine.
Spis je otpremljen na rješavanje Županijskom sudu u Zagrebu 15. studenoga 1999. godine.
Rješenjem od 17. srpnja 2001. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku presudu te je predmet vraćen na ponovno suđenje.
Spis je dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu 24. rujna 2001. godine.
Ročište je održano 15. siječnja 2002. godine.
Na ročištu održanom 13. svibnja 2002. godine podnositeljica je predložila zatražiti podatke od Zavoda za zapošljavanje i Zavoda za zdravstveno osiguranje.
Sljedeće ročište je održano 18. studenoga 2002. godine.
Ročište zakazano za 17. lipnja 2003. godine je odgođeno.
Na ročištu održanom 9. prosinca 2003. godine saslušana je podnositeljica.
Na ročištu održanom 4. veljače 2004. godine objavljena je presuda koja je otpremljena strankama 13. ožujka 2004. godine.
Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu 22. ožujka 2004. godine.
Spis je 22. travnja 2004. godine otpremljen na rješavanje Županijskom sudu u Zagrebu.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 28. rujna 2004. godine djelomično je ukinuta prvostupanjska presuda te je predmet vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Na ročištu održanom 24. lipnja 2005. godine stranke su izjavile da postoji mogućnost rješavanja spora mirnim putem.
Ročište je održano 24. ožujka 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je podnijeta Osnovnom sudu udruženog rada 26. siječnja 1990. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 8. veljače 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno petnaest (15) godina i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju u tri navrata vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu te u dva navrata pred Županijskim sudom u Zagrebu. Općinski sud u Zagrebu je u tom razdoblju održao osam ročišta i donio dvije meritorne odluke, a Županijski sud u Zagrebu donio je dvije meritorne odluke. Razmatrajući postupanje sudova u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud utvrđuje da su oni postupali neučinkovito.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud je utvrdio da podnositeljica ustavne tužbe nije doprinijela duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj stvari međutim ta okolnost ne može opravdati trajanje postupka u razdoblju dužem od šesnaest godina, posebice imajući u vidu da je u pitanju radni spor.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i tri (3) dana te da još uvijek nije pravomoćno okončan. Sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, imajući u vidu njegovo ukupno trajanje (sada već oko šesnaest godina), kao i neučinkovito postupanje sudova, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju Ustavni sud je uzeo u obzir i činjenicu da se radi o radnom sporu.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-624/2005
Zagreb, 4. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.