USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2208

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. M., T. K. i K. M., svi iz K., RS, koje zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 11. srpnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-3307/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od dana pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem: KO-2114/03, odnosno računajući od dana kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljima ustavne tužbe zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:
– M. M. iz K., RS, u iznosu od 8.500,00 kn;
– T. K. iz K., RS, u iznosu od 8.500,00 kn;
– K. M. iz K., RS, u iznosu 8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su 16. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 14. svibnja 1997. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom D. Ć. iz Z. protiv D. M., T. M. (sada udana K.) i K. M., radi priznanja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je D. M. i ostalim podnositeljima postavio privremenog zastupnika, održao je ročište 15. srpnja 1997. na kojem je saslušao svjedoka i tužitelja, te je zaključio glavnu raspravu. Odlukom, broj: P-3307/97 od 15. srpnja 1997., sud je usvojio zahtjev podnositelja.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– podneskom od 18. svibnja 1999. podnositelji (podnositelj M. M. univerzalni je nasljednik pok. D. M.) su sudu podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka;
– rješenjem, broj: 10 Su-694/00 od 22. svibnja 2000., sud je odbacio zahtjev podnositelja za izuzeće uredujućeg suca kao nedopušten;
– na ročištu održanom 7. prosinca 2000. glavna rasprava je odgođena, a rješenjem od 19. siječnja 2001. sud je dozvolio ponavljanje postupka te je ukinuo presudu suda od 15. srpnja 1997. godine;
– na ročištu održanom 8. ožujka 2001. sud je prekinuo postupak na temelju odredbe članka 213. Zakona o parničnom postupku;
– podneskom od 11. siječnja 2002. podnositelji su predložili zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– podneskom od 7. ožujka 2002. podnositelji su sudu predložili zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 4. srpnja 2002. glavna rasprava je odgođena, te je sud odredio dopunsko saslušanje tužitelja, saslušanje podnositelja M. M. te saslušanje predloženih svjedoka;
– na ročištu održanom 15. listopada 2002. i 16. siječnja 2003. sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 10. srpnja 2003. sud je saslušao podnositelja M. M., te je odredio da će se pribaviti određeni podaci relevantni za odlučivanje o postavljenom zahtjevu;
– iduće ročište održano je 18. studenoga 2003., a na ročištu održanom 1. ožujka 2004. sud je proveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka;
– na ročištu održanom 17. svibnja 2004. sud je odredio da se ima pribaviti kazneni spis, broj: KO-2114/03;
– na ročištu održanom 13. prosinca 2004. sud je saslušao svjedoka, a iduće ročište održano je 15. ožujka 2005., na kojem je glavna rasprava odgođena;
– na ročištu održanom 14. lipnja 2005. sud je ponovno, na temelju odredbe članka 213. Zakona o parničnom postupku, odredio prekid postupka;
– u trenutku donošenja odluke Suda, u predmetu nije bilo zakazano ročište za glavnu raspravu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 14. svibnja 1997. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 16. ožujka 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i jedan (1) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i deset (10) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, dopustio ponavljanje postupka, u nastavku postupka održao više ročišta za glavnu raspravu, te je izveo dokaz saslušanjem podnositelja M. M. i više svjedoka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da su podnositelji ustavne tužbe, kao tuženici u parničnom postupku, manjim dijelom doprinijeli duljini postupka i to na način da su se suglasili da sud na ročištu održanom 14. lipnja 2005. prekine postupak.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi pred sudom prvog stupnja u ukupnom trajanju preko osam (8) godina, bez da je odlučeno o postavljenom zahtjevu, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost suda prvog stupnja, kao i okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositelja duljini postupka kao i činjenicu da su podnositelji tek zahtjevom za ponavljanje postupka neposredno ušli u parnicu, Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1260/2005
Zagreb, 11. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.