USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2390

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela I. S. iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 14. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-5648/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe I. S. iz Z., H. p. 40, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositeljica je 25. siječnja 2005. godine podnijela ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-5648/97, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je 19. rujna 1997. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika D., M. i R. Š., radi isplate.
Tuženici su 9. veljače 1998. godine dostavili odgovor na tužbu.
Na ročištu održanom 17. veljače 1998. godine sud je saslušao podnositeljicu u svrhu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, zatražio podatke od policijske postaje, te naložio podnositeljici da se u roku od petnaest dana očituje na navode odgovora na tužbu.
Podneskom od 10. ožujka 1998. godine podnositeljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu.
Na ročištu održanom 10. srpnja 1998. godine sud je saslušao sve stranke u postupku te im ostavio rok od trideset dana za dostavu dokumentacije.
Podnescima od 23. srpnja 1998. godine i 7. kolovoza 1998. godine stranke su dostavile traženu dokumentaciju.
Podneskom od 18. siječnja 1999. godine podnositeljica je zatražila zakazivanje ročišta.
Dopisom od 15. veljače 2000. godine sud je zatražio od podnositeljice da dostavi adresu svjedoka.
Podneskom od 22. veljače 2000. godine podnositeljica je udovoljila traženju suda.
Na ročištu održanom 15. svibnja 2000. godine sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka.
Na ročištu održanom 8. studenoga 2000. godine sud je također proveo dokaz saslušanjem svjedoka.
Rješenjem od 5. veljače 2001. godine sud je odredio provođenje građevinskog vještačenja, a podneskom od 23. veljače 2001. podnositeljica je dostavila dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje.
Rješenjem od 25. listopada 2001. godine sud je odredio vještaka te naložio izradu nalaza u roku od trideset dana.
Rješenjem od 29. siječnja 2002. godine sud je pozvao vještaka da dostavi nalaz i mišljenje u roku od trideset dana.
20. veljače 2002. godine vještak je dostavio nalaz i mišljenje sudu.
Dopisom od 5. ožujka 2002. godine sud je pozvao podnositeljicu na uplatu razlike za provedeno vještačenje.
Podnositeljica je dopisom od 20. ožujka 2002. godine dostavila dokaz o uplati.
Dopisom od 9. travnja 2002. godine sud je pozvao stranke da se očituju na nalaz i mišljenje vještaka.
Podnescima od 7. svibnja 2002. godine i 27. svibnja 2002. godine stranke su se očitovale na nalaz vještaka.
Na ročištu održanom 12. studenoga 2002. godine stranke su se suglasile da vještak izvrši pregled nekretnine.
Na prijedlog tuženika, dopisom od 20. siječnja 2003. godine sud je pozvao vještaka da izvrši pregled nekretnine u razdoblju između 1. srpnja 2003. godine i 15. kolovoza 2003. godine, kako su to predložili tuženici.
1. listopada 2003. godine vještak je dostavio dopunu svog nalaza.
Podneskom od 30. listopada 2003. godine podnositeljica se očitovala na nalaz vještaka, te predložila njegovu nadopunu.
Podneskom od 11. travnja 2004. godine podnositeljica je obavijestila sud o tome da ima novog punomoćnika.
7. svibnja 2004. godine vještak je dostavio očitovanje na prigovor podnositeljice.
Dopisom od 13. svibnja 2004. godine sud je pozvao podnositeljicu da dostavi dokaz o uplati za dopunu vještačenja.
Podneskom od 20. svibnja 2004. godine podnositeljica je izvijestila sud da iznos koji je odredio vještak smatra previsokim.
Podneskom od 4. listopada 2004. godine podnositeljica je izvijestila sud da je drugotužena preminula, te predložila pribavu ostavinskog predmeta.
Ročište zakazano za 12. studenoga 2004. godine odgođeno je zbog odlaska suca na drugu dužnost.
Dopisom od 20. siječnja 2005. godine sud je pozvao podnositeljicu da se izvrši uvid u ostavinski spis radi utvrđenja tko je nasljednik drugotužene.
Podneskom od 24. siječnja 2005. godine podnositeljica je požurila zakazivanje ročišta.
1. veljače 2005. godine prekinut je postupak u odnosu na drugotuženu, te je nastavljen 7. listopada 2005. godine.
Postupak je i dalje u tijeku pred prvostupanjskim sudom, te se je predmet na dan donošenja odluke Suda, nalazio u kalendaru Općinskog suda u Zagrebu do 20. rujna 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku o osnovanosti ustavne tužbe Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužbu radi isplate protiv tuženika D., M. i R. Š. podnositeljica je podnijela Općinskom sudu u Zagrebu 19. rujna 1997. godine.
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), do 25. siječnja 2005., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice, što ukupno iznosi sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset (20) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u pravno relevantnom razdoblju postupak vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset (20) dana, te da još uvijek nije donesena meritorna odluka. Od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice u tom sudskom postupku, prvostupanjski je sud održao pet (5) ročišta, saslušao je stranke i predložene svjedoke, te proveo dokaz građevinskim vještačenjem.
Razmatrajući postupanje Općinskog suda u Zagrebu u razmatranom razdoblju Ustavni sud je utvrdio da je u razdobljima od 30. listopada 1998. do 25. siječnja 2000. godine, od 15. svibnja 2000. do 8. studenoga 2000. godine, od svibnja 2002. do 12. studenoga 2002. godine te od 13. svibnja 2004. do 20. siječnja 2005. godine sud bio potpuno neaktivan, te da ukupno trajanje neaktivnosti iznosi oko tri (3) godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonijela duljini sudskog postupka u razmatranom razdoblju.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda radi se o složenijem predmetu u kojemu je potrebno utvrditi koji su radovi izvedeni u poslovnom prostoru kao i visinu ulaganja, međutim ta okolnost ne može opravdati činjenicu da u predmetu niti nakon više od osam godina nije donijeta ni prvostupanjska odluka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset (20) dana. U tom razdoblju prvostupanjski sud je bio potpuno neaktivan oko tri (3) godine. S druge strane, podnositeljica ustavne tužbe nije pridonijela duljini postupka. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-426/2005
Zagreb, 14. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.