USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2398

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo E. I. iz N., koga zastupaju D. J. i Lj. V., odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda D. J. i Lj. V. iz Z., na sjednici održanoj 14. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pr-3352/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe E. I. iz N., V., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 7. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je podnio tužbu protiv tuženika I.-G. d.o.o. iz Z. radi naknade štete zbog ozljede na radu Općinskom sudu u Zagrebu 1. listopada 1997. godine.
Prvo ročište održano je 11. studenoga 1998. godine na kojem je punomoćnik tuženika dao odgovor na tužbu.
Na ročištu održanom 11. ožujka 1999. godine saslušani su svjedoci i podnositelj.
Na ročištu održanom 17. lipnja 1999. godine saslušan je svjedok, te je od tuženika zatražena dokumentacija potrebna za nastavak postupka.
Podnositelj podnescima od 14. lipnja i 13. srpnja 2000. godine požuruje postupak.
Na ročištu održanom 24. kolovoza 2000. godine spis je dobio novi broj (Pr-2940/00) i presigniran je na novu referadu.
Rješenjem od 14. rujna 2000. godine tuženi je pozvan da postupi po raspravnom rješenju od 17. lipnja 1999. godine.
Novo ročište održano je 22. prosinca 2000. godine i tada je određeno medicinsko vještačenje.
Medicinski vještaci dostavili su nalaz i mišljenje 6. travnja 2001. godine.
Novo ročište zakazano je povodom prigovora na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka 6. studenoga 2001. godine.
Provedeno je oftalmološko vještačenje za koje je nalaz i mišljenje vještak dostavio 19. veljače 2002. godine.
Podneskom od 28. lipnja 2002. godine podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev.
Na ročištu održanom 12. rujna 2002. godine podnositelj je predložio da se sva tri vještaka očituju o visini postotka invaliditeta, te je zakazano novo ročište za 8. studenoga 2002. godine na koje vještaci nisu pristupili i zatražili su odgodu.
Na ročištu održanom 5. prosinca 2002. godine očitovali su se sva tri vještaka i glavna rasprava je zaključena.
Prvostupanjska odluka donesena je 5. prosinca 2002. godine, povodom koje je tuženi izjavio žalbu.
Spis je otpremljen na Županijski sud u Zagrebu 16. srpnja 2003. godine.
Županijski sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Gžr-1590/03-2 od 12. travnja 2005. godine ukinuo prvostupanjsku odluku i spis vratio na ponovno suđenje, te je spis dobio novi broj: Pr-3352/05.
Novo ročište zakazano je 23. studenoga 2005. godine na kojem je punomoćnik tuženika predložio vještačenje zaštite na radu i naložena mu je uplata predujma.
Nalaz sudskog vještaka za strojarstvo, zaštitu od požara i zaštitu na radu zaprimljen je 10. veljače 2006. godine, a novo ročište je zakazano za 30. svibnja 2006. godine.
Na ročištu održanom 30. svibnja 2006. godine tuženi je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka i predložio pozvati vještaka na usmeno očitovanje povodom prigovora slijedom čega je zakazano novo ročište za 12. srpnja 2006. godine.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Postupak je započeo 1. listopada 1997. godine kada je podnositelj podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika I.-G. d.o.o. iz Z.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 7. listopada 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina i (6) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset devet (29) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, te povodom žalbe na Županijskom sudu u Zagrebu. Razdoblja neaktivnosti suda traju od 1. listopada 1997. do 11. studenog 1998. godine (jedna godina, jedan mjesec i deset dana), od 17. lipnja 1999. do 22. prosinca 2000. godine (jedna godina, šest mjeseci i pet dana), na Općinskom sudu u Zagrebu, te od 16. srpnja 2003. do 12. travnja 2005. godine (1 godina, 8 mjeseci i 27 dana) na Županijskom sudu u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka, već ga je u više navrata požurivao.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o donekle složenom predmetu, jer je bilo potrebno izvesti više vještačenja po sudskim vještacima raznih struka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od sedam godina, te da su u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sudovi u tri navrata bili neaktivni. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3672/2004
Zagreb, 14. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.