|
|
|
|
2490
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela Z. K. iz Z., koju zastupa M. C., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 20. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod brojem: Pr-577/93 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositeljici ustavne tužbe, Z. K. iz Z., N. M. 11 b, određuje se primjerena
naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od
8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 4. listopada 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je 15. ožujka 1993. pred Općinskim sudom u Zagrebu
tužbom podnositeljice protiv društva »M.« a.d. S., Predstavništvo Z., radi
isplate.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– ročište zakazano za 20. travnja 1999. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva
tuženiku;
– dopisom od 4. svibnja 1999. sud je pozvao podnositeljicu da uskladi tužbeni
zahtjev, što je podnositeljica i učinila podneskom od 4. lipnja 1999. godine;
– dopisom od 26. srpnja 1999. sud je podnositeljicu pozvao da izvrši prijevod
podneska od 4. lipnja 1999. na makedonski jezik, kako bi se podnesak mogao
dostaviti tuženiku diplomatskim putem;
– podneskom od 2. kolovoza 1999. podnositeljica traži pojašnjenje dopisa suda od
26. srpnja 1999. navodeći kako smatra da podnositeljica nije dužna svoje
podneske prevoditi na makedonski jezik;
– dopisom od 23. veljače 2000. sud je podnositeljicu pozvao da podnesak od 2.
kolovoza 1999. prevede na makedonski jezik, što je podnositeljica i učinila
podneskom od 21. ožujka 2000. godine;
– dopisom od 24. siječnja 2002. sud je od Ministarstva pravosuđa, uprave i
lokalne samouprave Republike Hrvatske zatražio da se tuženiku diplomatskim putem
izvrši dostava tužbe, dokumentacije i poziva za ročište zakazano za 5. rujna
2002. godine;
– ročište zakazano za 5. rujna 2002. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva
tuženiku te je sud naložio podnositeljici da izvrši prijevod dokumentacije
priložene uz podnesak podnositeljice od 4. lipnja 1999. godine;
– podneskom od 4. listopada 2002. podnositeljica je sudu predložila da se
tuženiku imenuje privremeni zastupnik;
– dopisom od 10. listopada 2002. te požurnicom od 29. siječnja 2003. sud je od
Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske zatražio
da se sudu dostavi povratnica za tuženika od poziva za ročište zakazano za 5.
rujna 2002., tužbe i dokumentacije, što je zatraženo Ministarstvo učinilo
dopisom od 14. veljače 2003. godine;
– iz povratnice poziva za tuženika razvidno je da su poziv za ročište zakazano
za 5. rujna 2002. i prilozi tuženiku dostavljeni 12. veljače 2003. godine;
– na ročištu održanom 2. veljače 2004. glavna rasprava je odgođena radi
očitovanja tuženika na tužbu i tužbeni zahtjev;
– pismeni odgovor na tužbu sudu je dostavljen 9. veljače 2004. godine;
– na ročištu održanom 8. ožujka 2004. sud je podnositeljici naložio prijevod
priložene dokumentacije na makedonski jezik, što je podnositeljica i učinila
podneskom od 29. ožujka 2004. godine;
– na ročištu održanom 28. veljače 2006. sud je odredio provođenje dokaza
vještačenjem;
– iduće ročište za glavnu raspravu zakazano je za 24. listopada 2006. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1.
Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom
podnositeljice od 15. ožujka 1993.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine,
kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni
ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u
daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6.
stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 4. listopada 2005., a do tog dana postupak nije
pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, šest (6) mjeseci i osamnaest
(18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci
i dvadeset osam (28) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice ukupno zakazao pet (5) ročišta, od čega je održao dva (2), u više je navrata pozvao podnositeljicu na prijevod tužbe i dokumentacije na makedonski jezik te je odredio provođenje dokaza vještačenjem.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom
postupku, djelomično doprinijela duljini sudskog postupka i to na način što nije
sukladno rokovima iz naloga suda izvršila prijevod dokumentacije koja prileži
spisu.
Doprinos podnositeljice Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene
naknade zbog utvrđene povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj
stvari.
Ukazuje se da činjenica što tuženik ima prebivalište u inozemstvu jest
djelomično doprinijela duljini postupka (dakle, ne i složenosti ove pravne
stvari), međutim, Ustavni sud ocjenjuje da navedeno ne može opravdati vođenje
postupka u pravno relevantnom razdoblju dulje od sedam (7) godina, a da nije
odlučeno o postavljenom zahtjevu. Navedeno imajući u vidu i razdoblje
neaktivnosti suda od 5. studenoga 1997. do 20. travnja 1999. te od 21. ožujka
2000. do 24. siječnja 2002. godine.
5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog
postupka pred sudom prvog stupnja preko trinaest (13) godina, a da nije odlučeno
o postavljenom zahtjevu, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno
ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o
njezinim pravima i obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog
zakona.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka
63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II.
izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj, kao i doprinos podnositeljice duljini postupka.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog
zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu
obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana
njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II.
izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog
zakona.
Broj: U-IIIA-4021/2005
Zagreb, 20. rujna 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |