USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2524

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela A. L. iz Z., koju zastupa A. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 20. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-1678/05 (raniji broj: Pr-2066/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe A. L. iz Z., A. M. 37, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od9.900,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 29. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 27. rujna 1995. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice protiv društva »I.« d.d. za ugostiteljstvo i trgovinu iz Z., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao tri (3) ročišta, od čega su dva (2) ročišta odgođena zbog nedolaska tuženika, te je sud odredio provođenje dokaza saslušanjem podnositeljice i zakonskog zastupnika tuženika. Na ročištu održanom 29. listopada 1996. sud je obvezao podnositeljicu na plaćanje predujma na ime troškova dostave poziva zakonskom zastupniku tuženika putem sudskog dostavljača.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– dopisom od 31. svibnja 2000. sud je pozvao podnositeljicu da se očituje o svojim dispozicijama u ovom postupku;
– podneskom od 12. listopada 2000. podnositeljica je predložila nastavak postupka i zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 6. veljače 2001. sud je proveo saslušanje podnositeljice, te je odredio saslušanje zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka;
– ročište zakazano za 19. ožujka 2001. odgođeno je zbog nepristupa svjedoka;
– na ročištu održanom 9. listopada 2001. glavna rasprava je odgođena zbog saslušanja predloženih svjedoka;
– na ročištu održanom 22. siječnja 2002. saslušani su svjedoci;
– na ročištu održanom 4. prosinca 2002. sud je proveo dokaz daljnjim saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 19. studenoga 2003. saslušan je svjedok, te je sud zaključio glavnu raspravu;
– rješenjem broj: Pr-2066/95 od 3. prosinca 2003. sud je preotvorio glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 11. veljače 2004. sud je dopunski saslušao podnositeljicu;
– rješenjem od 10. svibnja 2004. sud je odbacio tužbu podnositeljice kao nepravodobnu;
– protiv navedenog rješenja podnositeljica je 28. svibnja 2004. izjavila žalbu, koju je Županijski sud u Zagrebu odlukom broj: Gžr-1936/04 od 1. ožujka 2005. usvojio, u cijelosti je ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak;
– na ročištu održanom 7. ožujka 2006. glavna rasprava je odgođena, a ročište zakazano za 5. lipnja 2006. nije održano zbog službene spriječenosti uredujućeg suca;
– iduće ročište u ovoj pravnoj stvari zakazano je za 20. rujna 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Kako se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 27. rujna 1995. tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 29. studenoga 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset (10) godina, dva (2) mjeseca i jedan (1) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i dvadeset tri (23) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je, od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao više ročišta, saslušao je podnositeljicu i više svjedoka, zaključio je i preotvorio glavnu raspravu te odbacio tužbu podnositeljice kao nepravodobnu.
U povodu žalbe podnositeljice, izjavljene protiv rješenja o odbacivanju, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je svojom odlukom ukinuo prvostupanjsko rješenje te predmet vratio sudu prvog stupnja na odlučivanje.
U nastavku postupka sud je održao jedno (1) ročište za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe je, kao tužiteljica u parničnom postupku, doprinijela duljini postupka.
Naime, sud je podnositeljicu još raspravnim rješenjem od 29. listopada 1996. obvezao na plaćanje predujma na ime troškova sudske dostave, što podnositeljica nije učinila u određenom roku, niti nakon proteka određenog roka, već je tek nakon dopisa suda od 31. svibnja 2000. sud podneskom od 12. listopada 2000. izvijestila o svojim dispozicijama u postupku, iako je napominje se, navedeni dopis suda podnositeljica uredno primila 9. lipnja 2000.
Navedenim pasivnim ponašanjem i neiskazanim interesom za postupak podnositeljica je, računajući od početaka, za ovaj Sud pravno relevantnog razdoblja (5. studenoga 1997.) do 12. listopada 2000., doprinijela duljini postupka.
Međutim, Ustavni sud ocjenjuje da je, unatoč navedenom ponašanju podnositeljice, podnositeljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer je sud u navedenom razdoblju također iskazao neaktivnost, iako je imao na raspolaganju procesne mogućnosti za ubrzanje postupka, koje je međutim propustio iskoristiti. Navedeno posebno imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, kao postupku hitne naravi. Također utvrđena je potpuna neaktivnost suda i u razdoblju od 4. prosinca 2002. do 19. studenoga 2003. godine.
Doprinos podnositeljice duljini postupka, Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog utvrđene povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak – radni spor u ovom predmetu traje dulje od deset (10) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, vrstu postupka, neaktivnost i neučinkovitost suda, te okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj, vrstu postupka i doprinos podnositeljice duljini postupka.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4713/2005
Zagreb, 20. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.