HRVATSKI SABOR

2527

Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor na sjednici 13. listopada 2006., donio je

NACIONALNU POLITIKU

ZA PROMICANJE RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA 2006.–2010.

I. UVODNA NAPOMENA

Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova osnovni je strateški dokument Republike Hrvatske koji se donosi s ciljem uklanjanja diskriminacije žena i uspostavljanja stvarne rav­nopravnosti spolova provedbom politike jednakih mogućnosti za razdoblje od 2006. do 2010. godine.

Politika ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena, kao jedno od temeljnih načela demokratskog ustroja i društvenog poretka u Republici Hrvatskoj, prihvaćena je na najvišoj državnoj razini odlukama Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora te donošenjem nacionalnih strateških planova za djelovanje 1997. i 2001. godine. Nakon prve Nacionalne politike za promicanje jednakosti, koju je Vlada Republike Hrvatske usvojila 1997. godine za razdoblje do 2000. godine, te druge Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2001.–2005. usvojene jednoglasno 2001. godine u Hrvatskom saboru, treća Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova (u daljnjem tekstu: Nacionalna politika) nastavlja se na tradiciju prethodnih temeljnih političkih opredjeljenja i ciljeva, redefinirajući nacionalne prioritete, načine provedbe i poduzimanje posebnih mjera sukladno izmijenjenim društvenim i politič­kim okolnostima te ostvarenom napretku. Donošenjem državnih planova za djelovanje potvrđuju se obveze preuzete prihvaćenjem Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje na Četvrtoj svjetskoj konferenciji UN-a o ženama održanoj u Pekingu 1995. godine te se nastavlja s politikom razvoja ljudskih prava bez diskriminacije na temelju spola, kao jednom od suštinskih obilježja demokracije i vladavine prava.

Polazeći od pozitivnih primjera dviju prijašnjih nacionalnih politika, ali i uočenih nedostataka i poteškoća pri provedbi pojedinih programskih zadaća, Nacionalna politika za sljedeće petogodiš­nje razdoblje sadrži program djelovanja temeljen na već usvojenoj osnovnoj strukturi posebno izdvojenih kritičnih područja, ali uz znatno veće uvažavanje stvarnih mogućnosti primjene određenih mjera i aktivnosti, kako u njihovim sadržajnim, tako i vremenskim projekcijama. Pristup izradi mjera za poboljšavanje položaja žena u političkom, socijalnom, gospodarskom, kulturnom i javnom životu usmjeren je unaprjeđivanju cjelovitog sustava zaštite i promicanja ravnopravnosti spolova i njihovu uključivanju u sva područja društvenog života radi ostvarenja općih ciljeva Nacionalne politike. Oni obuhvaćaju: 1) Unapređenje promicanja i zaštite ljudskih prava žena, 2) Stvaranje jednakih mogućnosti na tržištu rada, 3) Uvođenje rod­no osjetljivog odgoja i obrazovanja, 4) Uravnoteženje sudjelovanja žena i muškaraca u procesima odlučivanja, 5) Suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama, 6) Unapređenje sustava zdravstvene zaštite žena i 7) Daljnje osnaživanje institucionalnih mehanizama i metoda provedbe politike jednakih mogućnosti.

Sastavni dio strateškog okvira za promicanje ravnopravnosti spolova čine i druge nacionalne politike, programi i strategije u kojima su definirani ciljevi i propisane mjere za unapređivanje provedbe politike ravnopravnosti spolova i općeg društvenog polo­žaja, ne samo ukupne populacije žena već i pojedinih ciljanih skupina. Polazeći od potrebe sinteze i interakcije većeg broja spomenutih doku­menata kao važnog preduvjeta uspostave cjelovitog sustava promicanja ravnopravnosti spolova, Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova kao svoj sastavni dio uključuje i predmet­ne ciljeve i aktivnosti sadržane u: Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji 2005.–2007. i Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji; Akcijskom planu Desetljeća za uključivanje Roma 2005.–2010.; Nacionalnom programu za Rome 2003.; Nacio­nalnom programu za suzbijanje trgovanja ljudima 2005.–2008.; Nacionalnom akcijskom planu zapošljavanja 2005.–2008.; Zaključcima 51. sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća o položaju žena na tržištu rada (2004.); Strategiji razvitka službene statistike Republike Hrvatske 2004.–2012. i Programu statističkih aktivnosti Republike Hrvatske 2004.–2007.; Nacionalnom Izvješću Vlade Republike Hrvatske o provedbi ciljeva Milenijske deklaracije UN-a; Nacionalnom programu Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji te Nacionalnoj strategiji zdravstva za razdoblje od 2006. do 2011. godine i drugima.

Strateški pristup temelji se i na obvezama koje su preuzete potpisivanjem međunarodnih ugovora, provođenju preporuka UN-ovog Odbora za uklanjanje diskriminacije žena te zadaćama u procesu pristupanja Europskoj uniji. Polazeći od činjenice da je ravnoprav­nost spolova jedno od temeljnih načela prava Europske zajednice, a osiguranje jednakih mogućnosti i suzbijanje spolne diskriminacije opći cilj i sastavni dio njezinih programa i politika, Hrvatska se kao država kandidatkinja obvezala provoditi i Okvirnu strategiju Zajednice o ravnopravnosti spolova. Svrha je sustavno obavještavati građanke i građane o politici, pravnim propisima i mjerama koje se poduzimaju radi dugoročnog promicanja rodne jednakosti. Time se pridružujemo zajedničkim ciljevima i zajedničkoj viziji zemalja EU o postizanju stvarne ravnopravnosti muškaraca i žena, kao preduvjeta za djelatno demokratsko društvo u kojemu je poštivanje ljudskih prava mjerilo njegova napretka.

Pravna podloga za donošenje Nacionalne politike za ravnoprav­nost spolova uvedena je u hrvatsko zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o ravnopravnosti spolova (»Narodne novine«, br. 116/03.), prema kojemu ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnoga i privatnoga života, da imaju jednaki status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

II. PRAVNA OSNOVA

Na prijedlog Vlade Republike Hrvatske Hrvatski sabor usvaja Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova na temelju članka 80. Ustava, kao akt kojim se izražava politika predstavničkog tijela građana i nositelja zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Pravna osnova za donošenje Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova, za razdoblje od 2006. do 2010. godine, sadržana je u odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova, kojim su utvrđene opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Članak 3. Ustava propisuje da je ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Donošenje Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova osigurava provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova propisanu člankom 18. stavkom 2., kojim se Uredu za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske nalaže izrada nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova te nadzor njezine provedbe.

Donošenje Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova izravna je provedba i članka 10. Zakona koji traži uvođenje posebnih mjera što se utvrđuju propisima kojima se uređuju pojedina područja javnog života, kao i obveze iz članka 11. prema kojima su državna tijela obvezna primjenjivati posebne mjere i donijeti planove djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova.

Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova usvaja se i slijedom obveza preuzetih pristupanjem Republike Hrvatske UN-ovoj Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena kao »međunarodnom ugovoru koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom i objavljen, a koji je na snazi, (te) čini dio unutarnjega poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi je iznad zakona«.

U procesu pristupnih pregovora s Europskom unijom donošenje i provedba Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova ujedno znači donošenje i provedbu jednog od važnih strateš­kih dokumenata kojim se ispunjavaju politički kriteriji za članstvo, vezano za daljnje usklađivanje zakonodavstva s pravnom stečevinom EU i unapređivanje politike jednakih mogućnosti.

Odredbe Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova zasnivaju se na nacionalnim zakonodavnim i drugim propisima te potvrđuju sadržaje jamstava ravnopravnosti spolova koji su sastavni dio međunarodnog prava, pravne stečevine Europske zajednice, UN-ove Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, konvencijama Međunarodne organizacije rada, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava te Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje.

III. MEĐUNARODNE OBVEZE

Međunarodne i međunarodno pravne obveze Republike Hrvatske na području zaštite ljudskih prava žena i provedbe politike jednakih mogućnosti proizlaze iz temeljnih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, odnosno iz njezina članstva u Ujedinjenim narodima i Vijeću Europe, kao i preuzetim obvezama u procesu pridruživanja Europskoj uniji.

1. Instrumenti Ujedinjenih naroda

Pristupajući Pekinškoj deklaraciji i Platformi za djelovanje, usvojenoj 1995. godine u Pekingu na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama, i njezinim dopunama usvojenim u New Yorku na 23. Posebnom zasjedanju Opće skupštine UN-a 2000. godine, kao i Završnoj Deklaraciji UN Komisije o položaju žena iz 2005. godine kojom se obilježila deseta obljetnica njezina usvajanja, Hrvatska se obvezala na poduzimanje daljnjih akcija osiguranja njihove pune i ubrzane provedbe, uključujući i donošenje nacionalne strategije i akcijskog plana za unapređenje položaja žena i uspostavljanje rav­nopravnosti spolova.

Republika Hrvatska je, kao stranka UN-ove Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, notifikacijom o sukcesiji od 8. listopada 1991., osudila diskriminaciju žena i obvezala se na primjenu načela i standarda sadržanih u Konvenciji putem poduzimanja odgovarajućih posebnih mjera u društvenom, političkom/zakonodavnom, gospodarskom i kulturnom području, radi ostvarivanja stvarne ravnopravnosti spolova. Sukladno odredbama Konvencije o redovitom dostavljanju izvješća o napretku ostvarenom u njezinoj primjeni UN-ovom Odboru za uklanjanje diskriminacije žena, Republika Hrvatska je nakon inicijalnog Izvješća podnesenog Odboru 1994. godine za razdoblje 1990.–1994. godine i razmatranog 1998. godine, u listopadu 2003. godine podnijela Drugo i treće periodično izvješće za razdoblje od 1995. do 2003. godine. Izvješće je, na zah­tjev Odbora, pismeno nadopunjeno dodatnim odgovorima u rujnu 2004. godine i razmatrano u siječnju 2005. godine na njegovoj 673. i 674. sjednici (CEDAW/C/CRO/2-3). U usvojenim Zaključnim komentarima Odbor je zauzeo pozitivna stajališta o zakonodavnim i institucionalnim promjenama u Republici Hrvatskoj, ali i istaknuo glavna područja zabrinutosti te pozvao na poduzimanje odgovarajućih mjera i dostavljanje odgovora u objedinjenom Četvrtom i petom periodičnom izvješću 2009. godine. Odbor je u svojim preporukama posebice istaknuo potrebu usmjeravanja prioritetne pozornosti na sljedeća kritična područja:
– dostavljanje više podataka o položaju žena pripadnica nacionalnih manjina i žena s invaliditetom,
– osiguranje brze, dosljedne i učinkovite primjene antidikriminacijskog zakonodavstva,
– nedostatno upoznavanje sudaca, osoblja odgovornog za provedbu zakona, poslodavaca i pravnika s reformom zakonodavstva,
– nedostatnost statističkih podataka razvrstanih po spolu i analize utjecaja politika i programa usmjerenih ka uklanjanju diskriminacije žena,
– kadrovsko i financijsko jačanje Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske radi učinkovitijeg provođenja njegova mandata, bolju koordinaciju i suradnju među različitim mehanizmima za ravnopravnost spolova kao i suradnju sa civilnim društvom,
– osiguravanje jednakih mogućnosti za žene i muškarce na tržištu rada,
– uklanjanje diskriminacije Romkinja u zapošljavanju, obrazovanju, sudjelovanju u javnom životu i odlučivanju, zdravstvenoj zaštiti i stjecanju prava na državljanstvo,
– provedbu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Nacionalne strategije za zaštitu od nasilja u obitelji te vezano uz to potrebnu edukaciju,
– uklanjanje stereotipa u nastavnim planovima i programima, kao i udžbenicima, o spolnim ulogama te potrebu educiranja nastav­nog kadra o pitanjima ravnopravnosti spolova,
– povećanje zastupljenosti žena u strukturama lokalnih vlasti,
– jačanje napora u borbi protiv trgovanja ženama i djevojčicama i suzbijanje iskorištavanja žena prostitucijom, uključujući primjenu Operativnog plana za suzbijanje trgovine ljudima.

Uz Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, kao temeljnom međunarodno pravnom aktu iz područja zaštite i promicanja ljudskih prava žena, Republika Hrvatska se kao država članica Ujedinjenih naroda obvezala i na provedbu ciljeva sadržanih u Milenijskoj deklaraciji – političkom dokumentu UN-a za 21. stoljeće usvojenom na 55. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda u rujnu 2000. godine. Sukladno međunarodnom dogovoru o razvojnim ciljevima, sve države članice dužne su izraditi osnovno nacionalno izvješće, kao i periodična izvješća kojima će se pratiti napredak u provedbi ciljeva Milenijske deklaracije. Uz smanjenje relativnog siromaštva, jamstva obrazovanja za sve, smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece, poboljšanje zdravlja majki, borbu protiv HIV/AIDS-a, tuberkuloze i drugih bolesti, osiguranja održivog razvoja i globalne suradnje, posebno je izdvojen problem rav­nopravnosti spolova i osnaživanja žena kao milenijski cilj broj 3. U Nacionalnom izvješću o provedbi ciljeva Milenijske deklaracije, koje je Vlada Republike Hrvatske usvojila i dostavila glavnom tajniku UN-a u rujnu 2004. godine, definirani su, u suradnji s nevladinim udrugama, sljedeći strateški razvojni ciljevi i prioriteti u području ravnopravnosti spolova do 2015. godine: 1) uvođenje rodno osjetljivog obrazovanja u nastavne planove i programe; 2) povećanje sudjelovanja žena u procesu donošenja političkih odluka; 3) ekonomsko osnaživanje žena; 4) suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama; 5) unapređenje vođenja statističkih podataka; 6) jačanje medijske podrške ravnopravnosti spolova; 7) usklađivanje privatnog i profesionalnog života; 8) osnaživanje institucionalnih mehanizama i 9) jačanje civilnog društva.

Uz navedene instrumente potrebno je istaknuti i značenje Međunarodne organizacije rada (ILO) s obzirom na to da je Repub­lika Hrvatska ratificirala određeni broj konvencija Međunarodne organizacije rada (primjerice: Konvenciju br. 111 o diskriminaciji u zaposlenju i zanimanju, Konvenciju br. 100 o jednakosti plaća, Konvenciju br. 156 o radnicima s obiteljskim obvezama, Konvenciju br. 103 o zaštiti materinstva), te je 2000. godine postala članicom njezinoga upravnog tijela. Ratificirane konvencije sadrže obveze u području tržišta rada, a obuhvaćene su i ovim dokumentom.

Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje 2006.–2010. godine integrira ciljeve i mjere UN-ove Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, uključujući Zaključne komentare UN-ovog Odbora za uklanjanje diskriminacije žena, Pekinške platforme za djelovanje i Milenijskih razvojnih ciljeva, čime se potvrđuju načela Deklaracije UN-ovog Odbora za uklanjanje diskriminacije žena iz srpnja 2005. godine o uključivanju rodne perspektive putem pune i učinkovite primjene odredaba Konvencije kao preduvjeta za postizanje Milenijskih razvojnih ciljeva u strategiji unapređivanja ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj.

Napomena: ostale odredbe, prilozi i dodaci ispušteni su u ovom info pregledu