USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2544

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnio M. M. iz Z., kojeg zastupa odvjetnik A. J. iz Z., na sjednici održanoj 21. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Gžn-1322/06 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. M. iz Z., K. 19, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 26. siječnja 2005. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 13. ožujka 1995. godine podnio kod Općinskog suda u Zagrebu tužbu radi naknade štete protiv I. B. i D. I.
Ročište zakazano za 19. listopada 1995. godine nije održano.
Ročišta su održana 18. travnja 1996. godine i 20. studenoga 1997. godine. Niti na jedno od navedenih ročišta zbog neuredne dostave, nije pristupio I-tuženik.
Na ročištu održanom 16. travnja 1998. godine saslušan je pod­nositelj na okolnost imovnog stanja.
Ročište zakazano za 6. srpnja 1998. godine odgođeno je zbog bolesti suca.
Podnescima od 22. srpnja 1998. godine i 15. rujna 1998. godine podnositelj je tražio zakazivanje ročišta.
Na ročištu održanom 9. veljače 1999. godine saslušani su pod­nositelj i II-tuženik, dok se poziv za I-tuženika vratio s naznakom »nije tražio«.
Podneskom od 17. veljače 1999. godine podnositelj je dostavio dokumentaciju, te predložio provođenje vještačenja. Navedeni pod­nesak sud je u nekoliko navrata pokušavao dostaviti I-tuženiku, međutim pismeno je svaki puta vraćeno s naznakom »nije tražio«.
Podneskom od 6. travnja 1999. godine podnositelj je dostavio adresu I-tuženika, te predložio da mu se poziv uruči putem sudskog dostavljača.
Podnescima od 6. svibnja 1999., 9. lipnja 1999., 12. srpnja 1999. i 1. rujna 1999. godine, podnositelj je požurivao postupanje suda.
Rješenjem od 28. rujna 1999. godine sud je odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem.
Podneskom od 12. listopada 1999. godine podnositelj je dostavio dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje.
Vještaci su dostavili nalaz i mišljenje 21. listopada 1999. godine.
Podneskom od 22. studenoga 1999. godine podnositelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.
Podneskom od 3. prosinca 1999. godine I-tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.
Ročište zakazano za 15. svibnja 2000. godine nije održano zbog bolesti suca.
Ročište je održano 10. studenoga 2000. godine.
Podneskom od 17. studenoga 2000. godine podnositelj je dostavio zdravstveni karton i liječničku dokumentaciju.
Podneskom od 23. ožujka 2001. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.
Ročište zakazano za 4. listopada 2001. godine nije održano zbog bolesti suca.
Ročište zakazano za 12. ožujka 2002. godine je odgođeno jer je poziv za I-tuženika vraćen s naznakom »obaviješten nije podigao pošiljku«.
Podneskom od 20. ožujka 2002. godine podnositelj je dostavio dokaz o uplati predujma za sudskog dostavljača.
Na ročištu održanom 4. studenoga 2002. godine, saslušan je vještak.
Podneskom od 11. studenoga 2002. godine podnositelj je zatražio zakazivanje sljedećeg ročišta.
Ročište je održano 7. listopada 2003. godine, te je određeno provođenje dokaza dopunskim saslušanjem vještaka.
Ročište zakazano za 6. lipnja 2004. godine je odgođeno jer je poziv za I-tuženika vraćen s naznakom »obaviješten nije podigao pošiljku«.
Ročište zakazano za 16. rujna 2004. godine odgođeno je jer poziv nije mogao biti uručen I-tuženiku zbog promjene adrese.
Podneskom od 24. rujna 2004. godine podnositelj je dostavio novu adresu I-tuženika.
Na ročištu održanom 21. travnja 2005. godine, zaključena je glavna rasprava.
Presuda je objavljena 3. svibnja 2005. godine i otpremljena strankama 9. svibnja 2005. godine.
Podnositelj je 19. svibnja 2005. godine podnio žalbu.
30. svibnja 2005. godine žalbu je podnio II-tuženik.
Zbog nemogućnosti dostave presude I-tuženiku, podneskom od 5. listopada 2005. godine podnositelj je dostavio dokaz o uplati predujma za sudskog dostavljača.
Od 7. travnja 2006. godine spis se nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu, te se vodi pod brojem: Gžn-1322/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Pravo važno za ovaj ustavnosudski postupak sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbi članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Postupak je započeo 13. ožujka 1995. godine, tužbom podnositelja radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 26. siječnja 2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, deset (10) mjeseci i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset i jedan (21) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu. Tek nakon više od deset godina postupanja u predmetu, donijeta je prva meritorna odluka. Iako je tijekom cijelog postupka postojao problem dostave pismena prvotuženiku, u razmatranom razdoblju bila su dva razdoblja neaktivnosti suda koja nisu bila uvjetovana ponašanjem stranaka u postupku. Prvo razdoblje neaktivnosti trajalo je od 16. travnja 1998. godine do 9. veljače 1999. godine, a drugo od 3. prosinca 1999. godine do 12. ožujka 2002. godine što sveukupno iznosi oko tri godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka, već je naprotiv, brojnim podnescima požurivao rad suda.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale vođenje postupka u trajanju od deset godina pred sudom prvog stupnja.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak do podnošenja ustav­ne tužbe trajao devet (9) godina, deset (10) mjeseci i trinaest (13) dana, odnosno u razmatranom, pravno relevantno razdoblju sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset i jedan (21) dan. Imajući u vidu okolnost da se postupak tijekom relevantnog razdoblja vodio samo pred sudom prvog stupnja, koji je prvu meritornu odluku donio nakon više od deset godina postupanja, neaktivnost suda u trajanju od oko tri godine, kao i okolnost da postupak još uvijek nije pravomoćno okončan, Ustavni sud utvrđuje da je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-442/2005
Zagreb, 21. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.