USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2545

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio I. M. iz S., zastupan po majci M. M. iz S., kao zakonskoj zastupnici, na sjednici održanoj 21. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-1354/05 (raniji broj: P-1679/88) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe, I. M. iz S., zastupan po majci M. M. iz S., određuje se primjerena naknada, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 7. listopada 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 19. listopada 1988. pred Općinskim sudom u Splitu tužbom M. M. i podnositelja, zastupanog po majci M. M., kao zakonskoj zastupnici, protiv tuženika ZOIO »C.« Z. – Zajednica rizika osiguranja motornih vozila Z. – Filijala S., S., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao ukupno pet­naest (15) ročišta za glavnu raspravu, odredio je i proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i zakonske zastupnice podnositelja M. M. i predloženog svjedoka, zaključio je glavnu raspravu pa je preotvorio, podnositelji su podneskom od 3. ožujka 1993. subjektivno preinačili tužbu na način da su kao trećetužitelja označili Ć. M. i J. M., te je od nadležnih institucija zatražio određene podatke.
Postupak se najprije vodio pred sudom prvog stupnja, kada je predmet u povodu žalbi treće i četvrtotužitelja (u odnosu na točku IV. i V. izreke prvostupanjske odluke) i tuženika (u odnosu na prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom II., III., IV. i V. izreke prvostupanjske odluke), izjavljenih protiv prvostupanjske odluke broj: P-1679/88 od 7. srpnja 1994. dostavljen Županijskom sudu u Splitu, koji je svojom odlukom broj: Gž-2830/94 od 7. studenoga 1994. djelomično odbio žalbu tuženika i u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku odluku (točka II. izreke prvostupanjske odluke), dok je u preostalom dijelu prvostupanjsku odluku ukinuo (točka III., IV. i V. i VI.) i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Žalbu treće i četvrtotužitelja viši sud je, uslijed ukidanja točke IV. i V. izreke prvostupanjske odluke našao bespredmetnom.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće relevantne radnje u postupku relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– dopisima od 13. ožujka 1998. i 15. srpnja 1998. sud je ponov­no od Doma za umirovljenike »L.« i »Z.« zatražio podatke o cijeni koštanja sata pružanja tuđe njege i pomoći za određeno razdoblje;
– ročište je održano 17. kolovoza 1998., a na ročištu održanom 9. listopada 1998. sud je podnositelju i treće i četvrtotužitelju naložio dostavu dokumentacije u odnosu na tužiteljicu J. M.;
– na ročištu održanom 12. studenoga 2001. glavna rasprava je odgođena zbog pokušaja mirnog rješavanja spora;
– na ročištu održanom 9. siječnja 2002. sud je odredio provođenje dokaza dopunskim vještačenjem po vještaku za promet;
– na ročištu održanom 14. veljače 2002. sud je konstatirao u zapisnik da je imenovani vještak preuzeo spis radi izrade nalaza i mišljenja;
– podneskom od 18. listopada 2000. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 22. travnja 2002. glavna rasprava je odgođena radi očitovanja stranaka, na ročištu, zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka;
– na ročištu održanom 10. lipnja 2002. sud je glavnu raspravu zaključio;
– protiv odluke suda broj: P-2334/94 od 10. lipnja 2002. podnositelj je 31. listopada 2002. izjavio žalbu (u odnosu na točku I. izreke odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja radi isplate dospjele naknade za pomoć i njegu druge osobe te za rentu iz istog osnova), u povodu koje je Županijski sud u Splitu odlukom broj: Gž-176/03 od 9. svibnja 2005. ukinuo točku I. i III. izreke (troškovi postupka) prvostupanjske odluke te predmet vratio sudu prvog stup­nja na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 21. rujna 2005. određeno je saslušanje zakonske zastupnice podnositelja M. M.;
– na ročištu održanom 9. studenoga 2005. glavna rasprava je odgođena, a rješenjem suda broj: P-1354/05 od 3. siječnja 2006. sud je ročište zakazano za 24. siječnja 2006. odgodio zbog rasporeda uredujućeg suca na druge poslove.
U trenutku donošenja odluke Suda, u predmetu nije zakazano ročište za glavnu raspravu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 19. listopada 1988. pred Općinskim sudom u Splitu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarod­ni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 7. listopada 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno šesnaest (16) godina, jedanaest (11) mjeseci i sedam­naest (17) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i jedan (1) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred sudom prvog stupnja, koji je, od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao više ročišta, zatražio određene podatke, odredio je i proveo dopunsko prometno vještačenje, te je zaključio glavnu raspravu.
U povodu žalbe podnositelja, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje koji je svojom odlukom ukinuo pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke presude, te pred­met u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U ponovnom postupku održana su dva (2) ročišta za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju od skoro sedamnaest (17) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost redov­nih sudova, značaj koji ovaj postupak ima za podnositelja, kao i okolnost da podnositelj nije doprinio duljini postupka, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razum­nom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4073/2005
Zagreb, 21. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.