USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2546

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnio G. P. iz Z., kojeg zastupa D. R., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 21. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-2105/86 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, G. P. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 18. studenoga 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 10. srpnja 1986. tužbom pod­no­sitelja protiv društva »C.« ZOIO Z. (Filijala K.), radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je zaprimio odgovor na tužbu tuženika, održao je dva (2) ročišta (od čega je jedno odgodio zbog neuredne dostave poziva tuženiku), saslušao je svjedoke, te je rješenjem od 16. srpnja 1987. odredio provođenje dokaza sudsko-medicinskim vještačenjem, po vještaku za logopediju, Fonijatrijskog centra, ORL Klinike, Šalata 4.
Podneskom od 27. listopada 1997. podnositelj je predložio sudu da se od bolnice na Šalati, bez obzira da li je provedeno vještačenje, zatraži povrat spisa.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– podneskom od 28. travnja 1998. podnositelj je ponovno pred­ložio povrat spisa;
– dopisom od 8. rujna 1998. sud je zatražio od Zavoda za vještačenje, Kliničkog bolničkog centra Šalata, povrat spisa, na što je pozvana institucija dopisom od 1. listopada 1998. odgovorila da to nisu u mogućnosti učiniti budući da u sklopu te institucije nije postojao Zavod za vještačenje, te da se spis vjerojatno nalazi kod Medicinskog fakulteta u Zagrebu;
– podneskom od 26. lipnja 2001. podnositelj je predložio sudu zakazivanje ročišta radi provedbe rekonstrukcije spisa;
– dopisima od 14. prosinca 2001., 30. rujna 2002. i 12. ožujka 2003. sud je od Medicinskog fakulteta u Zagrebu zatražio povrat spisa;
– podneskom od 30. prosinca 2003. podnositelj je ponovno pred­ložio zakazivanje ročišta radi provedbe rekonstrukcije;
– rješenjem broj: 23 Su-852/04 od 1. srpnja 2004. sud je odredio provođenje postupka rekonstrukcije konkretnog parničnog spisa;
– na ročištu održanom 6. listopada 2004. sud je obvezao stranke na dostavu sve raspoložive dokumentacije kako bi se postupak rekonstrukcije mogao dovršiti, što su tuženik i podnositelj učinili podneskom od 12. listopada 2004. godine;
– na ročištu održanom 10. veljače 2005. sud je zapisnikom utvrdio da je postupak rekonstrukcije spisa dovršen, te je sud odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka i podnositelja;
– na ročištu održanom 4. svibnja 2005. sud je saslušao nazoč­nog svjedoka i podnositelja, te je odredio daljnje saslušanje svjedoka i provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku neurologu;
– podneskom od 18. svibnja 2005. podnositelj je dostavio traženu presliku zdravstvenog kartona te dokaz (uplatnicu) o izvršenoj uplati predujma na ime troškova vještačenja;
– na ročištu održanom 16. studenoga 2005. sud je zapisnikom utvrdio da je podnesak podnositelja od 18. svibnja 2005. sucu u rad dostavljen iz »Pn« pisarnice suda na dan održavanja ročišta, te je sud proveo dokaz saslušanjem podnositelja;
– rješenjem od 18. studenoga 2005. sud je odredio provođenje medicinskog vještačenja po vještaku neurologu, te je navedeno rješenje, rješenjem od 9. prosinca 2005. stavio van snage u dijelu koji se odnosi na osobu vještaka te je odredio provođenje vještačenja po vještaku neuropedijatru epileptologu;
– dana 10. srpnja 2006. održano je ročište na kojem je glavna rasprava odgođena radi saslušanja imenovanog vještaka, te je iduće ročište zakazano za 16. listopada 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 10. srpnja 1986. tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 18. studenoga 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devetnaest (19) godina, četiri (4) mjeseca i sedam (7) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i dvanaest (12) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao ročište radi provedbe rekonstrukcije spisa, te je u nastavku postupka održao četiri (4) ročišta za glavnu raspravu, odredio je i proveo dokaz saslušanjem svjedoka i podnositelja, te je odredio i proveo medicinsko vještačenje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nije doprinio duljini postupka.
Međutim, valja ukazati, iako je to izvan pravnog relevantnog razdoblja unutar kojeg Sud utvrđuje povredu prava podnositelja na suđenje u razumnom roku, da je na ukupnu duljinu konkretnog postupka bitno utjecalo pasivno ponašanje podnositelja prije 5. studenoga 1997. Naime, takvo pasivno ponašanje podnositelja, uz neaktivnost suda, velikim je djelom utjecalo na nastanak zastoja u postupku u razdoblju duljem od deset (10) godina, što je Sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade podnositelju zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi pred sudom prvog stupnja u ukupnom trajanju od preko devetnaest (19) godina, bez da je odlučeno o tužbenom zahtjevu, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno imajući u vidu neučinkovitost suda (podnesak podnositelja od 18. svibnja 2005. sucu u rad dostavljen je tek 16. studenoga 2005.) kao i njegovu neaktivnost u razdoblju i to: od 5. studenoga 1997. do 8. rujna 1998., od 1. listopada 1998. do 14. prosinca 2001., od 14. prosinca 2001. do 30. rujna 2002., od 30. rujna 2002. do 12. ožujka 2003., te od 12. ožujka 2003. do 1. srpnja 2004. godine.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postup­ka, izrazitu neaktivnost i neučinkovitost suda, kao i okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4578/2005
Zagreb, 21. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.