USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2550

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnio F. D. iz R., na sjednici održanoj 28. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-7391/97 (ranije: P-3708/93), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«, a nakon toga je dužan donijeti odluku u predmetu koji se pred istim sudom vodi pod brojem: O-7511/91, također u najkraćem mogućem roku ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od donošenja pravomoćne odluke u parničnom postupku.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe F. D. iz R., R. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 11. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parnič­nog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. 21. veljače 1992. godine održana je pred Općinskim sudom u Zagrebu ostavinska rasprava iza M. R., tete podnositelja ustavne tužbe.
Rješenjem suda, broj: O-7511/91 od 15. travnja 1993. utvrđen je prekid ostavinskog postupka, jer između oporučnih nasljednika postoji spor, te su upućeni na parnicu.
Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja i još četvorice tužitelja pred Općinskim sudom u Zagrebu 11. svibnja 1993. godine, protiv tužene C. K., radi utvrđenja pravne nevaljanosti pismene oporuke koju je sačinila oporučiteljica M. R.
Parnični postupak se je vodio pod brojem: P-3708/93, te je do 5. studenoga 1997. godine održano devet ročišta, 23. lipnja 1993., 10. rujna 1993., 14. listopada 1993., 22. studenoga 1993., 2. ožujka 1995., 31. ožujka 1995., 24. travnja 1995. i 25. svibnja 1995., na kojem je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda, broj: P-3708/93, kojom je utvrđeno da je oporuka pravno nevaljana. Protiv navedene presude tužena je podnijela žalbu, te je povodom prijed­loga tužene održano ročište za povrat u prijašnje stanje 26. ožujka 1996. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-2715/97 od 4. studenoga 1997. ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje.
Na ročištu 5. veljače 1998. stranke su dostavile daljnju medicinsku dokumentaciju za oporučiteljicu, dok je na ročištu 7. srpnja 1999. saslušana svjedokinja E. K., a na ročištu održanom 7. prosinca 1999. svjedok F. J., te dr. I. K. dao dopunu nalaza i mišljenja.
Zatim su održana ročišta 24. travnja 2001., 22. svibnja 2001., na kojem se je liječnik očitovao na prigovore tužene, dok su na ročištu 18. ožujka 2002. saslušani svjedoci.
Na ročištu 26. studenoga 2002. saslušane su stranke, a na ročištu 14. siječnja 2003. svjedokinja E. K. i podnositelj.
Na ročištu 11. lipnja 2003. saslušani su svjedoci V. R. i I. M., te je sud raspravnim rješenjem odredio da će se izvesti dokaz novim neuropsihijatrijskim vještačenjem.
Vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 19. siječnja 2004.
Na ročištu 12. ožujka 2004. tužitelji su osporili kompetentnost vještaka, dok je ročište zakazano za 13. prosinca 2004. odgođeno radi bolesti suca.
Nakon toga održana su ročišta 2. veljače 2005., te 26. travnja 2005., na kojem je riješeno da će se izvesti dokaz vještačenjem po nadležnoj psihijatrijskoj ustanovi (Psihijatrijska bolnica V.) za forenzičku psihijatriju.
Spis je upućen Psihijatrijskoj bolnici V. 28. travnja 2005.
Sud je dopisom od 12. srpnja 2005. pozvao tužitelje na uplatu predujma, te ponovo 20. srpnja 2005., 29. kolovoza 2005. i 8. rujna 2005.
Tužitelji su uz podnesak od 6. listopada 2005. dostavili potvrdu o uplaćenom predujmu za vještačenje.
Psihijatrijska bolnica Vrapče dostavila je sudu nalaz i mišljenje 7. travnja 2006.
Sljedeće ročište zakazano je za 6. studenoga 2006.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ostavinski postupak započeo je 21. veljače 1992. godine kada je iza pokojne M. R., tete podnositelja ustavne tužbe održana ostavinska rasprava.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 11. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, osam (8) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevant­nom razdoblju parnični postupak cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i šest dana. Tijekom tog razdoblja sud je od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao deset ročišta i proveo dva vještačenja po vještaku neuropsihijatrijske struke. S obzirom na navedeno razvidno je da je sud radio na spisu i da nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti, međutim ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka koji je i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj sudskoj stvari u kojoj je potrebno utvrditi da li je oporučiteljica zbog posljedica bolesti u vrijeme nastanka oporuke bila sposobna za rasuđivanje.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i šest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka do podnošenja ustavne tužbe od dvanaest godina, osam mjeseci i osamnaest dana, te posebno okolnost da do sada nije donijeta pravomoćna odluka već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu na moru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4840/2004
Zagreb, 28. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.