USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2555

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Jasna Omejec, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula R. H., zastupana po D. o. R. H., G.-u. o., na sjednici održanoj 3. listopada 2006. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-2097/04-2 od 20. listopada 2004., kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću broj: P-238/04 od 4. svibnja 2004. godine.
Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice B. Š., namještenice, te je podnositeljici naloženo da joj isplati iznos od 1.000,00 kn na ime božićnice i iznos od 800,00 kn na ime dara za djecu za 2000. godinu, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Podnositeljica smatra da su joj osporenim presudama povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 26. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Povrede navedenih ustavnih odredaba podnositeljica obrazlaže navodima da ugovorne strane, i to: Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, nisu do 1. studenoga 2000. godine, pa niti kasnije, postigle sporazum o visini novčanih sredstava koja bi se službeniku i namješteniku isplatila za 2000. godinu, te da nema mjesta analognoj primjeni sporazuma o visini naknade koju su ugovorne strane postigle za 1998. i 1999. godinu u svezi isplate božićnice i dara za djecu.
Pored navedenog, podnositeljica ističe da je drugostupanjski sud samoinicijativno preinačio zahtjev tužiteljice, koji je glasio samo na isplatu, u zahtjev za naknadu štete te je, primjenom članka 223. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), po slobodnoj ocjeni odredio i visinu dosuđenog iznosa.
U tom pravcu poziva se i na utvrđeno pravno stajalište ovog Suda izraženo u odlukama broj: U-III-1455/2003 od 7. travnja 2004. i U-III-795/2004 od 27. listopada 2004. godine.
Predlaže ustavnu tužbu usvojiti, ukinuti osporenu presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Ustavna tužba nije dopuštena.

3. Odredba članka 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisuje:
»Ustavni sud će rješenjem odbaciti ustavnu tužbu: ako nije nadležan; ako je ustavna tužba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva ili nedopuštena. Tužba je nedopuštena:..., ako je tužbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje,...«.
4. Tijekom ustavnosudskog postupka ocijenjeno je da je ustav­nu tužbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za njeno podnošenje u smislu članka 128. alineje 4. Ustava.
5. Slijedom navedenog, na temelju članka 72. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.
6. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4845/2004
Zagreb, 3. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.