USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2572

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. K. iz Z., kojeg zastupa B. T., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 3. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Ovrpl-3671/04 (ranije: Ipl-2657/91, Ipl-1666/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. K. iz Z., B. D. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 11. srpnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 9. rujna 1991. godine podnositelj, kao ovrhovoditelj, je podnio Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za izvršenje protiv ovršenika I. Š. pljenidbom mirovine radi izvršenja pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-3017/85.
21. listopada 1991. sud je donio rješenje o ovrsi.
Sud je 10. siječnja 1992. donio rješenje o prijenosu koje je dostavljeno ovršenikovom dužniku, Republičkom fondu za mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika Hrvatske, a koji je zaključkom suda od 7. travnja 1992. pozvan da dostavi sudu obračun kamata temeljem kojeg je izvršena isplata podnositelju.
14. svibnja 1992. sudu je dostavljen obračun kamata.
25. svibnja 1992. ovršenik je podnio prijedlog za odgodu ovrhe, dok je 15. srpnja 1992. podnio prijedlog za obustavu ovrhe uz tvrdnju da je tražbinu podmirio na način da je kod suda osnovao polog i da su mu od mirovine ustegnute 4 rate.
Zaključkom suda od 11. listopada 1993. ovršenik je pozvan da dostavi dokaze o podmirenom dugovanju.
Na ročištu 24. studenoga 1993. podnositelj je prigovorio metodi obračuna dospjelih kamata u nalazu sudskog vještaka i ostao kod metode obračuna kamata koji je dostavila banka te je predložio provođenje dopunskog financijskog vještačenja.
Vještak je nalaz i mišljenje sudu dostavio u siječnju 2004. te se o istom očitovao na ročištu 27. travnja 1994.
Rješenjem suda broj: Ipl-2657/91 od 20. svibnja 1994. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu izvršenja i prigovor. Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio žalbu 3. lipnja 1994. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 6. lipnja 1994.
Županijski sud u Zagrebu remisorno je vratio spis Općinskim sudu u Zagrebu 23. rujna 1994. jer je drugostupanjski sud ustanovio da nije razvidno tko je potpisao pobijano rješenje od 20. svibnja 1994. te je spis nakon dodatnog objašnjenja ponovno otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 24. listopada 1994.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-9808/94-2 od 4. travnja 1995. ukinuto je rješenje suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovno postupanje 23. svibnja 1995.
Na ročištu 20. rujna 1995. stranke su zatražile rok radi eventualnog sklapanja nagodbe.
Na ročištu 13. listopada 1995. stranke su iskazale da nisu postigle dogovor te je odlučeno da će se provesti vještačenje.
Podneskom od 8. studenoga 1996. podnositelj je obavijestio sud da je uplatio predujam za financijsko vještačenje.
Vještak je predmet preuzeo 3. listopada 1996.
Podneskom od 21. siječnja 1998. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta u ovom predmetu.
Sud je zaključkom od 3. veljače 2000. zatražio od vještaka hit­ni povrat predmeta i dostavu nalaza te ponovno požurnicom 10. veljače 2001.
Podneskom od 13. veljače 2001. podnositelj je zatražio da se određeni vještak izuzme iz vještačenja.
Zaključkom suda od 10. veljače 2001. vještak je pozvan da u roku od 8 dana vrati predmet sudu.
Nalaz i mišljenje sudu su dostavljeni 16. ožujka 2001.
Zaključkom suda od 21. ožujka 2001. podnositelj je pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje vještaka.
Podneskom od 19. travnja 2001. podnositelj je obavijestio sud da je protiv vještaka podnio kaznenu prijavu jer je nalaz izrađen nakon nešto više od šest godina.
Podnositelj je 22. svibnja 2001. dostavio prigovor na nalaz i mišljenje.
Nakon toga, održano je ročište 12. srpnja 2001., dok je rješenjem suda broj: Ipl-1666/95 od 14. lipnja 2002. usvojen prigovor podnositelja podnijet protiv rješenja o izvršenju od 29. studenoga 1991. Protiv tog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu 27. lipnja 2002. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 24. srpnja 2002.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžovr-1422/02-2 od 2. ožujka 2004. ukinuto je rješenje suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak 23. ožujka 2004.
Zaključkom suda od 3. listopada 2005. ponovno je određeno financijsko vještačenje, dok je za vještaka imenovana F. d.o.o. Vještak je dopisom od 29. kolovoza 2006. obavijestio sud o razlozima zbog kojih ne može izdati nalaz i mišljenje.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA OVRŠNOG POSTUPKA

Primjenu pravnog stajališta u odnosu na duljinu ovršnog postupka Ustavni sud je podrobno obrazložio u odluci broj: U-IIIA-1128/2004 od 2. veljače 2005. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 21/05.
Ovršni postupak započeo je 9. rujna 1991. godine podnošenjem prijedloga za izvršenje podnositelja protiv ovršenika I. Š.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine– Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 11. srpnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, deset (10) mjeseci i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se postupak u razmatranom razdoblju vodio pred sudom prvog i drugog stupnja u trajanju od osam godina i šest dana.
Činjenica je da se u razdoblju od 3. listopada 1996. do 16. ožujka 2001., dakle tri (3) godine, četiri (4) mjeseca i šesnaest (16) dana u razmatranom razdoblju, spis nalazio na vještačenju. Međutim, ta činjenica se ne bi mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), sud rukovodi vještačenjem.
Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP, umjesto određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka.
Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP propisano je, između ostalog, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja.
Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narod­ne novine«, broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se pridržava rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju da iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.
U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.
Polazeći od navedenih odredbi ZPP i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje u kojemu se spis nalazio na vještačenju, kao i činjenicu da je tijekom tog razdoblja Općinski sud u Zagrebu, izuzev zaključaka od 3. studenoga 2000. i 10. studenoga 2001., kojima je požurivao vještaka, bio cijelo vrijeme neaktivan, Ustavni sud je ocijenio da Općinski sud u Zagrebu predmetni postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka.
Postupak je i dalje u tijeku pred Općinskim sudom u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST OVRŠNOG PREDMETA

Prosuđujući složenost konkretnog ovršnog predmeta u svjetlu općih pravnih obilježja ovršnog postupka u Republici Hrvatskoj, Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu, s obzirom da su nalazi vještaka o načinu obračuna kamata bili proturječni te je sud morao odrediti dodatna vještačenja.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se ovrha u razmatranom razdoblju vodi u trajanju duljem od osam godina te da ovršni postupak još nije dovršen. Ustavni sud posebno napominje da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerovnika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. U konkretnom postupku, s obzirom na razdoblje neaktivnosti suda tijekom jednog duljeg razdoblja, ne može se reći da je ovrha provođena ekonomično i učinkovito iz razloga jer postupak ovrhe pljenidbom mirovine traje već dulje od trinaest godina, što se nikako ne može smatrati razumnim rokom. Stoga, Ustavni sud smatra da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom 68. Ovršnog zakona, u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3060/2005
Zagreb, 3. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.