USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio B. P. iz Z., na sjednici održanoj 20. rujna 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Ps-941/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»NN«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, B. P. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 18. studenog 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 17. srpnja 1997. tužbom M. B. iz Z. protiv podnositelja, radi sklapanja ugovora.
U razdoblju do 5. studenog 1997. u predmetu nije poduzeta niti jedna radnja.
U razdoblju nakon 5. studenog 1997. poduzete su sljedeće radnje:
– na ročištu održanom 23. travnja 1998. podnositelj je, usmeno na zapisnik, iznio odgovor na tužbu, te je sud odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka;
– na ročištu održanom na licu mjesta dana 22. svibnja 1998. saslušan je tužitelj;
– ročište zakazano za 15. rujna 1998. odgođeno je zbog bolesti podnositelja, dok je ročište zakazano za 17. studenog 1998. odgođeno zbog bolesti uredujućeg suca;
– na ročištu održanom 9. veljače 1999. sud je ponovno odredio saslušanje podnositelja i dokaza saslušanjem predloženih svjedoka;
– na ročištu održanom 24. svibnja 1999. glavna rasprava je odgođena radi očitovanja tužitelja na navode iz podneska podnositelja podnijetog na ročištu;
– na ročištu održanom 8. svibnja 2000. podnositelj je podnio protutužbu, te je sud saslušao pristiglog svjedoka;
– na ročištu održanom 4. listopada 2000. saslušan je svjedok, te je tužitelj zatražio izuzeće raspravnog suca;
– rješenjem broj: 10 Su-1488/2000 od 22. studenog 2000. Općinski sud u Zagrebu odbio je zahtjev tužitelja za izuzeće raspravnog suca;
– podneskom od 7. ožujka 2001. podnositelj je predložio sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 14. studenog 2001. sud je nastavio saslušanje svjedoka, te je tužitelj ponovno zatražio izuzeće uredujućeg suca, a koji zahtjev je prihvaćen rješenjem suda broj: 10 Su-1624/01 od 19. studenog 2001.;
– rješenjem od 26. studenog 2001. sud je pozvao podnositelja na dostavu određenih podataka;
– podneskom od 9. siječnja 2002. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 27. ožujka 2002. određeno je provođenje građevinskog vještačenja, te je sud pozvao podnositelja da uplati predujam na ime određenog vještačenja kao i da postupi po nalogu suda od 26. studenog 2001. i sudu dostavi zatražene podatke;
– rješenjem od 23. svibnja 2002. sud je ponovno pozvao podnositelja na plaćanje predujma;
– podneskom od 11. lipnja 2002. podnositelj je zatražio dodatni rok radi uplate ostatka novčanog iznosa na ime predujma;
– podneskom od 5. prosinca 2002. nasljednica pok. tužitelja izvijestila je sud da je tužitelj u međuvremenu umro te da preuzima postupak;
– podneskom od 21. veljače 2003. podnositelj je izvijestio sud da je u cijelosti uplatio određeni predujam, te je sud rješenjem od 2. studenog 2004. odredio provođenje uviđaja na licu mjesta za dan 8. veljače 2005.;
– uviđaj na licu mjesta održan je 8. veljače 2005., te je sud imenovanom vještaku naložio pismenu izradu nalaza i mišljenja;
– rješenjem od 13. lipnja 2005. sud je pozvao vještaka da izvrši povrat spisa te sudu preda pismeni nalaz i mišljenje;
– podneskom od 8. kolovoza 2005. podnositelj je predložio sudu nastavak postupka;
– rješenjem od 24. kolovoza 2005. sud je ponovno pozvao vještaka da sudu vrati spis i dostavi pismeni nalaz i mišljenje, što je vještak i učinio 15. studenog 2005.;
– rješenjem od 18. studenog 2005. sud je podnositelja pozvao na uplatu razlike predujma;
– podneskom od 22. prosinca 2005. podnositelj je sud obavijestio o djelomičnoj uplati, te sukladno izvješću suda od 13. veljače 2006., ostatak na ime razlike predujma, podnositelj do 13. veljače 2006. nije u cijelosti namirio.
– ročište za glavnu raspravu zakazano je za 25. rujna 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 17. srpnja 1997. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 18. studenog 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina i četiri (4) mjeseca, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i dvanaest (12) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao više ročišta za glavnu raspravu, saslušao tužitelja i predložene svjedoke, te je odredio i proveo građevinsko vještačenje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA-PROTUTUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj, kao tuženik-protutužitelj u parničnom postupku, manjim djelom doprinio duljini postupka, i to na način što nije sukladno nalogu suda u određenom roku dostavio određene podatke, kao i na način što je tek po proteku od skoro sedam (7) mjeseci platio predujam na ime troškova vještačenja. Također, ističe se da podnositelj nije sukladno roku iz naloga suda od 22. studenog 2005. i 28. prosinca 2005. platio razliku predujma.
Međutim, navedeno ne može opravdati duljinu konkretnog postupka pred sudom prvog stupnja u razdoblju od skoro osam (8) godina, pri čemu se ističe neaktivnost suda u razdoblju od 22. studenog 2000. do 14. studenog 2001., te u razdoblju od 6. ožujka 2003. do 12. veljače 2004.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi pred sudom prvog stupnja u ukupnom trajanju od skoro osam (8) godina, bez da je odlučeno o postavljenom zahtjevu, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost i neaktivnost suda prvog stupnja, kao i okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Budući da je podnositelj u konkretnom slučaju, ustavnom tužbom zatražio primjerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 10,00 kn, to je Ustavni sud odredio primjerenu naknadu u iznosu iz točke III. izreke odluke.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4569/2005      Zagreb, 20. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik     dr. sc. Petar Klarić, v. r.
 

IZDVOJENA MIŠLJENJA - ISPUŠTENO U OVOM PREGLEDU

Vanjski TXT linkovi: Txt-do   Textuploader   Freetexthost   Pastebay   Freetexthost

Na ovim stranicama Poslovni Forum objavljuje javno dostupan pregled samo nekih pravnih propisa, za koje smatramo da su najčešće u primjeni te stoga i najvažniji, poglavito za poduzetnike. Ignorantia iuris nocet ili u prijevodu sa latinskog: nepoznavanje prava škodi, jedno je od temeljnih pravnih načela. Nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije zabranjeno ili regulirano.