USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2577

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli T. B. i I. J., koje zastupa J. D., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 4. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Rev-774/06, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe, i to:
– T. B. iz R., K. 230, u iznosu od 9.000,00 kn i
– I. J. iz R., K. 122, u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 23. lipnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rabu pod brojem: P-148/04 (ranije: P-97/97), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Rabu i Županijskog suda u Rijeci te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Rabu broj: P-148/04 (ranije: P-97/97), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelji su 25. srpnja 1997. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Rabu protiv tuženog I. d.d. R., radi utvrđenja prava vlasništva na kčbr. 1743/79 sa 3600 m2 upisanoj u zk. ul. br. 671 k.o. K. i izdavanja tabularne isprave.
Do 5. studenoga 1997. godine održan je 30. rujna 1997. godine očevid na licu mjesta.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, održano je ročište 15. prosinca 1997. godine.
Republika Hrvatska je 18. prosinca 1997. godine podneskom prijavila stupanje u postupak u svojstvu umješača na strani tuženog.
Održano je ročište 31. kolovoza 1998. godine.
Podneskom od 8. rujna 1998. godine podnositelji su proširili tužbeni zahtjev na u tom podnesku navedene nekretnine.
Zatim su održana ročišta 1. listopada 1998. godine kada je sud donio rješenje kojim dopušta miješanje Republike Hrvatske na strani tuženog, i 23. studenoga 1998. godine kada je sud donio rješenje kojim dopušta miješanje JP »H. š.« na strani tuženog.
Podneskom od 3. studenoga 1999. godine podnositelji su predložili donošenje djelomične presude.
Na ročištu 1. prosinca 1999. godine sud je odlučio razdvojiti ovaj postupak na dva, te je donio rješenje da će se u spisu broj: P-97/97 odlučiti samo u odnosu na kčbr. 1743/79 upisanu u zk. ul. br. 671 k.o. K., dok će se u odnosu na ostale sporne nekretnine formirati zasebni spis. Zaključena je glavna rasprava u postupku P-97/97. Donesena je presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev.
Podnositelji i punomoćnik tuženog su se 15. prosinca 1999. godine odrekli prava na žalbu pa je sud utvrdio da je presuda pravomoćna.
Tuženi je 23. veljače 2000. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka navodeći da njegov punomoćnik nije imao potrebno ovlaštenje za zastupanje u postupku.
Nadalje, presuda od 1. prosinca 2000. godine nije bila dostavljena umješačima u postupku.
Republici Hrvatskoj je presuda dostavljena naknadno, to jest 15. lipnja 2000. godine, pa je ona kao umješač podnijela 30. lipnja 2000. godine prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izjavila žalbu protiv presude.
U međuvremenu, podnositelji su podneskom od 27. lipnja 2000. godine podnijeli zahtjev za izuzeće uređujućeg suca.
Općinski sud u Rabu je rješenjem, broj: P-97/97 od 11. srpnja 2000. godine, ukinuo klauzulu pravomoćnosti s presude od 1. prosinca 1999. godine.
Podnositelji su 26. srpnja 2000. godine izjavili žalbu protiv tog rješenja.
Županijski sud u Rijeci je rješenjem, broj: Gž-2512/00 od 7. veljače 2001. godine ukinuo rješenje Općinskog suda u Rabu od 11. srpnja 2000. godine i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.
Predsjednik Županijskog suda u Rijeci je rješenjem, broj: 3.Su.185/01 od 24. srpnja 2001. godine, odbio zahtjev podnositelja za izuzeće uređujućeg suca u postupku Općinskog suda u Rabu broj: P-97/97.
Nakon toga, Općinski sud u Rabu je rješenjem, broj: P-97/97 od 13. kolovoza 2001. godine, ukinuo klauzulu pravomoćnosti s presude od 1. prosinca 1999. godine.
Podnositelji su 14. rujna 2001. godine izjavili žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Rabu od 13. kolovoza 2001. godine i rješenja predsjednika Županijskog suda u Rijeci broj: 3.Su.185/01 od 24. srpnja 2001. godine.
Spis je 16. listopada 2001. godine otpremljen Županijskom sudu u Rijeci.
U međuvremenu, 14. travnja 2003. godine P. M. iz R., K. 87, je prijavio svoje sudjelovanje kao umješača u ovom postupku na strani podnositelja, te predložio da se postupak koji se vodi pod brojem: P-64/02, a u kojem je on podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na istoj nekretnini, spoji s ovim postupkom.
Županijski sud u Rijeci je donio tri rješenja. Rješenjem broj: Gž-2191/01 od 12. svibnja 2004. godine je ukinuo presudu Općinskog suda u Rabu od 1. prosinca 1999. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. Rješenjem broj: Gž-2192/01 od 12. svibnja 2004. godine potvrdio je rješenje Općinskog suda u Rabu od 13. kolovoza 2001. godine, a rješenjem broj: Gž-1747/04 od 17. svibnja 2004. godine je odbacio žalbu podnositelja protiv rješenja predsjednika Županijskog suda u Rijeci broj: 3.Su.185/01 od 24. srpnja 2001. godine.
Podnositelji su 12. srpnja 2004. godine izjavili reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-1747/04 od 17. svibnja 2004. i broj: Gž-2192/01 od 12. svibnja 2004. godine.
Općinski sud u Rabu je rješenjem, broj: P-148/04 od 19. srpnja 2004. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu.
Podnositelji su 11. kolovoza 2004. godine izjavili žalbu protiv rješenja.
Spis je 22. rujna 2004. godine otpremljen Županijskom sudu u Rijeci.
Županijski sud u Rijeci je rješenjem, broj: Gž-4079/04 od 30. ožujka 2006. godine potvrdio rješenje u dijelu u kojem je odbačena revizija protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2192/01 od 12. svibnja 2004. godine, a preinačio ga u dijelu u kojem se odbacuje revizija izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-1747/04 od 17. svibnja 2004. godine na način da se revizija ima smatrati dopuštenom.
Od 31. srpnja 2006. godine postupak se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Rabu podnijeta 25. srpnja 1997. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 23. lipnja 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset devet (29) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i osamnaest (18) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Rabu koji je bio neaktivan jednu godinu to jest od 23. studenoga 1998. do 1. prosinca 1999. godine, a presudu je donio nakon oko dvije godine. Iako presuda nije bila dostavljena umješačima u postupku, na nju je stavljena klauzula pravomoćnosti. Nakon saznanja za to i naknadne dostave presude prvi umješač je zatražio ukidanje klauzule pravomoćnosti s presude i izjavio žalbu protiv nje.
Općinski sud u Rabu je 11. srpnja 2000. godine, dakle, nakon desetak dana, donio rješenje o ukidanju klauzule pravomoćnosti s presude od 1. prosinca 1999. godine. Zatim je Županijski sud u Rijeci povodom žalbe podnositelja nakon oko šest mjeseci ukinuo to rješenje iz procesnih razloga. Naime, podnositelji su podnijeli zahtjev za izuzeće uređujućeg suca, koji je donio rješenje o ukidanju klauzule pravomoćnosti iako predsjednik Županijskog suda u Rijeci nije odlučio o tom zahtjevu. O zahtjevu za izuzeće odlučeno je 24. srpnja 2001. godine, dakle, nakon više od godinu dana od njegovog podnošenja.
Općinski sud u Rabu je 13. kolovoza 2001. godine ponovno donio rješenje o ukidanju klauzule pravomoćnosti s presude od 1. prosinca 1999. godine.
Podnositelji su izjavili žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Rabu od 13. kolovoza 2001. godine i protiv rješenja predsjednika Županijskog suda u Rijeci od 24. srpnja 2001. godine.
Spis je 16. listopada 2001. godine otpremljen Županijskom sudu u Rijeci koji je nakon oko dvije godine i sedam mjeseci donio tri rješenja. Jedno kojim je ukinuo presudu od 1. prosinca 1999. godine i predmet vratio Općinskom sudu u Rabu na ponovni postupak, drugo kojim je potvrdio rješenje o ukidanju klauzule pravomoćnosti s presude 1. prosinca 1999. godine i treće kojim je odbacio žalbu protiv rješenja predsjednika Županijskog suda u Rijeci kojim je odbijen zahtjev za izuzeće uređujućeg suca.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, podnositelji su izjavili reviziju protiv drugog i trećeg rješenja. Općinski sud u Rabu je nakon manje od mjesec dana rješenjem odbacio reviziju kao nedopuštenu. Povodom žalbe podnositelja, Županijski sud u Rijeci je nakon oko jedne godine i šest mjeseci potvrdio rješenje Općinskog suda u Rabu u dijelu kojim se odbacuje revizija protiv rješenja o ukidanju klauzule pravomoćnosti, a preinačio ga u dijelu kojim se odbacuje revizija izjavljena protiv rješenja predsjednika Županijskog suda u Rijeci kojim je odbijen zahtjev za izuzeće uređujućeg suca na način da se revizija ima smatrati dopuštenom. Stoga je sada postupak u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.
Činjenica je da se postupak do sada vodio u trajanju duljem od devet godina. Okolnost da je prvostupanjski sud jednom donio presudu nije od značaja jer tom presudom postupak nije pravomoćno okončan, to jest o pravima i obvezama podnositelja nije odlučeno. Povrh toga, uslijed odlučivanja o procesnim pitanjima od ukidanja presude 12. svibnja 2004. godine do sada još nije održano nijedno ročište pred Općinskim sudom u Rabu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe kao tužitelji u parničnom postupku nisu doprinijeli duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, sedam mjeseci i osamnaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, jedno razdoblje neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Rabu, te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2319/2004
Zagreb, 4. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.