USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2581

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio P. Ž. iz S., kojeg zastupa O. R., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 28. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Trgovački sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1597/06 (ranije P-6207/88) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Ž. P. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 6. prosinca 2005. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 16. srpnja 1988. pred Okružnim privrednim sudom u Splitu tužbom podnositelja protiv tuženika M. p. K., radi naknade štete na ime izgubljene zarade.
Do 5. studenoga 1997. postupak se najprije vodio pred Okružnim privrednim sudom u Splitu koji je održao šest (6) ročišta za glavnu raspravu, zatim je odredio i proveo medicinsko i financijsko vještačenje kao i dokaz saslušanjem imenovanih vještaka, dopustio je mješanje umješaču »C.« ZOIO, Filijala za osiguranje transporta i kredita S. miješanje na strani tuženika, te je zaključio glavnu raspravu.
U povodu žalbe tuženika izjavljene protiv prvostupanjske odluke broj: P-6207/88 od 11. lipnja 1991. predmet je dostavljen Privrednom sudu Hrvatske koji je odlukom broj: Pž-3424/91 od 18. veljače 1992. djelomično odbio žalbu te je u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku odluku, dok je u preostalom dijelu prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je rješenjem broj: P-2288/92 od 8. siječnja 1993. odredio prekid postupka budući da je odlučio kako sam neće rješavati prethodno pitanje o postojanju zdravstvene sposobnosti podnositelja za obavljanje poslova kormilara na brodu, te je odredio da će se postupak nastaviti nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred Republičkim fondom mirovinsko-invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ili kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi čekanja njegova dovršetka.
Rješenjem od 3. lipnja 1996. sud je nastavio postupak, te je 26. lipnja 1996. održao ročište na kojem je glavnu raspravu odgodio.
U razdoblju nakon 5. studenog 1997. u postupku su provedene sljedeće radnje relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– na ročištu održanom 2. prosinca 1997. sud je odredio da se konkretnom postupku spaja parnični postupak tog suda broj: P-161/96, te je glavna rasprava odgođena radi očitovanja stranaka na navode iz podnesaka zaprimljenih na ročištu;
– na ročištu održanom 10. veljače 1998. sud je odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem;
– na ročištu održanom 23. rujna 1999. glavna rasprava je odgođena na prijedlog stranaka radi pokušaja mirnog rješavanja predmetnog spora;
– na ročištu održanom 26. listopada 1999. sud je glavnu raspravu zaključio, međutim rješenjem od 26. siječnja 2000., a radi dopune postupka, sud je glavnu raspravu preotvorio;
– na ročištu održanom 30. ožujka 2000. sud je saslušao vještaka, te mu je naložio dopunu nalaza i mišljenja;
– na ročištu održanom 11. siječnja 2001. sud je tuženiku naložio dostavu dokumentacije;
– na ročištu održanom 12. travnja 2001. sud je ponovno tuženiku naložio dostavu dokumentacije, te je odredio pribaviti određene podatke;
– iduće ročište održano je 6. prosinca 2001., a na ročištu održanom 10. siječnja 2002. sud je saslušao vještaka, te je zaključio glavnu raspravu;
– rješenjem od 7. veljače 2002. sud je glavnu raspravu preotvorio te je na ročištu održanom 21. veljače 2002. odredio dopunu vještačenja;
– na ročištu održanom 14. studenog 2002. sud je saslušao vještaka, te je zaključio glavnu raspravu;
– protiv odluke suda broj: P-2288/92 od 14. studenog 2002. podnositelj i tuženik su 24. veljače 2003. izjavili žalbu, te je predmet dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje;
– odlukom broj: Pž-4079/03 od 12. srpnja 2006. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo je u cijelosti prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak, gdje se vodi pod brojem: P-1597/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 16. srpnja 1988. godine tužbom podnositelja Okružnom privrednom sudu u Splitu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 6. prosinca 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedamnaest (17) godina, četiri (4) mjeseca i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i jedan (1) mjesec.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu koji je od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao više ročišta, odredio i proveo financijsko vještačenje, saslušao imenovanog vještaka, odredio dopunu izrađenog nalaza i mišljenja, te je u dva navrata glavnu raspravu zaključio pa je preotvorio radi dopune postupka. Na ročištu održanom 14. studenog 2002. sud je glavnu raspravu zaključio, a u povodu žalbi stranaka izjavljenih protiv odluke suda broj: P-2288/92 od 14. studenog 2002. predmet je dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje.
Odlukom broj: Pž-4079/03 od 12. srpnja 2006. viši sud je u cijelosti ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenom predmetu budući da je u postupku bilo potrebno provesti i medicinsko i financijsko vještačenje, te je konkretnom postupku spojen drugi parnični postupak tog suda koji se vodio među istim strankama.
Međutim, unatoč tome, prema ocjeni Ustavnog suda navedeno ne može opravdati trajanje ovog postupka u razdoblju duljem od sedamnaest (17) godina, posebno pri tome imajući u vidu činjenicu da se predmet i nakon sedamnaest (17) godina suđenja ponovno nalazi pred sudom prvog stupnja na ponovnom postupku.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom konkretnom slučaju, vodi u razdoblju duljem od sedamnaest (17) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovitost suda prvog stupnja, kao i okolnost da podnositelj nije doprinio duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja ukupnoj duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Trgovačkog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4819/2005
Zagreb, 28. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.