USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2709

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnio S. P. iz Z., kojeg zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 12. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-6856/03 (raniji broj: Pn-1488/96), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, S. P. iz Z., L. Š. 10, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 4. listopada 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 7. ožujka 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv društva C. o. d.d. Z., radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997., sud je ukupno održao dva (2) ročišta za glavnu raspravu, odredio je i proveo dokaz medicinskim vještačenjem te je odlukom broj: P-1488/96 od 14. travnja 1997. odlučio o tužbenom zahtjevu.

U razdoblju od 5. studenoga 1997., u postupku su poduzete sljedeće radnje:

– odluka suda podnositelju je dostavljena 22. siječnja 1998., a tuženiku 23. siječnja 1998. godine;

– protiv prvostupanjske odluke tužena je 6. veljače 1998. izjavila žalbu, a 9. veljače 1998. dopunu žalbe;

– odgovor na žalbu podnositelj je sudu dostavio 17. veljače 1998.;

– odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-2648/98 od 13. listopada 1998., prvostupanjska odluka djelomično je potvrđena, djelomično preinačena te djelomično ukinuta. Za ukinuti dio pred­met je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

– podneskom od 30. ožujka 1999. podnositelj je djelomično povukao tužbu na ime nematerijalne štete te je predložio sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– podneskom od 14. travnja 1999. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta;

– na ročištu održanom 6. rujna 1999. sud je odredio provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem;

– pismeni nalaz i mišljenje vještaka sudu je dostavljen 25. listopada 1999.;

– podneskom od 9. studenoga 1999. podnositelj je naveo da nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je predložio sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je dostavio sudu podneskom od 16. veljače 2000. godine;

– na ročištu održanom 13. lipnja 2000. sud je saslušao jednog od imenovanog vještaka;

– na ročištu održanom 4. rujna 2000. sud je saslušao drugog vještaka te je zaključio glavnu raspravu;

– protiv odluke suda broj: Pn-8911/98 od 4. rujna 2000. podnositelj je 14. veljače 2001., a tuženik 22. veljače 2001. izjavio žalbu;

– odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3084/01 od 4. studenoga 2003. prvostupanjska odluka djelomično je preinačena, žalba tuženika djelomično je usvojena te je prvostupanjska odluka djelomično ukinuta i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovni postupak. Žalbu podnositelja viši sud u cijelosti je odbio kao neosnovanu.

– podneskom od 20. siječnja 2004. podnositelj je specificirao tuž­beni zahtjev te je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– podnescima od 29. siječnja 2004., 27. veljače 2004., 26. ožujka 2004., te od 19. svibnja 2004. podnositelj je ponovno predložio sudu zakazivanje ročišta;

– na ročištu održanom 18. listopada 2004. sud je odredio da će se od Hrvatskog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje zatražiti određeni podaci, što je sud i učinio dopisom od 18. listopada 2004. godine;

– podnescima od 21. siječnja 2005. te od 15. veljače 2005. pod­nositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– na ročištu održanom 12. rujna 2005. glavna rasprava je odgođena te je sud dopisom od 12. rujna 2005. ponovno od Hrvatskog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje zatražio određene podatke;

– ročište je održano 6. travnja 2006. na kojem je glavna rasprava odgođena, a iduće ročište u ovoj pravnoj stvari nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 7. ožujka 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 4. listopada 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devet (9) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset i šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset i osam (28) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju postupak se, u povodu žalbe tužene, najprije vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je predmet u ukidajućem dijelu prvostupanjske odluke vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku Općinski sud u Zagrebu održao je tri (3) ročišta, odredio i proveo dokaz novim medicinskim vještačenjem, saslušao imenovane vještake te odlučio o tužbenom zahtjevu.

U povodu žalbi stranaka predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je prvostupanjsku odluku ponovno djelomično ukinuo i u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku, do trenutka donošenja odluke Suda, prvostupanjski sud je održao tri (3) ročišta za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka. Naprotiv, u više je navrat podnescima požurivao rad suda i predlagao zakazivanje ročišta za glavnu raspravu.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju duljem od devet (9) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost i neaktivnost prvostupanjskog suda (iako je glavna rasprava bila zaključena 14. travnja 1997., sud je strankama odluku dostavio tek 22. odnosno 23. siječnja 1998., zatim je sud bio neaktivan i u razdoblju od 19. studenoga 1998. do 6. rujna 1999., od 14. prosinca 2003. do 18. listopada 2004. te od 18. listopada 2004. do 12. rujna 2005.), značaj koji ovaj postupak ima za podnositelja, kao i okolnost da podnositelj nije doprinio duljini postupka, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravo­moćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4022/2005
Zagreb, 12. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.