USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2710

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Š. E. iz O., koju zastupa E. Č., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 11. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-5090/97 (ranije: Pn-3432/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Š. E. iz O., M. 2, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.000,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zah­tjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je 9. srpnja 2004. godine podnijela ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-5090/97, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2005. godine te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-5090/97, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravnorelevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Dana 12. srpnja 1991. godine podnositeljica je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv Republike Hrvatske i Općine Dub­rovnik, radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su dva ročišta za glavnu raspravu (4. veljače 1992. i 23. ožujka 1992. godine), rješenjem od 8. listopada 1992. godine Općinski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim te predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu (Okružni privredni sud), Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem od 21. ožujka 1994. godine prekinuo postupak, a rješenjem od 12. veljače 1997. godine nastavio postupak, oglasio se stvarno nenadležnim te predmet ustupio Općinskom sudu u Zagrebu kod kojega se postupak vodi pod brojem: Pn-5090/97.

Podneskom od 22. prosinca 1997. godine podnositeljica je požurila zakazivanje ročišta.

Ročište je održano 10. prosinca 1999. godine te je na prijedlog podnositeljice sud odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem.

Podnositeljica je predujam za vještačenje uplatila 30. prosinca 1999. godine, a sud je rješenjem od 21. siječnja 2000. godine pozvao vještaka da preuzme spis.

Dana 31. prosinca 2001. godine građevinski vještak dostavio je nalaz i mišljenje.

Sud je rješenjem od 10. siječnja 2002. godine pozvao podnositeljicu na uplatu razlike predujma za vještačenje čemu je podnositeljica udovoljila 16. travnja 2002. godine.

Podnescima od 6. lipnja 2002. godine, 8. svibnja 2003. godine, 29. listopada 2003. godine, 15. studenoga 2003. godine, 17. veljače 2004. godine i 11. ožujka 2004. godine podnositeljica je požurila zakazivanje ročišta.

Ročište određeno za 2. prosinca 2004. godine nije održano jer je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku dopisom od 11. studenoga 2004. godine obavijestilo sud da nije ovlašteno za zastupanje Općine Dubrovnik.

Dopisom od 2. prosinca 2004. godine sud je pozvao drugotuženika Općinu Dubrovnik da se izjasni o svom zakonskom zastup­niku.

Dana 6. prosinca 2004. godine Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu dostavilo je prijedlog za određivanje delegacije iz razloga svrsishodnosti.

Podneskom od 21. prosinca 2004. godine podnositeljica se protivi prijedlogu za određivanje delegacije.

Rješenjem od 17. siječnja 2005. godine sud je pozvao podnositeljicu da dostavi još jedan primjerak podneska od 21. prosinca 2004. godine.

Rješenjem od 24. ožujka 2005. godine sud je prihvatio prijedlog za zahtjev za određivanje delegacije nadležnosti koje je upućeno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Rješenjem od 4. svibnja 2005. godine Vrhovni sud odbio je navedeni zahtjev.

Sljedeća rasprava održana je 9. veljače 2006. godine.

Nova rasprava zakazana je za 13. studenoga 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Dana 12. srpnja 1991. godine podnositeljica je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv Republike Hrvatske i Općine Dub­rovnik, radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je 9. srpnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se pravnorelevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postup­ka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.) do 9. srpnja 2004. godine, to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice, što ukupno iznosi šest (6) godina, osam (8) mjeseci i četiri (4) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravnorelevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Zagrebu od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao jedno ročište te je provedeno građevinsko vještačenje. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 10. prosinca 1999. godine (dvije godine, jedan mjesec i pet dana), zatim od 21. siječnja 2000. do 10. siječnja 2002. godine (jedna godina, jedanaest mjeseci i dvadeset dana) te od 16. travnja 2002. do 2. prosinca 2004. godine (dvije godine, sedam mjeseci i šesnaest dana). Postupak još uvijek traje pred sudom prvog stupnja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postup­ku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonijela duljini trajanja sudskog postupka, naprotiv, brojnim je podnescima požurivala zakazivanje ročišta.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda radi se o složenijem predmetu u kojem je bilo potrebno provesti građevinsko vještačenje. Međutim ta okolnost ne može opravdati činjenicu neaktivnosti suda u razdob­lju duljem od šest godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od deset godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud bio učestalo neaktivan u duljim razdobljima. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2570/2004
Zagreb, 11. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.