USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2715

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela L. P. iz Z., koju zastupaju T. B. G. i B. I., odvjetnice u Z., na sjednici održanoj 11. listopada 2006. godine, jed­no­glasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pp-434/00, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe L. P. iz Z., T. h. v. 2/III, određuje se primjerena naknada zbog povrede us­tavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zah­t­jeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
 

Obrazloženje
 

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 17. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parnič­nog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pp-434/00, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pp-434/00, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica kao prvotužiteljica i drugi tužitelji podnijeli su 4. prosinca 2000. godine tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog B. K. iz Z., radi smetanja posjeda. Istovremeno su predložili određivanje privremene mjere.

Sud je rješenjem od 14. prosinca 2000. godine pozvao podnositeljicu i druge tužitelje da isprave i dopune tužbu, a oni su podneskom od 29. siječnja 2001. godine udovoljili traženju suda.

Na ročište 16. veljače 2001. godine tuženi nije pristupio pa je sud vratio podnositeljici i drugim tužiteljima tužbu radi ispravka i dopune na način da naznače točnu adresu tuženika i dan kada je počinjeno smetanje.

Podnositeljica i drugi tužitelji su podneskom od 26. veljače 2001. godine udovoljili traženju suda.

Tuženi je 9. travnja 2001. godine dostavio odgovor na tužbu.

Na ročištu 13. travnja 2001. godine, održanom u odsutnosti tuženog, sud je naložio podnositeljici i drugim tužiteljima da navedu dan počinjenog čina smetanja posjeda, te saznanja za njega.

Podnositeljica i drugi tužitelji su podneskom od 2. svibnja 2001. godine udovoljili traženju suda. Sud je taj podnesak svojim dopisom od 14. svibnja 2001. godine dostavio tuženom na očitovanje.

Na ročištu 25. siječnja 2002. godine podnositeljica i drugi tužitelji podnijeli su podnesak kojim dopunjuju prijedlog za određivanje privremene mjere, a tuženik je predao u spis podnesak kojim dopunjuje odgovor na tužbu. Sud je riješio provesti očevid na licu mjesta, te je pozvao podnositeljicu i drugi tužitelje na uplatu predujma za izlazak suda.

Podnositeljica i drugi tužitelji su podneskom od 29. siječnja 2002. godine dostavili potvrdu o uplati predujma.

Sud je rješenjem od 1. veljače 2002. godine odredio provođenje očevida za 5. travnja 2002. godine.

Očevid nije održan 5. travnja 2002. godine jer dostave poziva za stranke nisu bile iskazane, pa je sud zakazao očevid za 14. lipnja 2002. godine. Budući da dostava poziva za četvrto tužitelja i tuženog nije bila iskazana, sud je zakazao očevid za 9. listopada 2002. godine kada je očevid i proveden.

Ročište zakazano za 10. ožujka 2003. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Na ročištu 22. listopada 2003. godine podnositeljica i drugi tužitelji su predali podnesak kojim su uskladili tužbeni zahtjev s mjerenjem izvršenim na očevidu. Sud je tuženom dodijelio rok od 30 dana za očitovanje na taj podnesak.

Podneskom od 29. listopada 2003. godine tuženi je udovoljio traženju suda.

Podneskom od 18. studenoga 2003. godine podnositeljica i drugi tužitelji su predložili izvođenje daljnjih dokaza, i to saslušanja podnositeljice i drugo tužitelja, te tuženika. Istovremeno su zamolili sud da ovaj podnesak dostavi tuženom, a zatim zakaže ročište.

Sud je taj podnesak dopisom od 26. studenoga 2003. godine dostavio tuženom i pozvao ga da se u roku od 30 dana očituje.

Podneskom od 21. srpnja 2004. godine tuženi je udovoljio traženju suda.

Na ročištu 18. svibnja 2005. godine saslušani su podnositeljica, drugo tužitelj, trećetužitelj i petotužiteljica te tuženi. Sud je tuženom dodijelio rok od 30 dana da dostavi adresu predloženog svjedoka, a podnositeljici i drugim tužiteljima je dodijelio rok od 30 dana za očitovanje na primljenu dokumentaciju predanu od tuženog.

Stranke nisu postupile po raspravnom rješenju pa ih je sud 8. rujna 2005. godine pozvao da po njemu postupe u daljnjem roku od 30 dana.

Podneskom od 17. siječnja 2006. godine tuženi je dostavio zatraženu adresu svjedoka.

Na ročištu 5. travnja 2006. godine saslušan je svjedok, te je riješeno, na prijedlog podnositeljice i drugi tužitelja, službenim putem zatražiti od Grada Zagreba dostavu cijelog spisa klase: UP/I-371-05/92-01/96 i spisa klase: UP/I-371/05-89-01/74, radi uvida.

Sud je navedeno od Grada Zagreba zatražio dopisom od 20. travnja 2006. godine, a Grad Zagreb je 30. lipnja 2006. godine udovoljio traženju suda.

Sljedeće ročište je zakazano za 16. listopada 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 14. prosinca 2000. godine.

Ustavna tužba podnijeta je 17. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao četiri (4) godine, jedan (1) mjesec i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je u tom razdoblju održao četiri ročišta i jedan očevid, te je bio neaktivan od 9. listopada 2002. do 22. listopada 2003. godine (jedna godina i trinaest dana). Nakon podnošenja ustavne tužbe, prvostupanjski sud je održao još dva ročišta, te je postupak i dalje u tijeku pred njim.

Razvidno je da je Općinski sud u Zagrebu nije vodio postupak učinkovito pa stoga iako se radi o postupku žurne naravi do sada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku u pravno relevantnom razdoblju nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od četiri (4) godine, jedan (1) mjesec i tri (3) dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, jedno razdoblje neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te posebno okolnost da iako se radi o postupku žurne naravi do sada nije nijednom meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-256/2005
Zagreb, 11. listopada 2006.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.