|
|
|
|
2721
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski,
Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio A. B. iz Z., kojeg zastupaju
J. R. i M. D., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 4. listopada 2006. godine,
jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II.
Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-1269/00 (ranije: Pn-9213/95)
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III.
Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom
sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. –
pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, A. B. iz Z., Z. K. 4, određuje
se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1.
Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u
iznosu od 10.500,00 kn.
IV.
Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna
u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu
financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio
je 30. lipnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2.
Podnositelj je 23. studenoga 1995. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv
tuženika, I. d.d. iz Z., radi naknade nematerijalne štete i izgubljene zarade.
Podnositelj je kao radnik tuženog stradao na njegovom gradilištu u Rusiji i pri
tome zadobio teške tjelesne ozljede.
Punomoćnik
podnositelja nije pristupio na ročište zakazano za 13. rujna 1996. te je
nastupilo mirovanje postupka.
Na
ročištu 25. studenoga 1996. podnositelju je dopušten povrat u prijašnje stanje
te je riješeno da će se provesti medicinsko vještačenje po vještacima dr. H. i dr. P. Nalaz i mišljenje
vještaci su sudu dostavili 23. siječnja 1997.
Podneskom
od 11. prosinca 1996. C. o. d.d. prijavilo je miješanje u postupak.
Nakon
toga održana su ročišta 24. ožujka 1997. i 22. rujna 1997., na kojemu je
naloženo tuženom da dostavi daljnju dokumentaciju koja se odnosi na predmetni
štetni događaj te je riješeno da će se sljedeće ročište zakazati na prijedlog
podnositelja.
Podneskom
od 11. lipnja 1999. podnositelj je predložio zakazivanje rasprave.
Sud
je rješenjem od 17. lipnja 1999. pozvao tuženika da dostavi traženu
dokumentaciju, a što je on učinio 5. srpnja 1999.
Podnositelj
je podnescima od 13. siječnja 2000. i 28. travnja 2000. požurio zakazivanje
ročišta.
Rješenjem
suda od 27. lipnja 2000. tuženik je pozvan dostaviti točne adrese svjedoka A. i
R. jer im nije bilo moguće izvršiti dostavu na adrese koje su naznačene u
prijavi o ozljedi na radu.
Podneskom
od 20. srpnja 2000. tuženik je izvijestio sud o adresi svjedoka R., dok je za
A. izjavio da se nalazi na privremenom radu u Rusiji i da će krajem prosinca
biti u Hrvatskoj.
Podneskom
od 13. srpnja 2000. podnositelj je požurio zakazivanje ročišta.
Na
ročište 15. siječnja 2001. nije pristupio svjedok A., koji se je u to vrijeme
nalazio u Rusiji, kao niti svjedok R. (za kojeg dostava poziva nije vraćena
sudu).
Na
ročištu 23. ožujka 2001. saslušan je podnositelj, dok nitko od pozvanih
svjedoka nije pristupio.
Podneskom
od 27. ožujka 2001. tuženik je izvijestio sud da će svjedoci A. i V. biti u
Hrvatskoj u razdoblju od kolovoza do rujna 2001.
Na
ročištu 10. rujna 2001. saslušani su svjedoci A. i R., dok svjedok V. nije
pristupio jer se u to vrijeme nalazio u Rusiji.
Ročišta
su održana 18. prosinca 2001. te 9. siječnja 2002., na kojemu je saslušan
svjedok V. te je riješeno da će se provesti vještačenje po vještaku zaštite na
radu.
Rješenjem
suda od 15. veljače 2002. naloženo je tuženiku da uplati predujam za troškove
vještačenja.
Na
ročištu 2. travnja 2003. punomoćnik tuženog izvijestio je sud da odgovorna
osoba tuženika ne želi platiti predujam te je sud raspravnim rješenjem naložio
podnositelju da predujmi troškove vještačenja.
Podnositelj
je uz podnesak od 6. veljače 2004. dostavio i dokaz o uplaćenom predujmu te je
sud rješenjem od 24. veljače 2004. odredio izvođenje dokaza vještačenjem po
vještaku zaštite na radu. S obzirom da vještak nije preuzeo spis u roku od 15
dana, sud ga je ponovo pozvao rješenjem od 18. lipnja 2004.
Vještak
je spis zajedno s nalazom i mišljenjem dostavio sudu 7. siječnja 2005.
Tuženi
se podneskom od 27. siječnja 2005. očitovao na nalaz i mišljenje, a podnositelj
podneskom od 1. travnja 2005.
Nakon
toga ročišta su održana 25. siječnja 2006. i 6. ožujka 2006.
Novo
ročište zakazano je za 5. prosinca 2006.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3.
Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Podnositelj
je podnio tužbu 23. studenoga 1995. Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika,
I. d.d. iz Z., radi naknade nematerijalne štete i izgubljene zarade.
Međutim,
duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga
1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak,
u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku
6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna
tužba podnijeta je 30. lipnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije
pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, sedam (7) mjeseci i osam (8)
dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci
i dvadeset pet (25) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak
se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred
Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od sedam godina, sedam mjeseci i dvadeset
pet dana. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 11. lipnja 1999. do 15. siječnja
2001. u trajanju od jedne godine, sedam mjeseci i četiri dana. U daljnjem
tijeku postupka sud je redovno zakazivao ročišta, međutim postupak je i dalje u
tijeku pred sudom prvog stupnja.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj
ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog
suda, nije pridonio duljini sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni
sud utvrđuje da se radi o donekle složenom predmetu, s obzirom na činjenicu da
se je štetni događaj, s čijeg naslova podnositelj potražuje naknadu, dogodio
izvan Republike Hrvatske te je sud zakazivao ročišta ovisno o boravku radnika
tuženog u Republici Hrvatskoj, a koji su svjedočili u konkretnom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5.
Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja u
trajanju od sedam godina, sedam mjeseci i dvadeset pet dana. Imajući u vidu
ukupno trajanje postupka te polazeći od činjenice da je postupak i dalje u
tijeku pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno ustavno
pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga
je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod
točkama I. i II. izreke ove odluke.
6.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu
naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz
istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7.
Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8.
Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj:
U-IIIA-2852/2005
Zagreb, 4. listopada 2006.
USTAVNI
SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |