USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2727

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi S. Č. iz Z., na sjednici održanoj 18. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-949/06 (ranije: Pr-4188/01) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. Č. iz Z., P. 42, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.100,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 23. prosinca 2004. godine podnio ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 17. kolovoza 2001. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, radi stavljanja izvan snage rješenja o plaći od 20. lipnja 2001. godine, te radi isplate razlike plaće za mjesec svibanj, lipanj i srpanj 2001.

Na ročištu 11. ožujka 2002. tuženi je dao pismeni odgovor na tužbu, na koji se podnositelj očitovao podneskom od 22. ožujka 2002.

Na ročištu 18. studenoga 2002. naloženo je tuženom da dostavi sistematizaciju radnih mjesta za sporno razdoblje.

Podneskom od 28. studenoga 2002. podnositelj je dopunio tužbu.

Na ročištu 10. travnja 2003. ponovo je naloženo tuženom da dostavi sistematizaciju, te je istu dostavio uz podnesak od 22. travnja 2003.

Na ročištu 5. lipnja 2003. naloženo je tuženom da dostavi podatke o plaći podnositelja za sporno razdoblje, a što je tuženi učinio 23. listopada 2003.

Podnositelj se podneskom od 3. veljače 2004. očitovao na podnesak tuženika.

Nakon toga ročišta su održana 6. travnja 2004., 7. lipnja 2004. na kojem je zaključena glavna rasprava i 21. lipnja 2004. na kojem je objavljena presuda.

Presudom Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-4188/01 od 21. lipnja 2004. naloženo je tuženiku da podnositelju isplati dužne iznose, dok je podnositelj odbijen sa dijelom zahtjeva da se rješenje o plaći stavi izvan snage.

Protiv navedene presude podnositelj je podnio žalbu 13. svibnja 2005., te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 21. lipnja 2005.

Županijski sud u Zagrebu, donio je presudu i rješenje, broj: Gžr-837/05-3 od 28. veljače 2006. po kojoj je preinačio presudu prvostupanjskog suda u točki II. izreke na način da je stavio izvan snage rješenje o plaći za radno mjesto kontrolor od 20. lipnja 2001., dok je rješenjem ukinuo navedenu presudu u dijelu u kojem je podnositelj odbijen sa svojim zahtjevom da se stave izvan snage kao nezakonita sva kasnije donesena rješenja za radno mjesto kontrolor (...) i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje 21. ožujka 2006.

Istog dana spis je i remisorno vraćen u dijelu u kojem je tuženik podnio prijedlog za ispravak presude, te je prvostupanjski sud 30. kolovoza 2006. donio rješenje o ispravku.

Na ročištu 3. listopada 2006. stranke su razmijenile podneske, te je riješeno da će se sljedeće zakazati nakon što se stranke o istima očituju.

Spis je u kalendaru do 4. studenoga 2006.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je 17. kolovoza 2001. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb.

Ustavna tužba podnijeta je 23. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno tri (3) godine, četiri (4) mjeseca i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak cijelo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja. Od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Zagrebu održao je sedam ročišta i donio presudu 21. lipnja 2004. Nakon podnošenja ustavne tužbe (23. prosinca 2004.) podnositelj je podnio žalbu 13. svibnja 2005., te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 21. lipnja 2005. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2006. postupak je djelomično pravomoćno okončan. Postupak je i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem, nije pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od tri godine, četiri mjeseca i šest dana, te je djelomično pravomoćno okončan nakon podnošenja ustavne tužbe. Unatoč činjenici da u radu suda nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti, ali polazeći od utvrđenja navedenih u točki 2. ove odluke, te činjenice da je postupak samo djelomično pravomoćno okončan i da je riječ o radnom sporu koji je žurne naravi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5011/2004

Zagreb, 18. listopada 2006.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.