USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2728

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela V. B. iz Z., na sjednici održanoj 18. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu podnositeljice, koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-11231/06 (P-6252/93), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe V. B. iz Z., P. 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 31. prosinca 2002. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

Ustavna tužba podnositeljice razdvojena je na tri ustavnosudska predmeta signature U-IIIA, jer je podnositeljica osporila duljinu postupka u tri različita parnična predmeta, vođena u postupcima radi isplate duga. Rješenjem Ustavnog suda broj: U-IIIA-3310/2002od 12. studenoga 2004. godine ustavna tužba podnositeljice je odbačena, a o ustavnoj tužbi podnositeljice u predmetu broj: U-IIIA-2653/2004 biti će odlučeno.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, na temelju očitovanja Općinskog suda u Zagrebu i preslike spisa utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

V. i D. B. podnijeli su 6. rujna 1993. godine Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv J. S., u parničnom predmetu radi isplate (povrata duga).

Prvo ročište zakazano za 24. siječnja 1994. godine odgođeno je zbog bolesti suca, a iduća ročišta održana su 2. svibnja i 2. studenoga 1994. godine.

Ročište zakazano za 1. veljače 1995. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Podneskom od 18. kolovoza 1995. godine tužitelji su sudu dostavili konačni tužbeni zahtjev i proširili tužbu na drugotuženika, »F. i. S.« d.o.o. iz Z., N. G. 9.

Ročište zakazano za 24. veljače 1997. godine odgođeno je zbog neuredne dostave za tuženike. Sud je obvezao tužitelje da dostave točnu adresu tuženih i tužitelji su podneskom od 10. srpnja 1997. godine predložili da se dostava za oba tuženika izvrši na adresu prvotuženice, koja je vlasnica i jedina zastupnica drugotuženika.

Ročište zakazano za 18. lipnja 1998. godine odgođeno je zbog ponovne neuredne dostave za oba tuženika.

Na ročištu održanom 21. listopada 1998. godine punomoćnik tužitelja zatražio je rok radi dostave točne adrese za drugotuženika, te ga je sud pozvao da dostavi njegovu točnu adresu, time da će se iduće ročište potom zakazati pisanim putem.

Podneskom od 3. prosinca 1998. godine tužitelji su ponovno sudu dostavili istu adresu za drugotuženika, iako su bili upoznati da je i prvotužena nepoznata na toj adresi.

Prema izvješću raspravnog suca od 25. veljače 2003. godine, tužitelji nisu sudu dostavili točnu adresu tuženika, niti su predložili moguće postupanje suca u odnosu na utvrđivanje adrese, odnosno sjedišta tuženika.

Novo ročište bilo je zakazano za 25. rujna 2006. godine. Provjerom 18. listopada 2006. godine Ustavni sud utvrđuje da je spis predmeta dobio novi broj (P-11231/06), te da je predmet od 10. listopada o.g. kod raspravnog suca.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Svoju odluku Ustavni sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 6. rujna 1993. godine, tužbom podnositeljice ustavne tužbe i njenog supruga podnesenom Općinskom sudu u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 31. prosinca 2002. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devet (9) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset četiri (24) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Kod Općinskog suda u Zagrebu postupak se vodi u trajanju dužem od devet godina. U radu suda prvog stupnja posebno dugačko razdoblje neaktivnosti bilo je od 21. listopada 1998. godine do 25. veljače 2003. godine (četiri godine i četiri mjeseca).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(PRVOTUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe bitno je doprinijela duljini postupka, jer nije sudu dostavljala traženu dokumentaciju. To, međutim, ne može opravdati duljinu spornog parničnog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da dosadašnji tijek parničnog postupka ne pruža mogućnost procjene njegove složenosti.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak ukupno traje preko devet godina.

U tom smislu, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993. te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).

Imajući u vidu ukupno trajanje parničnog postupka koji se i dalje vodi kod Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud utvrdio je da vođenje parničnog postupka ne udovoljava u smislu učinkovitosti zahtjevu suđenja u razumnom roku. Ustavni sud stoga utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

U smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Pri odlučivanju o visini naknade uzet je u obzir bitan doprinos podnositeljice duljini postupka.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2652/2004

Zagreb, 18. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.