USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2732

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio G. K. iz S., kojeg zastupa M. K., odvjetnica u S., na sjednici održanoj 18. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Trgovački sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: XII P-2094/00 (ranije predmet Općinskog suda u Splitu broj: P-454/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe G. K. iz S., P. F. 41, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 13. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod brojem: XII P-2094/00 (ranije predmet Općinskog suda u Splitu broj: P-454/93), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te uvida u presliku spisa Trgovačkog suda u Splitu broj: XII P-2094/00 (ranije predmet Općinskog suda u Splitu broj: P-454/93), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 11. ožujka 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv tuženika, B. d.d. S., radi prodaje kontrolnog paketa dionica u tzv. II krugu. Istovremeno je predložio određivanje privremene mjere.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 6. svibnja 1993., 18. siječnja 1994., 9. ožujka 1994. i 27. travnja 1994. godine.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, ročište zakazano za 8. srpnja 1999. godine nije održano zbog spriječenosti suca.

Na ročištu 6. listopada 1999. godine podnositelju je dodijeljen rok od 15 dana radi predlaganja daljnjih dokaza.

Na ročištu 8. prosinca 1999. godine sud je zaključio glavnu raspravu jer daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Sud je rješenjem od 24. travnja 2000. godine preotvorio raspravu.

Na ročištu 18. srpnja 2000. godine Općinski sud u Splitu je donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim i predmet 29. kolovoza 2000. godine ustupio Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

Trgovački sud u Splitu je izazvao sukob nadležnosti pa je spis dostavljen 9. srpnja 2001. godine Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi donošenja odluke o sukobu nadležnosti.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem, broj: Gr-580/01 od 29. studenoga 2001. godine, utvrdio da je stvarno nadležan Trgovački sud u Splitu. Trgovački sud u Splitu je 22. travnja 2002. godine zaprimio spis.

Nakon toga, ročište 23. siječnja 2003. godine je odgođeno na prijedlog podnositelja, a ročište 10. travnja 2003. godine na prijedlog tuženika.

Na ročištu 27. studenoga 2003. godine zaključena je glavna rasprava.

Sud je rješenjem od 30. ožujka 2004. godine preotvorio glavnu raspravu i pozvao podnositelja da u roku od 30 dana uredi tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere.

Podneskom od 10. svibnja 2004. godine podnositelj je izvijestio sud o razlozima zbog kojih nije u mogućnosti postupiti po rješenju suda od 30. ožujka 2004. godine, smatrajući da je time udovoljio traženju suda.

Sud je rješenjem od 25. listopada 2004. godine odbacio tužbu.

Podnositelj je 3. studenoga 2004. godine izjavio žalbu protiv rješenja.

Spis je 25. veljače 2005. godine dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem, broj: Pž-1263/05 od 19. srpnja 2006. godine potvrdio prvostupanjsko rješenje, te napomenuo da Trgovački sud u Splitu nije odlučio o prijedlogu podnositelja za određivanje privremene mjere, a o kojem, nakon primitka predmeta, treba donijeti odluku.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. U­stava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Splitu podnijeta 11. ožujka 1993. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 13. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, deset (10) mjeseci i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i osam (8) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Splitu koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 6. listopada 1999. godine (jedna godina, jedanaest mjeseci i jedan dan) i koji se tek 18. srpnja 2000. godine, dakle nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 8. prosinca 1999. godine i njezinog preotvaranja rješenjem od 24. travnja 1999. godine, oglasio stvarno nenadležnim i odlučio ustupiti predmet Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Trgovački sud u Splitu je izazvao sukob nadležnosti te je spis nakon više od deset mjeseci od njegova primitka, 9. srpnja 2001. godine, dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatski koji je nakon četiri mjeseca i dvadeset dana donio odluku o sukobu nadležnosti.

Nakon toga, postupak se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu koji je nakon zaključenja i preotvaranja glavne rasprave, 30. ožujka 2004. godine pozvao podnositelja da uredi tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere. Budući da podnositelj podneskom od 10. svibnja 2004. godine nije udovoljio traženju suda, rješenjem od 25. listopada 2004. godine sud je odbacio tužbu.

Od 25. veljače 2005. godine postupak se, povodom žalbe podnositelja, vodio pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske koji je nakon jedne godine, četiri mjeseca i dvadeset četiri dana donio rješenje kojim je potvrdio prvostupanjsko rješenje. Budući da Trgovački sud u Splitu nije odlučio o prijedlogu za određivanje privremene mjere, postupak je još u tijeku.

Razvidno je da je u konkretnom slučaju dugotrajnost postupka prvenstveno posljedica neučinkovitog postupanja sudova.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije bitno doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju nije radilo o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, dva mjeseca i osam dana, osim u razdoblju kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao o sukobu nadležnosti. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, jedno razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Splitu te neučinkovito postupanje sudova (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Trgovačkog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-207/2005

Zagreb, 18. listopada 2006.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.