USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2733

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijelo E. A. d.o.o. iz Z., zastupano po T. Š., odvjetniku u S., na sjednici održanoj 18. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Ovr-1832/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe E. A. d.o.o. iz Z., R. c. 202, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustav­nog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 5. listopada 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Ovr-1832/98.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Ovr-1832/98, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 30. listopada 1998. godine podnio Trgovačkom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: IX P-2577/97 od 15. srpnja 1998. godine prodajom nekretnine ovršenika, Z. d.d. Z.

Trgovački sud u Zagrebu je 4. studenoga 1998. godine donio rješenje o ovrsi broj: Ovr-1300/98.

Trgovački sud u Zagrebu je zaključkom broj: Ovr-1300/98 od 5. studenoga 1998. godine provođenje ove ovrhe povjerio Općinskom sudu u Zagrebu, uz napomenu da je rješenje o ovrsi dostavljeno zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu radi zabilježbe.

Od 11. studenoga 1998. godine ovršni postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Očevid na licu mjesta radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine održan je 17. prosinca 1998. godine, kada je sud nazočnom vještaku graditeljske struke naložio da u roku od 30 dana dostavi nalaz i mišljenje o vrijednosti nekretnine.

Vještak je 22. prosinca 1998. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Sud je zaključkom od 22. siječnja 1999. godine pozvao ovršenika da se očituje na nalaz i mišljenje.

Podneskom od 2. veljače 1999. godine ovršenik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka.

Sud je zaključkom od 31. ožujka 1999. godine pozvao podnositelja da se očituje ostaje li kod ovršnog prijedloga.

Podneskom od 8. travnja 1999. godine podnositelj se očitovao da ostaje kod podnesenog ovršnog prijedloga.

Na ročište za prodaju nekretnine održano 30. rujna 1999. godine nije pristupio nitko.

Na drugom ročištu za prodaju nekretnine održanom 23. studenoga 1999. godine kao kupac se prijavio jedino podnositelj. Sud je rješenjem dosudio podnositelju kao kupcu nekretninu ovršenika za kupovnu cijenu od 2.635.000,00 kn.

Budući da podnositelj nije uplatio kupovninu, sud je 21. siječnja 2000. godine, na temelju članka 100. tada važećeg Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.), donio rješenje kojim je prodaju od 23. studenoga 1999. godine oglasio nevažećom.

Podneskom od 26. lipnja 2000. godine stečajni upravitelj ovršenika je izvijestio sud da je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem, broj: St-72/00 od 27. travnja 2000. godine, otvorio stečajni postupak nad ovršenikom.

Sud je 21. rujna 2000. godine donio rješenje o prekidu postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom.

Podneskom od 28. rujna 2000. godine podnositelj je predložio sudu da pozove stečajnog upravitelja ovršenika da preuzme postupak.

Sud je rješenjem od 14. prosinca 2000. godine pozvao stečajnog upravitelja ovršenika da preuzme postupak u ovom ovršnom predmetu.

Podneskom od 23. prosinca 2000. godine stečajni upravitelj ovršenika je preuzeo postupak i predložio njegov nastavak, uz napomenu da je za postupanje u nastavku ovog postupka isključivo stvarno nadležan Trgovački sud u Zagrebu.

Sud je zaključkom od 29. prosinca 2000. godine pozvao podnositelja da se očituje na podnesak ovršenika od 23. prosinca 2000. godine.

Podneskom od 5. ožujka 2001. godine podnositelj se očitovao na podnesak ovršenika od 23. prosinca 2000. godine navodeći da nije došlo do promjene stvarne nadležnosti suda. Uz podnesak je priložen i izvadak iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: St-72/00 od 23. veljače 2001. godine, kojim je utvrđeno da je u cijelosti priznato potraživanje podnositelja kao vjerovnika.

Sud je 13. ožujka 2001. godine donio rješenje o nastavku ovršnog postupka koje je ispravljeno rješenjem od 18. svibnja 2001. godine.

U međuvremenu, ovršenik je 20. ožujka 2001. godine izjavio žalbu protiv rješenja.

Spis je 23. kolovoza 2001. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-8515/01 od 15. siječnja 2002. godine, potvrdio rješenje o nastavku postupka.

Podneskom od 9. svibnja 2002. godine ovršenik je, među ostalim, izvijestio sud da je nekretnina prodana u stečajnom postupku Gradu Zagrebu, te da ovaj ovršni postupak treba obustaviti.

Sud je zaključkom od 21. svibnja 2002. godine pozvao podnositelja da se očituje na naprijed navedeni podnesak.

Podneskom od 6. lipnja 2002. godine podnositelj se očitovao.

Na ročište za prodaju nekretnine 11. lipnja 2002. godine nije pristupio nijedan kupac.

Podneskom od 11. rujna 2002. godine Grad Zagreb je kao treća osoba podnio prigovor protiv ovrhe navodeći da je nekretnina njegovo vlasništvo, a ne vlasništvo ovršenika te predložio sudu da iz tog razloga ovrhu proglasi nedopuštenom.

Sud je zaključkom od 17. rujna 2002. godine pozvao podnositelja i ovršenika da se očituju na prigovor treće osobe.

Podneskom od 18. rujna 2002. godine podnositelj je, ocijenivši navode treće osobe neosnovanima, sudu predložio zakazati novo ročište za prodaju nekretnine.

Podneskom od 23. rujna 2002. godine ovršenik se očitovao i ocijenio navode treće osobe osnovanima.

Sud je rješenjem od 20. studenoga 2002. godine uputio Grad Zagreb da kao treća osoba u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv podnositelja i ovršenika, radi proglašenja ovrhe na predmetnoj nekretnini nedopuštenom.

Sud je zaključkom od 24. veljače 2003. godine zakazao za 8. travnja 2003. godine ročište za prodaju nekretnine.

Podneskom od 5. ožujka 2003. godine Grad Zagreb je izvijestio sud da je pokrenuo parnicu, broj: P-12849/02, radi nedopustivosti ovrhe, a podneskom od 24. ožujka 2003. godine je predložio sudu da odgodi započetu ovrhu. Podneskom od 25. ožujka 2003. godine Grad Zagreb je predložio sudu da obustavi ovrhu na temelju članka 67. Ovršnog zakona.

Sud je zaključkom od 1. travnja 2003. godine pozvao podnositelja da se očituje o naprijed navedenim podnescima, a podnositelj se očitovao podnescima od 4. i 7. travnja 2003. godine.

U međuvremenu, podneskom od 4. travnja 2003. godine ovršenik je predložio donošenje rješenja o odgodi ovrhe.

Ročište za prodaju nekretnine nije održano 8. travnja 2003. godine jer sud nije odlučio o prijedlogu Grada Zagreba za odgodu ovrhe.

Sud je zaključkom od 30. travnja 2003. godine pozvao podnositelja da se očituje o podnesku ovršenika od 4. travnja 2003. godine.

Podneskom od 6. svibnja 2003. godine podnositelj je, između ostaloga, predložio zakazivanje dražbenog ročišta.

Podneskom od 23. lipnja 2003. godine podnositelj se očitovao o podnesku ovršenika od 4. travnja 2003. godine.

Na ročištu 11. rujna 2003. godine svi punomoćnici stranaka su suglasno predložili odgodu ročišta za 15 do 30 dana jer je u tijeku pokušaj sporazumnog rješenja spora. Sud je sljedeće ročište zakazao za 3. listopada 2003. godine.

Ročište zakazano za 3. listopada 2003. godine odgođeno je zbog spriječenosti suca.

Na ročištu 7. listopada 2003. godine stranke i punomoćnik treće osobe predlažu odgodu ročišta jer postoji mogućnost sklapanja izvansudske nagodbe.

Sud je zaključkom od 17. studenoga 2003. godine pozvao podnositelja da se očituje o daljnjem tijeku postupka.

Podneskom od 1. prosinca 2003. godine podnositelj je predložio sudu da odgodi provođenje ovrhe do 2. siječnja 2004. godine, te da će ukoliko do tada ne dođe do konačne nagodbe između stranaka, dati daljnji prijedlog za nastavak provedbe ovrhe.

Podneskom od 25. svibnja 2004. godine podnositelj je izvijestio sud da nagodba nije sklopljena te je predložio nastavak provođenja ovrhe.

Podneskom od 14. srpnja 2004. godine podnositelj je zamolio sud za žurnost u provođenju ovrhe.

Sud je rješenjem od 6. rujna 2004. godine odgodio ovrhu u ovom postupku do pravomoćnog okončanja parnice broj: P-12849/02.

Podnositelj je 20. rujna 2004. godine izjavio žalbu protiv rješenja.

Spis je 7. ožujka 2005. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gžovr-521/05 od 22. ožujka 2005. godine ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet 13. travnja 2005. godine vratio tom sudu na ponovni postupak.

Na ročištu 6. srpnja 2005. godine punomoćnik podnositelja je izjavio da je u međuvremenu namiren dio tražbine podnositelja u stečajnom postupku, te inzistira na nastavku ovrhe radi namirenja ostatka tražbine. Sud je riješio pribaviti zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu i nakon toga odlučiti o daljnjem tijeku postupka.

Podneskom od 18. kolovoza 2005. godine podnositelj je dostavio zemljišnoknjižni izvadak sa stanjem na dan 20. srpnja 2005. godine te je predložio žurno određivanje dražbenog ročišta.

Sud je 26. kolovoza 2005. godine pozvao Zemljišnoknjižni odjel suda da dostavi potpuni zemljišnoknjižni izvadak. Zatraženo je dostavljeno 5. rujna 2005.godine.

Sud je 18. listopada 2005. godine od Zemljišnoknjižnog odjela suda zatražio na uvid spis broj: Z-21322/98.

Trgovački sud u Zagrebu je dopisom od 26. listopada 2005. godine zatražio od Općinskog suda u Zagrebu na uvid spis broj: Ovr-1832/98.

Podneskom od 16. prosinca 2005. godine treća osoba je obavijestila sud da je podnositelj namiren i o tome priložila rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, te je predložila da sud donese rješenje o obustavi ovrhe.

Sud je zaključkom od 16. prosinca 2005. godine pozvao podnositelja da u roku od 8 dana dostavi očitovanje o podnesku treće osobe od 16. prosinca 2005. godine.

Podneskom od 30. prosinca 2005. godine podnositelj je priznao da je namirena samo njegova tražbina po osnovu glavnice, ali ne i kamata na glavnicu i troškovi ovršnog postupka.

Podneskom od 4. siječnja 2006. godine podnositelj je pozvao sud da zakaže dražbeno ročište, te je točno naveo iznos koji još potražuje i s kojeg osnova.

Podneskom od 18. siječnja 2006. godine ovršenik je istaknuo da je podnositelj namiren u cijelosti, priložio je pravomoćna rješenja o namirenju Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: St-72/00 od 6. travnja i 3. studenoga 2005. godine, te je predložio sudu da na temelju odredbe članka 68. Ovršnog zakona sud donese rješenje kojim je ovrha u ovom predmetu dovršena namirenjem podnositelja.

Podneskom od 6. veljače 2006. godine podnositelj je ponovio navode iz svojih podnesaka od 30. prosinca 2005. i 4. siječnja 2006. godine, odnosno istaknuo da nije u cijelosti namiren.

Sud je zaključkom od 22. veljače 2006 godine pozvao podnositelja da mu dostavi presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: P-1953/04.

Podneskom od 1. ožujka 2006. godine podnositelj je udovoljio traženju suda.

Daljnjih radnji u postupku nije bilo.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.
 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ovršni postupak započeo je 30. listopada 1998. godine podnošenjem prijedloga za ovrhu Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Ustavna tužba podnijeta je 5. listopada 2005. godine, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo šest (6) godine, jedanaest (11) mjeseci i pet (5) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je nakon par dana donio rješenje o ovrsi te je provedbu ovrhe povjerio 11. studenoga 1998. godine Općinskom sudu u Zagrebu. Taj sud je proveo očevid na licu mjesta radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine, održao dva ročišta za prodaju nekretnine 30. rujna i 23. studenoga 1999. godine, zatim 21. rujna 2000. godine donio rješenje o prekidu postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom, te 13. ožujka 2001. godine rješenje o nastavku postupka. Postupak se povodom žalbe na rješenje o nastavku postupka vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon manje od pet mjeseci donio rješenje kojim je potvrdio prvostupanjsko rješenje o nastavku postupka. Nakon toga, Općinski sud u Zagrebu je održao 11. lipnja 2002. godine ročište za prodaju nekretnine. Sud je rješenjem od 20. studenoga 2002. godine, povodom prigovora treće osobe protiv ovrhe, uputio tu osobu da pokrene parnicu, te je rješenjem od 6. rujna 2004. godine odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanje parnice. Povodom žalbe podnositelja na to rješenje postupak se ponovno vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon petnaest dana donio rješenje kojim je ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu o odgodi ovrhe i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Ovršenik je podneskom od 18. siječnja 2006. godine izvijestio sud da je podnositelj namiren u cijelosti i predložio donošenje rješenja kojim je ovrha u ovom predmetu dovršena. Nasuprot tome, podnositelj je istaknuo da nije namiren u cijelosti. Postupak je i dalje u tijeku.

U smislu odredbe članka 13. stavka 1. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.) kojom je propisano da je sud u ovršnom postupku i postupku osiguranja dužan postupati hitno, razvidno je da ovrha nije provođena ekonomično i učinkovito jer postupak ovrhe do sada traje oko osam godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositelj je, kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku, pridonio duljini trajanja postupka jer se na ročištu za prodaju nekretnine 23. studenoga 1999. godine prijavio kao kupac, ali nije uplatio kupovninu pa je sud tu prodaju oglasio nevažećom. Nadalje, u razdoblju od 11. rujna 2003. godine do 25. svibnja 2004. godine ovrha je odgođena na prijedlog podnositelja, a radi pokušaja nagodbe između stranaka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se ne radi o osobito složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, jedanaest mjeseci i pet dana, te da je još u tijeku. Sagledavajući u cjelini razmatrani postupak, a imajući pri tome u vidu ukupnu duljinu trajanja postupka, činjenicu da ovrha nije provođena ekonomično i učinkovito, te posebno okolnost da je postupak i dalje u tijeku iako se radi o postupku žurne naravi, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu pri određivanju naknade podnositelju uzet je u obzir i njegov doprinos duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu sa člankom 68. Ovršnog zakona, u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4047/2005

Zagreb, 18. listopada 2006.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.