USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2800

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo N. H. iz D., na sjednici održanoj 12. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3464/2004-4 od 15. rujna 2004., kojom je odbijena podnositeljeva tužba protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske, klasa: 080-02/04-02/193, ur. broj: 50304/2-04-02 od 17. ožujka 2004.
Rješenjem Vlade Republike Hrvatske od 17. ožujka 2004. podnositelj je razriješen položaja predstojnika Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
2. Podnositelj u ustavnoj tužbi u bitnom navodi da je rješenje o razrješenju položaja doneseno po slobodnoj ocjeni prema kojoj bi njegov ostanak na položaju predstojnika Ureda državne uprave mogao štetiti ugledu službe, iako presuda (kazneni nalog) Općinskog suda u Dubrovniku, broj: K.386/03 od 18. prosinca 2003. na kojoj se to rješenje temelji nikada nije postala pravomoćna.
Smatra da su mu osporenom presudom grubo povrijeđena ustavna prava zajamčena u člancima 3., 14. stavku 2., 19., 28., 29. stavku 1., 35. i 117. stavku 3. Ustava.
Predlaže usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).
Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
4. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom podnositelju u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.
U obrazloženju osporavane presude, Upravni sud Republike Hrvatske je utvrdio da vođenje kaznenog postupka zbog kaznenog djela koje se podnositelju stavljalo na teret, pa i donošenje nepravomoćne presude, s obzirom na njegov položaj predstojnika ureda Državne uprave može štetiti ugledu Ureda kojim upravlja i državne službe u cijelosti, jer ponašanje koje ima za posljedicu vođenje kaznenog postupka negativnim odjekom u javnosti šteti njegovom osobnom ugledu i kod građana može izazvati sumnju u savjesno i zakonito postupanje Ureda državne uprave kojim upravlja. Stoga je Upravni sud utvrdio da rješenjem o razrješenju podnositelja s položaja nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi i prethodnom rješenju zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da je nadležni sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku, obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenoj presudi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.
5. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe i povredu odredbe članka 19. stavka 2. Ustava, koja jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom podnositelju nije povrijeđeno pravo zajamčeno u članku 19. stavku 2. Ustava, iz razloga navedenih u točki 4. odjeljku 2. ovog obrazloženja.
6. Nadalje, podnositelj ističe povredu odredbe članka 28. Ustava, prema kojoj je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
U postupku u kojem je donesena osporena presuda, nije se raspravljalo o podnositeljevoj krivnji, već o zakonitosti upravnog akta donesenog iz razloga jer je protiv podnositelja vođen kazneni postupak u kojem je donesena nepravomoćna presuda.
Stoga Ustavni sud utvrđuje da osporenom presudom podnositelju nije povrijeđeno jamstvo iz članka 28. Ustava.
7. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe povredu odredbe članka 29. stavka 1. Ustava, prema kojoj svatko ima pravo da zakonom neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Kao razlog navodi primjedbe na tijek kaznenog postupka u kojem je donesena presuda koja je bila povod donošenju rješenja o njegovom razrješenju s položaja.
U ovom ustavnosudskom postupku ne raspravlja se o aktima donesenim u kaznenom postupku koji je vođen protiv podnositelja, već o presudi koja je donesena u postupku kontrole zakonitosti upravnog akta.
8. Podnositelj ističe i povredu odredbe članka 35. Ustava, koja svakome jamči štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva ugleda i časti.
Ustavni sud utvrđuje da osporenom presudom podnositelju nije povrijeđeno jamstvo iz odredbe članka 35. Ustava, jer su i ta presuda i prethodno rješenje doneseni u pravilno provedenom postupku i osnovana su na mjerodavnim propisima.
9. Odredbe članka 3., članka 19. stavka 1. i članka 117 stavka 3. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode na kojima se može temeljiti ustavna tužba prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.
10. Stoga je, na temelju odredbe članka 75. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci.
11. Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-270/2005
Zagreb, 12. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.