USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2809

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela N. C. iz M. B., na sjednici održanoj 12. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zaboku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-496/02 (raniji broj: P-278/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, N. C. iz M. B., P. B. 15A, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.600,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 25. svibnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak (radni spor) pokrenut je 2. svibnja 1991. pred Općinskim sudom u Zaboku, tužbom podnositeljice protiv poduzeća »V.« iz Z., Poslovnica Z., radi utvrđenja radnog odnosa.
U razdoblju do 5. studenoga 1997., prvostupanjski sud održao je dvanaest (12) ročišta za glavnu raspravu, na kojima je, između ostalog, proveo dokaz saslušanjem podnositeljice i više svjedoka. Sud je glavnu raspravu dva (2) puta preotvarao, te ju je ponovno zaključio na ročištu održanom 2. srpnja 1996. Protiv odluke suda broj: P-278/91 od 2. srpnja 1996. tuženik je 27. rujna 1996., a podnositeljica 1. listopada 1996. izjavila žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– rješenjem broj: Gž-125/97 od 20. listopada 1998., Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje gdje je postupak nastavljen pod brojem: P-893/98;
– na ročištu održanom 24. veljače 1999. glavna rasprava je odgođena, te je određeno provođenje dokaza saslušanjem predloženog svjedoka;
– iduće ročište održano je 24. ožujka 1999., nakon čega je sud donio međupresudu, kojom je odlučio samo o osnovi (dakle, ne i o visini) tužbenog zahtjeva podnositeljice;
– podneskom od 7. ožujka 2000., tuženik je sudu podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za žalbu, istodobno podnijevši i žalbu protiv navedene odluke suda;
– ročište za glavnu raspravu održano je 22. ožujka 2000., te je sud rješenjem od 7. travnja 2000. odbio prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje i odbacio žalbu tuženika kao nepravodobnu;
– protiv navedenog rješenja tuženik je 19. travnja 2000. izjavio žalbu koju je Županijski sud u Zlataru uvažio i preinačio prvostupanjsko rješenje na način da je tuženiku dozvolio povrat u prijašnje stanje, i žalbu prihvatio kao pravovremenu;
– rješenjem od 10. listopada 2000., sud prvog stupnja utvrdio je prekid postupka zbog otvorenog stečajnog postupka nad tuženikom;
– rješenjem broj: P-496/02 od 7. veljače 2003. sud je utvrdio nastavak postupka;
– na ročištu održanom 3. ožujka 2003., sud je rješenjem odredio da se predmet, u povodu žalbe tuženika, ima dostaviti Županijskom sudu u Zlataru na odlučivanje (spis je dostavljen višem sudu dopisom od 20. studenoga 2003., nakon što je Županijski sud u Zlataru dva puta, remisorno, vratio predmet sudu prvog stupnja);
– odlukom broj: Gž-1619/03 od 9. veljače 2005., Županijski sud u Zlataru ukinuo je točku I. i III. izreke međupresude suda prvog stupnja i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje;
– ročište je održano 18. svibnja 2005. i 30. rujna 2005., te je sud na ročištu za objavu održanom 13. listopada 2005. objavio međupresudu i rješenje broj: P-496/02;
– protiv navedene odluke suda, tuženik je 27. listopada 2005. izjavio žalbu koju je rješenjem od 2. studenoga 2005. sud prvog stupnja odbacio;
– protiv navedenog rješenja tuženik je 16. studenoga 2005. podnio žalbu, podredno prijedlog za povrat u prijašnje stanje;
– na ročištu održanom 19. prosinca 2005. sud je dozvolio povrat u prijašnje stanje i dostavio predmet višem sudu na odlučivanje;
– Županijski sud u Zlataru odlukom broj: Gž-25/06 od 1. veljače 2006. odbio je žalbu tuženika i predmet vratio na daljnji postupak;
– ročište za glavnu raspravu zakazano je za 19. listopada 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Kako se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu ukazuje se i na odredbu članka 433. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 2. svibnja 1991. pred Općinskim sudom u Zaboku.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11., 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 25. svibnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno četrnaest (14) godina i dvadeset i dva (22) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i devetnaest (19) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju postupak se najprije, u povodu žalbi stranaka, vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je svojom odlukom ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je održao dva (2) ročišta za glavnu raspravu, donio međupresudu, odbio prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje i odbacio žalbu tuženika kao nepravodobnu.
U povodu žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja suda prvog stupnja, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zlataru, koji je preinačio prvostupanjsko rješenje na način da je tuženiku dozvolio povrat u prijašnje stanje i kojim je utvrdio da se žalba tuženika ima smatrati pravodobnom.
U nastavku postupka sud prvog stupnja utvrdio je prekid postupka, zatim je postupak nastavio, te predmet u povodu žalbe tuženika dostavio Županijskom sudu u Zlataru na odlučivanje.
Viši sud odbio je žalbu tuženika, te je postupak nastavljen pred sudom prvog stupnja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije doprinijela duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju od skoro petnaest (15) godine i da predmet još uvijek nije pravomoćno okončan.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost redovnih sudova, činjenicu da se radi o postupku hitne naravi, zatim uzimajući u obzir značaj koji ovaj postupak ima za podnositeljicu, kao i okolnost da podnositeljica nije doprinijela duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim vođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zaboku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2356/2005
Zagreb, 12. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.