USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2810

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela N. B. iz D., na sjednici održanoj 18. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Dubrovniku dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-1831/06 (ranije predmet Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-116/96, još ranije: P-497/82), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe N. B. iz D., P. V. B. 35, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 12. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem: P-116/96 (ranije: P-497/82), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Dubrovniku te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-116/96 (ranije: P-497/82), utvrdio pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 3. lipnja 1982. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Dubrovniku protiv tužene Z. o. i. i o. »C.« – F. D. (sada: »C. o.« d.d. – F. D.), radi naknade štete. Postupak se vodio pod brojem: P-497/82.
Do 5. studenoga 1997. godine na spis broj: P-497/82 je rješenjem suda od 31. ožujka 1988. godine radi zajedničkog raspravljanja spojen spis broj: P-498/82, a na koji je iz istog razloga ranije tj. 14. prosinca 1983. godine već bio spojen spis P-499/82. U postupku je održano nekoliko ročišta te je provedeno medicinsko vještačenje. Nakon toga, sud je na ročištu 21. veljače 1996. godine izdvojio postupak po tužbi podnositeljice u poseban spis broj: P-116/96, te je riješio provesti vještačenje po vještaku liječničke struke na okolnost kolika je bila potreba za tuđom pomoći i njegom tada mldb. sina podnositeljice koju mu je ona pružala nakon prometne nesreće, i zakazati sljedeće ročište nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, održano je ročište 15. studenoga 2001. godine na kojem je punomoćnik podnositeljice postavio tužbeni zahtjev u kunama, te ustrajao u prijedlogu da se provede vještačenje u skladu s rješenjem suda od 21. veljače 1996. godine. Sud je ponovno riješio provesti vještačenje i pozvati tuženu da uplati predujam za troškove vještačenja.
Sud je rješenjem od 12. prosinca 2001. godine odredio vještaka liječničke struke i naložio mu da u roku od 30 dana dostavi nalaz i mišljenje.
Sud je rješenjem od 3. siječnja 2002. godine pozvao tuženu da uplati predujam za vještačenje.
Podneskom od 30. siječnja 2002. godine tužena je dostavila potvrdu o uplati predujma.
Sud je dopisima od 26. siječnja 2004., 1. travnja 2005. i 13. siječnja 2006. godine pozvao vještaka liječnike struke da dostavi nalaz i mišljenje te vrati spis.
Vještak liječničke struke je 12. travnja 2006. godine dostavio nalaz i mišljenje.
Zatim je održano ročište 9. svibnja 2006. godine.
Ročište zakazano za 30. svibnja 2006. godine odgođeno je, na prijedlog vještaka liječničke struke, za 31. svibnja 2006. godine.
Na ročištu 31. svibnja 2006. godine zaključena je glavna rasprava.
Na ročištu 6. lipnja 2006. godine objavljena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev.
Podnositeljica je izjavila žalbu protiv presude 26. lipnja 2006. godine te ju je dopunila 28. i 30. lipnja 2006. godine.
Tužena je izjavila žalbu protiv presude 26. lipnja 2006. godine.
Od 6. rujna 2006. godine postupak je u tijeku pred Županijskim sudom u Dubrovniku.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Dubrovniku podnijeta 3. lipnja 1982. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 12. kolovoza 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset dvije (22) godine, dva (2) mjeseca i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i sedam (7) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravnorelevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku, koji je održao jedno ročište (15. studenoga 2001. godine) te je bio potpuno neaktivan od 5. studenoga 1997. do 15. studenoga 2001. godine (četiri godine i deset dana) i od 3. siječnja 2002. do 26. siječnja 2004. godine (dvije godine i dvadeset tri dana) kada je poslao prvu požurnicu vještaku, te nadalje do podnošenja ustavne tužbe 12. kolovoza 2004. godine. Nakon podnošenja ustavne tužbe sud je poslao još dvije požurnice (1. travnja 2005. i 13. siječnja 2006. godine) vještaku, te je nakon primitka njegovog nalaza i mišljenja održao dva ročišta i na trećem 6. lipnja 2006. godine objavio presudu. Dakle, sud je donio presudu nakon osam godina, sedam mjeseci i jedan dan računajući od 5. studenoga 1997. godine odnosno nakon više od dvadeset četiri godine od podnošenja tužbe u parničnom postupku.
Od 6. rujna 2006. godine postupak se, povodom žalbe podnositeljice i tužene, vodi pred Županijskim sudom u Dubrovniku.
Činjenica je da je jedan iznimno dug zastoj u postupku pred prvostupanjskim sudom uzrokovan time što se spis nalazio na vještačenju. Međutim, ta činjenica nije opravdan razlog za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) sud rukovodi vještačenjem.
Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP-a umjesto određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka. Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP-a propisano je, između ostalog, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja. Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narodne novine« broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se pridržava rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju da iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku. U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.
Polazeći od navedenih odredbi ZPP-a i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje u kojem se spis nalazio na vještačenju, razvidno je da Općinski sud u Dubrovniku nije poduzeo odgovarajuće korake radi učinkovitog vođenja ovog parničnog postupka. Povrh toga, postupak do sada nije pravomoćno okončan.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, u pravnorelevantnom razdoblju nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, devet mjeseci i sedam dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Dubrovniku, te okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Dubrovniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3015/2004
Zagreb, 18. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.