USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2839

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio I. B. iz Z. B., na sjednici održanoj 19. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Revr-589/06 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-3148/91), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se podnositelju ustav­ne tužbe I. B. iz Z. B., Š. p. 20, primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.600,00 kn
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 22. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-3148/91, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-3148/91, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je kao predlagatelj (kasnije: tužitelj) 17. studenoga 1989. godine podnio Osnovnom sudu udruženog rada u Zagrebu prijedlog za poništenje odluke Radne zajednice Z. s. z. r. iz Z. o prestanku radnog odnosa.
Do 5. studenoga 1997. godine Osnovni sud udruženog rada u Zagrebu donio je odluku, broj: VII-S-3935/89 od 11. srpnja 1990. godine, kojom je usvojen zahtjev podnositelja i rješenje kojim je određena privremena mjera vraćanja podnositelja na posao. Budući da su sudovi udruženog rada u međuvremenu ukinuti, Okružni sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Gž-2016/91 od 16. travnja 1991. godine, ukinuo odluku i rješenje Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Nakon toga, podnositelj je podnio tužbu 29. svibnja 1992. godine Općinskom sudu u Zagrebu, radi utvrđenja da je tuženik, Z. s. z. r. iz Z., pravni sljednik Radne zajednice Z. s. z. r. iz Z., radi vraćanja na rad i isplate. Stoga se u ovom predmetu kao prethodno pitanje pojavilo pitanje pravnog sljedništva koje sud nije posebno rješavao jer se o istom pitanju između istih stranaka pred istim sudom o tome već vodio postupak u predmetu broj: Pr-1462/92 (kasnije broj: Pr-269/97).
Općinski sud u Zagrebu održao je ročišta 2. lipnja 1992., 6. listopada 1992., 7. lipnja 1993., 27. siječnja 1994., 22. studenoga 1994., 27. ožujka 1995., 7. lipnja 1995., 6. ožujka 1996. i 3. rujna 1997. godine. U tom razdoblju sud je izvršio uvid u spis broj: Ipl-522/91, koji je bio priklopljen na spis broj: I-3066/90 i spis broj: Ipl-2279/91, koji je bio prenesen na spis broj: Pr-3846/91, te se nadalje vodio ne kao ovršni već kao parnični postupak između istih stranaka također vezano za ranije provedeni postupak pred Osnovnim sudom udruženog rada u Zagrebu. Spis broj: Pr-3846/91 spojen je na spis broj: Pr-3148/91. Podnositelj je podnescima od 2. lipnja 1992. i 6. travnja 1995. godine specificirao tužbeni zahtjev.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, podnescima od 1. prosinca 1997. godine i 6. veljače 1998. godine podnositelj je, između ostaloga, predložio što žurnije zakazivanje glavne rasprave, usvajanje tužbenog zahtjeva postavljenog u podnesku od 6. travnja 1995. godine, te određivanje privremene mjere i donošenje rješenja o osiguranju.
Na ročištu 18. listopada 1999. godine zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava je počela iznova. Podnositelj je istaknuo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predao podnesak u spis, a tuženik kod odgovora na tužbu i navoda iznesenih tijekom postupka uz napomenu da je u predmetu broj: Pr-269/97 izjavio žalbu protiv presude.
Podnescima od 19. i 22. studenoga 1999. godine tuženik se očitovao na podnesak podnositelja predan na ročištu 18. listopada 1999. godine.
Podneskom od 7. prosinca 1999. godine podnositelj se očitovao na podneske tuženika od 19. i 22. studenoga 1999. godine.
Podneskom od 29. prosinca 1999. godine tuženik se očitovao na podnesak podnositelja od 7. prosinca 1999. godine.
U međuvremenu je, u drugom postupku u kojem se odlučivalo o prethodnom pitanju, Županijski sud u Zagrebu presudom, broj: Gž-9224/99 od 26. lipnja 2001. godine potvrdio međupresudu Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-267/97 od 14. rujna 1998. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja da se utvrdi da je tuženik, Z. s. z. r. iz Z., pravni sljednik R. z. Z. s. z. r. iz Z., i kojom je utvrđeno da za obveze te Radne zajednice odgovora tuženik.
Na ročištu 1. listopada 2001. godine podnositelj je predao podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev, a sud je riješio, na prijedlog podnositelja, donijeti djelomičnu presudu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje i poništenje odluka tuženika te vraćanje na rad podnositelja. Donesena je djelomična presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje odluka tuženika i vraćanje na rad podnositelja, i rješenje kojim je odbačen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da je tuženik pravni sljednik Radne zajednice Z. s. Zagrebačke r. iz Z. Odluka o dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata i o parničnom trošku ostavljena je za konačnu odluku.
Podnositelj je 25. studenoga 2002. godine izjavio žalbu protiv djelomične presude.
Spis je 11. srpnja 2003. godine dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je presudom, broj: Gžr-143/03 od 5. srpnja 2005. godine, odbio žalbu i potvrdio djelomičnu presudu u pobijanom dijelu.
Spis je 28. studenoga 2005. godine dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu koji je drugostupanjsku presudu dostavio strankama.
Podnositelj je 25. siječnja 2006. izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude.
Od 19. rujna 2006. godine postupak je u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prijedlog je Osnovnom sudu udruženog rada u Zagrebu podnijet 17. studenoga 1989. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 22. studenoga 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno petnaest (15) godina i pet (5) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i sedamnaest (17) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 18. listopada 1999. godine (jedna godina, jedanaest mjeseci i trinaest dana), a prvu je meritornu odluku (djelomičnu presudu od 1. listopada 2000. godine) donio nakon tri godine, deset mjeseci i dvadeset pet dana. Podnositelj je izjavio žalbu protiv djelomične presude, a Općinski sud u Zagrebu je otpremio spis Županijskom sudu u Zagrebu tek u srpnju 2003. godine.
Od 11. srpnja 2003. godine postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon jedne godine, jedanaest mjeseci i dvadeset pet dana donio odluku kojom je potvrdio djelomičnu presudu. Dakle, drugostupanjska presuda je donijeta nakon podnošenja ustavne tužbe, a kako je podnositelj protiv nje izjavio reviziju postupak je od 19. rujna 2006. godine u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da ima elemenata složenosti, ali oni ne opravdavaju ukupnu duljinu postupka.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelja, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Tako je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u radnim sporovima (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Šundov v. Croatia od 13. travnja 2006. godine, Bucholz v. Germany od 6. svibnja 1981. godine, te Obermeier v. Austria od 28. lipnja 1990. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od sedam godina i sedamnaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan iako se radi o radnom sporu koji je žurne naravi, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4481/2004
Zagreb, 19. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.