USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2842

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Emilija Rajić Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. M. iz D. S., koju zastupa N. B., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 2. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Solinu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-182/05 (ranije spis Općinskog suda u Splitu – IIP-1368/81, IIP-141/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. M. iz D. S., G. P. 74, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 8. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica i njezin malodobni sin podnijeli su tužbu 28. rujna 1981. godine Općinskom sudu u Splitu, protiv tuženog I. P., radi naknade štete, jer je 16. siječnja 1978. godine fizički napao njezinog malodobnog sina u dobi od 3,5 godine i nju, te su oboje zadobili teške tjelesne ozljede.
Na ročište zakazano za 24. prosinca 1981. punomoćnik podnositeljice nije pristupio, te je nastupilo mirovanje postupka.
Na ročištu 29. travnja 1982. riješeno je da se postupak prekida do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka tog suda, koji se vodi pod brojem: IK-856/97.
Podnositeljica je podneskom od 5. lipnja 1986. obavijestila sud da je kazneni postupak okončan, te je zakazano ročište za 26. veljače 1987. na kojem je naloženo punomoćniku podnositeljice da dostavi najnoviju liječničku dokumentaciju u roku od 30 dana.
Sud je dopisom od 6. siječnja 1988., požurio punomoćnika podnositeljice na dostavu traženih podataka, a nakon toga i samu podnositeljicu dopisom od 13. srpnja 1990.
Na ročištu 7. veljače 1991. zamjeniku punomoćnika podnositeljice dodijeljen je rok od mjesec dana kako bi stupio u kontakt s podnositeljicom radi utvrđenja da li je i dalje zainteresirana za vođenje ovog postupka.
Sud je dopisima od 11. travnja 1991., 23. travnja 1991. i 4. lipnja 1991. pozvao punomoćnika podnositeljice da postupi po raspravnom rješenju suda od 7. veljače 1991.
Na ročištu 17. listopada 1991. ponovo je naloženo punomoćniku podnositeljice da u roku od 60 dana dostavi novu liječničku dokumentaciju. Kako punomoćnik nije postupio po raspravnom rješenju, sud ga je požurio dopisima od 17. siječnja 1992., 7. travnja 1992. i 4. rujna 1992.
Na ročištu 28. siječnja 1993. zamjenik punomoćnika podnositeljice izjavio je da podnositeljica ne posjeduje dokumentaciju na okolnost trajnih posljedica i da nije u mogućnosti platiti troškove ponovnog vještačenja. Sud je riješio da će se izvesti vještačenje po vještaku neuropsihijatru, plastičaru i ortopedu.
Podnositeljica je dokaz o uplati poslala sudu 19. veljače 1993.
Na ročištu 15. travnja 1993. saslušan je vještak ortoped, dok je riješeno da će se za sljedeće ročište pozvati psihijatar i plastičar, a podnositeljici je naloženo da se do sljedeće rasprave javi na razgovor kod psihijatra.
Na ročištu 3. lipnja 1993. provedeno je vještačenje po vještaku psihijatru.
Na ročištu 11. lipnja 1993. zaključena je glavna rasprava i donijeta presuda broj: IIP-1368/81 kojom je djelomično usvojen zahtjev podnositeljice. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu 31. siječnja 1994., a podnositeljica 8. veljače 1994.
Presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-2396/94 odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda. Protiv drugostupanjske presude tuženi je podnio reviziju 27. listopada 1994.
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2517/1995-2 od 23. studenoga 1995. prihvaćena je revizija tuženika, ukinute nižestupanjske presude i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno postupanje 1. veljače 1996.
Podnositeljica je podneskom od 7. listopada 1998. požurila postupanje suda.
Na ročištu 19. travnja 2001. povučena je tužba u odnosu na sina podnositeljice jer je u međuvremenu umro. Sud je riješio da će zamolbenim putem od Općinskog suda u Donjoj Stubici zatražiti da sasluša podnositeljicu, a što je i učinio dopisom od 19. travnja 2001.
Sud u Donjoj Stubici saslušao je podnositeljicu 27. lipnja 2001., te zapisnik dostavio Općinskom sudu u Splitu 2. srpnja 2001.
Rješenjem ministrice pravosuđa od 29. kolovoza 2005. predmet­ni spis je iz Općinskog suda u Splitu ustupljen Općinskom sudu u Solinu.
Ročišta su održana 12. srpnja 2006., 24. listopada 2006. na kojem je saslušan vještak.
Sljedeće ročište zakazano je za 14. studenoga 2006.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 28. rujna 1981. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Splitu, radi nak­nade štete.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 8. srpnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset tri (23) godine, devet (9) mjeseci i deset (10) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju najprije vodio pred Općinskim sudom u Splitu, u trajanju od sedam godina, osam mjeseci i tri dana. Tijekom tog razdoblja sud je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 19. travnja 2001. i od 2. srpnja 2001. do 8. srpnja 2005. (ukupno sedam godina, pet mjeseci i dvadeset dana).
Postupak je trenutno u tijeku pred Općinskim sudom u Solinu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postup­ku, prema utvrđenju Ustavnog suda, tijekom razmatranog razdoblja, nije pridonijela duljini sudskog postupka, međutim u razdoblju koje je prethodilo razmatranom razdoblju, podnositeljica nije postupala po raspravnim rješenjima suda, te je takvim ponašanjem utjecala na ukupnu duljinu postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu, u kojemu je bilo potrebno provesti više različitih vještačenja, međutim ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje dvadeset tri godine, devet mjeseci i deset dana, a u razmatranom razdoblju sedam godina, osam mjeseci i tri dana. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblje neaktivnosti Općinskog suda u Splitu nakon 5. studenoga 1997. godine (sedam godina, pet mjeseci i dvadeset dana), te polazeći od važnosti postupka za samu podnositeljicu, s obzirom na način nastanka štete s koje potražuje odštetu, a da je postupak i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Solinu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3020/2005
Zagreb, 2. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.