USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2844

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi G. P.a iz V. G., S. Č., kojeg zastupa A. J., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 31. listopada 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4395/05 (Pn-6000/94, Pn-3752/96, Pn-2207/00, Pn-5728/02 i Pn-5702/03) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe G. P. iz V. G., Š. 32, S. Č., određuje se primjerena naknada u iznosu 10.500,00 kuna zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst).
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je podnio 31. kolovoza 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Postupak je započet podnošenjem tužbe radi naknade štete Općinskom sudu u Zagrebu 12. rujna 1994. godine.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ukupno sedam (7) ročišta i donijeta presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev, a koju je ukinuo drugostupanjski sud.
Presudom Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-3752/96 od 23. lipnja 1997. godine poništena je izjava o namirenju sklopljena između podnositelja i tužene.
Nakon 5. studenoga 1997. godine provedene su sljedeće radnje:
– drugostupanjski je sud rješenjem, broj: Gž-7826/97-2 od 26. svibnja 1998. godine, ukinuo prvostupanjsku presudu,
– sljedeće je ročište održano 2. veljače 1999. godine, kad je prvostupanjski sud presudom, broj: Pn-4869/98 od 2. veljače 1999. godine poništio izjavu o namirenju,
– drugostupanjski je sud rješenjem, broj: Gž-7925/99-2 od 7. ožujka 2000. godine, u cijelosti ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje,
– sljedeće je ročište održano 9. lipnja 2000. godine kada je zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava započeta iznova,
– novo je ročište održano 1. veljače 2001. godine., koje je odgođeno radi dostave adrese svjedoka,
– ročište zakazano za 15. svibnja 2001. godine odgođeno je zbog nedolaska svjedoka,
– ročište zakazano za 19. lipnja 2001. godine također je odgođeno zbog nedolaska svjedoka,
– ročište zakazano za 16. listopada 2001. godine je odgođeno zbog toga što tuženik nije dostavio sudu spis AOP-P-536/94,
– na ročištu održanom 3. prosinca 2001. saslušan je svjedok i sudski vještak,
– presudom broj: Pn-2207/00-65 od 3. prosinca 2001. godine odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja,
– drugostupanjski sud ukida rješenjem, broj: Gžn-413/02-2 od 1. listopada 2002. godine, prvostupanjsku presudu i predmet vraća na ponovno suđenje,
– na ročištu održanom 18. veljače 2003. godine saslušane su stranke i odbijen je prijedlog za novim medicinskim vještačenjem,
– presudom broj: Pn-5728/02-72 od 18. veljače 2003. godine odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja,
– rješenjem broj: Gžn-1162/03-2 od 23. rujna 2003. godine drugostupanjski sud ukida prvostupanjsku presudu i predmet vraća na ponovno suđenje,
– na ročištu održanom 17. svibnja 2004. godine dopunski je saslušan tužitelj,
– novo ročište održano je 19. listopada 2004. godine kada su saslušani svjedoci,
– na ročištu održanom 15. studenoga 2004. godine rasprava je zaključena,
– na ročištu održanom 2. prosinca 2004. godine, presudom broj: Pn-5702/03-84 odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja,
– drugostupanjski sud ukida rješenjem broj: Gžn-897/05-2 od 3. svibnja 2005. godine prvostupanjsku presudu i predmet vraća na ponovno suđenje,
– ročište zakazano za 16. ožujka 2006. godine preloženo je za 20. travnja 2006. godine koje nije održano zbog bolesti suca,
– ročišta su održana 25. svibnja 2006., 7. srpnja 2006., 1. rujna 2006.,
– sljedeće je ročište zakazano za 23. listopada 2006. godine,
– spis se nalazi u kalendaru prvostupanjskog suda do 25. studenoga 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je 12. rujna 1994. godine kada je podnositelj podnio tužbu protiv S. o. d.d. iz R. Općinskom sudu u Zagrebu, radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči između ostalog i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 31. kolovoza 2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, jedanaest (11) mjeseci i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset i sedam (27) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za odlučivanja o pravima ili obvezama podnositelja, održao šesnaest (16) ročišta, odredio i proveo saslušanje stranaka, predloženih svjedoka i proveo vještačenje.
Povodom žalbi uloženih od strane podnositelja ili tuženika drugostupanjski je sud pet (5) puta ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o relativno složenom predmetu, s obzirom na činjenicu da je u postupku saslušano više svjedoka i da je izvršeno vještačenje. Međutim, ta složenost nije od takvog značenja da bi opravdavala trajanje postupka više od deset godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da se postupak vodio u ukupnom trajanju duljem od deset (10) godina, a unutar kojeg razdoblja je tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno da je sud bio aktivan, ali s obzirom na veliki broj provedenih ročišta koja su rezultirala donošenjem odluka koje su sve ukinute od strane drugostupanjskog suda i vraćene na ponovno odlučivanje, rad prvostupanjskog suda može se ocijeniti neefikasnim.
Slijedom navedenog, sagledavajući parnični postupak kao jednu jedinstvenu cjelinu, a imajući u vidu njegovo dugo trajanje, iako je riječ o relativno složenom predmetu, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neefikasnim provođenjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelju na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3594/2005
Zagreb, 31. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.