USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2845

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo G. C. iz R., kojeg zastupa I. K., odvjetnica iz R., na sjednici održanoj 25. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1801/01 od 24. ožujka 2005., te se predmet vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1801/01 od 24. ožujka 2005., kojom je odbijena tužba podnositelja u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-410-18/00-01/1065, urbroj: 513-07/00-002 od 16. studenoga 2000.
Navedenim drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja istog Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, klasa: UP/I-410-18/95-001/581, urbroj: 513-07-08-08/2000-03 od 24. ožujka 2000., kojim je podnositelju, za 1994. godinu, utvrđen dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, oporeziva osnovica poreza na dohodak i porezna obveza u iznosu od 18.199,28 kuna.
Navedena rješenja donesena su u ponovljenom postupku, nakon što je presudom, broj: Us-3026/97 od 28. travnja 1999. Upravni sud usvojio raniju tužbu podnositelja u istoj upravnoj stvari i poništio prethodno doneseno drugostupanjsko rješenje upravnog tijela od 30. siječnja 1997., kojim je bila odbijena podnositeljeva žalba izjavljena protiv prethodno donesenog prvostupanjskog rješenja od 27. srpnja 1995.
2. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da mu je povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava, kao i pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
Navodi da je prethodnom presudom Upravnog suda broj: Us-3026/97 od 28. travnja 1999., kojom je usvojena njegova tužba, nadležnom upravnom tijelu data detaljna uputa za postupanje u ponovljenom postupku, a koja se odnosila na način utvrđivanja realne visine dnevnica u 1994. godini metodom parifikacije ili na drugi podoban način, pri čemu je Upravni sud istaknuo da nije dostatno navesti kako se iznos dnevnica priznaje u 50%-tnom iznosu, jer je proknjižen bez vjerodostojne dokumentacije, a bez obrazloženja o okolnostima zbog kojih je iznos dnevnica priznat baš u takvom iznosu.
Podnositelj nadalje navodi da upravna tijela u ponovljenom postupku nisu postupila sukladno navedenoj uputi, što je i bilo predmetom nove tužbe Upravnom sudu, koji je, međutim, protivno vlastitom stajalištu i uputi danoj u prethodnoj presudi, ovdje osporenom presudom broj: Us-1801/01 od 24. ožujka 2005., odbio podnositeljevu tužbu.
Pritom podnositelj osobito naglašava činjenicu da su on i njegova supruga u jednakim dijelovima suvlasnici tvrtke u kojoj ostvaruju dohodak o čijem se oporezivanju radi, te da je u slučaju porezne prijave njegove supruge, koja se odnosi na dohodak ostvaren iz njezinog suvlasničkog dijela tvrtke, a koji je slučaj činjenično i pravno potpuno istovjetan, Upravni sud ponovo i iz istih razloga usvojio njezinu tužbu u upravnom sporu i ponovo poništio prethodno donesene upravne akte.
Predlaže ukidanje osporene presude Upravnog suda.
Istodobno, podnositelj je od Ustavnog suda zatražio i donošenje rješenja o privremenoj odgodi ovrhe poreznih rješenja potvrđenih osporenom presudom Upravnog suda.

Ustavna tužba je osnovana.

3. U tijeku ustavnosudskog postupka od Upravnog suda Repub­like Hrvatske zatraženi su i dostavljeni spisi tog Suda Us-3026/97 i Us-1801/01, te spisi Us-3025/97 i Us-1882/01.
Uvidom u naznačene spise utvrđeno je da je u predmetimaUs-3026/97 i Us-1801/01 tužitelj G. C. (podnositelj ustavne tužbe), dok je u predmetima Us-3025/97 i Us-1882/01 tužiteljica supruga podnositelja M. C. Činjenično i pravno radi se o potpuno istovjet­nim upravnim stvarima, upravni postupci vođeni su na jednak način, primjenom istih mjerodavnih propisa, upravni akti sadrže obraz­loženja u istovjetnom tekstu, usvajajuće presude u predmetima Us-3026/97 i Us-3025/97 sadrže istovjetne razloge za poništavanje donesenih upravnih akata i istovjetne upute za postupanje u ponovljenom postupku. Ponovljeni postupci vođeni su na istovjetan način i primjenom istih propisa, a upravni akti doneseni u ponovljenom postupku sadrže obrazloženja koja su međusobno istovjetna, ali su istovjetna i u odnosu na obrazloženja prethodno poništenih upravnih akata.
Međutim, presudom u predmetu Upravnog suda Us-1882/01, tužiteljice M. C., ponovo su poništeni akti doneseni u ponovljenom upravnom postupku i to zbog istih razloga na kojima se temeljila i prethodna presuda Us-3025/97 po tužbi iste tužiteljice, to jest zbog stajališta Upravnog suda da, u smislu odredbe članka 16. stavka 6. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 25/95. do 33/00.)nije dostatno navesti kako se iznos dnevnica (koji je proknjižen bez vjerodostojne dokumentacije) priznaje u 50%-tnom iznosu, a bez obrazloženja o okolnostima zbog kojih je iznos dnevnica priznat baš u takvom iznosu. U tom smislu ponovo je upravnim tijelima data uputa za postupanje.
Nasuprot navedenom, ovdje osporenom presudom u predmetu Upravnog suda Us-1801/01, tužitelja G. C. (podnositelja ustavne tužbe), njegova je tužba odbijena uz obrazloženje da je iznos dnev­nica proknjižen bez vjerodostojnih isprava, te da nadležna porezna uprava u tom slučaju može procijeniti poreznu osnovicu i utvrditi oporezivi dohodak na temelju obavljenog nadzora, usporedbom s poreznim obveznikom koji obavlja istu ili sličnu djelatnost ili na temelju drugih podataka o poslovanju poreznog obveznika (članak 16. stavak 6. Zakona o porezu na dohodak). Stoga je, prema osporenoj presudi, nadležno prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju imalo osnove za primjenu navedene zakonske odredbe i nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja.
4. Odredbom članka 14. stavka 2. Ustava zajamčena je svima jednakost pred zakonom.
Navedenim ustavnim jamstvom pruža se zaštita od arbitrarnog odlučivanja sudova odnosno drugih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti, a koja zaštita se temelji, pored ostalog, i na načelu da nadležna tijela trebaju u istovrsnim slučajevima jednako odlučivati to jest da primjena istog mjerodavnog prava na u bitnome istovjetan činjenični i pravni supstrat ne može imati bitno različit pravni ishod u odnosu na prava i obveze subjekata u istom pravnom položaju.
Slijedom navedenog, ocjena je Ustavnog suda da je u konkret­nom slučaju povrijeđeno podnositeljevo ustavno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava.
5. Zbog izloženog, a na temelju odredaba članaka 73. i 76. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), donesena je odluka kao u točkama I. i II.
Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
6. S obzirom na utvrđenje o postojanju povrede podnositeljevog ustavnog prava na jednakost pred zakonom, Ustavni sud nije razmatrao postojanje ostalih, u ustavnoj tužbi istaknutih povreda.
Podnositeljev prijedlog za donošenje rješenja o privremenoj odgodi ovrhe Ustavni sud nije razmatrao, budući da je donio meritornu odluku.

Broj: U-III-4675/2005
Zagreb, 25. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.