USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2895

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. B. iz S., na sjednici održanoj 17. listopada 2006. godine, je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-1675/06 (predmet Općinskog suda u Splitu broj: P-23/01 odnosno raniji broj: P-2040/98) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, S. B. iz S., O. 26, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 30. rujna 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 28. prosinca 1998. pred Općinskim sudom u Splitu tužbom podnositelja protiv T. M. iz Z., radi isplate.
U postupku su poduzete sljedeće radnje:
– ročišta zakazana za 14. srpnja 1999., 8. rujna 1999., 18. veljače 2000., 8. ožujka 2000., i 17. travnja 2000., odgođena su zbog neuredne dostave poziva tuženiku;
– sukladno dopisu suda od 31. svibnja 2000., poslodavac tuženika je izvijestio sud da je tuženik poziv za ročište zakazano za 17. travnja 2000. osobno preuzeo;
– vanraspravno sud je 12. lipnja 2000. donio presudu zbog izostanka broj: P-2040/98, protiv koje je tuženik 31. srpnja 2000., podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu;
– ročišta zakazana za 21. rujna 2000. i 20. listopada 2000., odgođena su zbog neuredne dostave poziva tuženiku;
– na ročištu održanom 23. studenoga 2000. sud je glavnu raspravu odgodio na prijedlog tuženika;
– na ročištu održanom 22. prosinca 2000. sud je tuženiku dopustio povrat u prijašnje stanje, ukinuo je donijetu presudu zbog izostanka, te je odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka;
– na ročištu održanom 6. ožujka 2001. sud je saslušao podnositelja, te je odredio da će se dokaz saslušanjem tuženika provesti zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zagrebu;
– dopisom od 26. travnja 2001., a kojeg je sud zaprimio 4. svibnja 2001., Općinski sud u Zagrebu, izvijestio je sud da se neće udovoljiti zamolnici jer nisu ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti;
– na ročištu održanom 28. svibnja 2001. sud je odredio saslušanje tuženika;
– na ročištu održanom 18. rujna 2001. glavna rasprava je odgođena na prijedlog tuženika;
– na ročištu održanom 23. studenoga 2001. glavna rasprava je odgođena na neodređeno vrijeme;
– podneskom od 14. studenoga 2002. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 11. veljače 2003. sud je pozvao podnositelja da dostavi daljnje dokazne prijedloge;
– ročište zakazano za 4. ožujka 2003. je odgođeno zbog neuredne dostave poziva za tuženika;
– na ročištu održanom 2. travnja 2003. glavna rasprava je odgođena zbog smrti punomoćnika podnositelja;
– na ročištu održanom 5. lipnja 2003. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zagrebu;
– dopisom broj: P-23/01 od 5. lipnja 2003. Općinski sud u Splitu predložio je Centru za socijalnu skrb u Z. da se tuženiku imenuje skrbnik za posebni slučaj što je i učinjeno rješenjem Centra klase: UP/I-522-02/03-03/57, urbroj: 381-121-04-03-2 od 17. listopada 2003. godine;
– zamolnicom od 31. listopada 2003. sud je od Općinskog suda u Zagrebu zatražio da zamolbenim putem sasluša predložene svjedoke, te je Općinski sud u Zagrebu sudu dopisom od 11. listopada 2004. dostavio zapisnik s ročišta održanog 5. listopada 2004. na kojem su saslušani svjedoci;
– podneskom od 26. travnja 2005. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 24. siječnja 2006. sud je glavnu raspravu zaključio i objavio odluku;
– protiv odluke suda broj: P-23/01 od 24. siječnja 2006. tuženik je 28. veljače 2006. izjavio žalbu, u povodu koje je predmet dostavljen Županijskom sudu u Splitu gdje se vodi pod brojem: Gž-1675/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 28. prosinca 1998. pred Općinskim sudom u Splitu.
Ustavna tužba podnesena je 30. rujna 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i jedan (1) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju postupak se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, zakazao pet (5) ročišta, od kojih je, četiri (4) odgodio zbog neuredne dostave tuženiku. Nadalje, sud je donio presudu zbog izostanka, koju je ukinuo u povodu podnesenog prijedloga za povrat u prijašnje stanje, te je u nastavku postupka sud proveo dokaz saslušanjem podnositelja i svjedoka, zaključio je glavnu raspravu te odlučio o zahtjevu podnositelja.
U povodu žalbe tuženika predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju od skoro sedam (7) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost i neaktivnost suda prvog stupnja (od 23. studenoga 2001. do 11. veljače 2003., te od 20. listopada 2004. do 24. siječnja 2006.), te lošu suradnju redovnih sudova, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3960/2005
Zagreb, 17. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.